Bili smo na U2 koncertu u Sferi u Las Vegasu!

Las Vegas jedno je od onih mjesta na svijetu koje će vas, čim sletite i ugledate tu pustinju nasilno pretvorenu u urbanu cjelinu, podsjetiti da je „kraj blizu“, pogotovo ako znate da su povijest ovog grada najviše obilježili mafija, prostitucija, nasilna ubojstva i testiranja atomskih bombi, zbog čega si je Vegas priskrbio dva najupotrebljavanija nadimka – Sin City i Atomic City.

Dojam blizine smaka svijeta upotpunit će mirisi i prizori s legendarnog Stripa, gdje će vas zateći teški zadah marihuane na vrućem suncu, oveća količina ne baš seksipilnih djevojaka odjevenih u perje, priličan broj loših uličnih pjevača koji su u slobodno vrijeme beskućnici i pretilih prolaznika koji se nalijevaju Getorade sokovima do besvijesti. Iako će vas nazivi ulica podsjetiti na legendarne dane Vegasa (dok prolazite avenijom Frank Sinatre ili Deana Martina), onim trenutkom kad nabasate na Spidermana u prljavom trikou i natikačama ili ofucanog King-Konga i kad vas te loše replike Marvelovih ili DC likova nasilno počnu vabiti na fotkanje, shvatit ćete da je sve otišlo kvragu. Nema u Vegasu više elegantnih kockara, zajebanih zalizanih mafijaša i vretenastih djevojaka za stolom za rulet. Danas je tu ekipa kloniranih američkih bradatih mladića u kratkim hlačama, koji nose bejzbol kape okrenute naopačke i glasno se smiju, držeći nezaobilaznu limenku pive u ruci. Čak i reminiscencije na legendarni Hangover poprimaju drugačije značenje. Deviza „sve što se dogodi u Vegasu, ostaje u Vegasu“ postala je nešto slično kao poslovica koja se generacijski prenosi a čije značenje malo tko razumije.

 Vrišteći kič na svakom koraku

Kurve, kocka i ludi provod kao zaštitni znaci Vegasa mogući su jedino ako baš jako volite pretile i ocvale prijateljice noći ili želite sjesti u kasino s pripadnicima treće dobi u hodalicama i kolicima ili ako dobrim provodom smatrate prežderavanje od jutra do sutra u nekom od stotina raznih fast food inačica. Vegas je u tom smislu doista mjesto gdje će vjerojatno započeti smak svijeta. Ali ne zbog groma Božjeg koji će pogoditi srce razvrata, nego više zbog dekadencije i općeg odumiranja svrhe i razloga postojanja ljudske vrste. Kada svemu tome pridodamo vrišteći kič na svakom koraku i opći dojam Vegasa kao svojevrsnog lunaparka za odrasle Amerikance - koji će na jednom mjestu  vidjeti Eiffelov toranj, Kip slobode, venecijanski Trg sv. Marka, moći se provozati u gondoli i poslušati pjesme vegaških gondolijera, dok žvaču veliki meni iz White Castla - teško je pronaći razloge zašto bi neki Europljanin odabrao baš taj turistički aranžman.

Uostalom, što očekivati od grada čiji je spiritus movens svojedobno bila gangsterska ikona Benjamin Bugsy Siegel, koji je preuzimanjem izgradnje legendarnog hotela Flamingo, prijateljstvima s hollywoodskim zvijezdama i vlastitom smrću popularizirao spomenuti Strip. Da ga onomad nisu upucali, Bugsy bi sigurno bio zadovoljan današnjom vizurom Stripa koja podsjeća na završni rad napušenih srednjoškolaca -  maketu izmišljene metropole u kojoj će se na jednom mjestu naći sve svjetske znamenitosti pa i dvorac Excalibur. 

Znamenitost koje nema nigdje na svijetu

Bugsy, međutim, nije mogao ni sanjati da će jednog dana, točnije 29.09.2023. godine, Vegas zbilja dobiti svoju prvu, pravu znamenitost kakve nema nigdje na svijetu – Sferu. Sfera (eng. Sphere) je 2.3 milijarde dolara vrijedno arhitektonsko čudo, izniklo usred Vegaške pustinje, koje izgleda kao da je doletjelo iz nekog drugog svijeta i vremena, u namjeri da zauvijek promjeni iskustvo koncertnog doživljaja u pripadnika ljudske vrste. Već sam dolazak pred ovo zdanje u večernjim satima ostavit će vas bez daha jer ta čudesna kugla projicira sliku cijelim svojim obimom pa ćete doista ostati u čudu kad vas u savršenoj rezoluciji odozgo pogleda golemi crtani žuti lik ili kad ugledate projekciju oblačnog neba ili kad se susretnete s pogledom spooky bebe i začujete taktove ZOO Stationa u apokaliptičnom loopu. Već ćete u tom trenutku, bez da zavirite u njenu unutrašnjost, postati svjesni da je Sfera nešto posebno i da je odabir benda U2 za prve „rezidente“ Sfere bio pun pogodak. Bono, Edge, Clayton i Mullen već su i ranije pomicali granice i ostavljali nas bez daha, povezujući svoje nastupe s prijelomnim trenucima u ljudskoj pop kulturnoj povijesti.

Tako su 1985. zajahali na valu Live Aida i iz relativno poznatog irskog benda prerasli u globalnu atrakciju. Nakon pada Berlinskog zida, završetka Hladnog rata i početka rata u bivšoj Jugoslaviji, osmislili su nenadmašan medijski spektakl ZOO Tv Tour, koji će godinama ostati benchmark za glazbeno-scenske nastupe.  ZOO TV je bio pomno insceniran multimedijski spektakl, koji je satirizirao televizijsku i medijsku prezasićenost publike, u smislu nemogućnosti razdvajanja bitnog od nebitnog. Tako su se na ekranima pojavljivali video isječci i blještave tekstualne fraze, šaljivi klipovi, TV propovjednici, trbušne plesačice i satelitski prijenosi uživo iz ratom razorenog Sarajeva. Na pozornici je Bono tumačio nekoliko izmišljenih likova, uključujući kožnog ego manijaka "The Fly", pohlepnog tele evangelista "Mirror Ball Man" i sotonskog "MacPhista".

Bio je to multimedijski spektakl, nastao prije 30 godina koji je promovirao album Achtung Baby pa svakako na simboličkoj razini ne čudi da je upravo ovaj album odabran za svojevrsno jubilarno obilježavanje sljedeće pop kulturne prekretnice u multimedijalnom vegaškom čudu Sferi. Ipak, da bi ostali dosljedni svojim dotadašnjim aktualizacijama društveno-političkih događanja kroz pop kulturne simbole, novi singl U2-a nosi znakoviti naziv Atomic City. Iako je očito posvećen Vegasu i njihovoj koncertnoj rezidenciji u Sferi, ipak u podtekstu sadrži poziv na humanost i jedinstvo, stvarajući kontrast u odnosu na zloguki nadimak Vegasa iz doba testiranja atomskih bombi i suptilno podsjećajući na trenutak u kojem živimo - od Putinovog zveckanja nuklearnim oružjem, do globalno osjetljivog sukoba u Pojasu Gaze.

Ne možete vjerovati svojim očima

Zapravo teško je odgovoriti na pitanje je li U2 odabrao Sferu ili je Sfera odabrala njih, ali ono što se mora priznati da je već i sam ulazak u dvoranu spektakl. Dominacija tamnih boja i prigušenih svjetala zbilja stvara osjećaj kao ste pozvani na party neke druge galaksije. Tako izgleda i predvorje s velikom instalacijom, sastavljenom od masivnih krugova, dok je u toaletu zvuk glazbe - koja se savršeno uklapa u također predivan zagasiti ambijent sanitarnih čvorova - takav da se ježite po leđima dok obavljate svoje iskonske potrebe i polako shvaćate da ti zvučnici koje imate doma i nisu baš nešto. Čak i pokretne stepenice koje razvoze posjetitelje na sva četiri kata Sfere, ne izgledaju kao u robnoj kući tijekom rasprodaje, nego daju poseban dojam elegancije, jer dok se penjete prema svojoj tribini jednostavno ne možete prestati zvjerati okolo i diviti se interijeru ovog futurističkog zdanja.

Konačno, kad uđete u samu koncertnu dvoranu vidjet ćete nešto što je neusporedivo s bilo čime što postoji – strme tribine koje se penju u visinu i gledaju na čudnu sferičnu stijenu sazdanu od bakrenih blokova. Nešto kao unutrašnjost zvonika Sikstinske kapele s rupom u stropu kroz koju se vidi nebo. Ubrzo će kroz tu rupu u dvoranu uletjeti ptica. Rijetki su to primijetili, ali vjerojatno nitko nije shvatio da ništa od toga što smo vidjeli zapravo nije stvarno. I bakreni blokovi i rupa u plafonu, kao i ptica koja leti, sve je to bila samo savršena projekcija. Toliko vjerna da ne možete vjerovati svojim očima. Bila je to tek sitnica. Nešto kao da se Sfera htjela poigrati našim osjetilima i najaviti nam što slijedi.

A uslijedilo je dva sata čistog glazbenog scenskog užitka. Projicirane slike koje vas doslovce okružuju stvaraju potpuno nestvaran dojam. Recimo dok gledate gomilu titrajućih brojki i slova koje unutrašnjost dvorane pretvaraju iz sferičnog oblika u kocku. Ili dok vam se na svodu iznad glave pojavi gomila bajkovito naslikanih leptira, muha i gmazova, obasjana sunčevim zrakama koje se probijaju između njih.

Ili Vegas koji niče pred vašim očima dok U2 izvodi Atomic City. Jednom riječju savršeno! Ali ono što posebno začuđuje i to barem jednako ili čak u pojedinim trenucima više od spomenutih vizuala je taj savršeni zvuk. Dok Bono četiri kata ispod vas doslovce šapće u mikrofon vi doslovce čujete svako izgovoreno slovo u dvorani u kojoj sjedi 18.500 ljudi. Tiho pjevanje ili tihi tonovi gitare ili klavira dopiru do vaših ušiju kao da ste doslovce u malom akustičnom studiju sami vi i dečki iz U2. Nešto fantastično i nezamislivo. A još uz to možete bez ikakvog deranja pričati s osobom s kojom ste došli na koncert. I da, sigurno ćete se naježiti kad publika spontano i tiho zapjeva. To će pjevanje zvučati kao da U2 prati dobro uštiman zbor. Zapravo ćete se vjerojatno začuditi koliko dobro pjevate jer zvuk koji će vam Sfera vratiti, kao i sve ostalo u njoj, bit će nezapamćeno spektakularan, fantastičan i savršen. 

Vegaška Sfera ostaje mjesto koje morate vidjeti

Ako ikada kao Europljanin poželite otići u Vegas, zaobiđite kasina i priče o fantastičnom provodu, otiđite tamo zbog Sfere i nećete pogriješiti. Dok se ne izgrade nove „sfere“ u Europi i nekim drugim mjestima na svijetu (navodno London i Dubai) vegaška Sfera ostaje mjesto koje morate vidjeti. Od njene pojave ništa više neće biti isto. Prva je to dvorana u koju je uložen toliki novac a da nije primarno namijenjena lukrativnim događajima poput sporta, nego je naglasak na koncertima i filmskim projekcijama. U tom smislu može se reći da je ovo zbilja fenomen jer se zapravo radi o enormnom ulaganju u kulturu i umjetnost i to usred Vegasa ili kao što je Bono rekao u intervjuu za Apple TV: 

„Većina glazbenih prostora su sportski objekti. Izgrađeni su za sport – nisu izgrađeni za glazbu. Nisu stvoreni za umjetnost. Ova je zgrada primarno izgrađena za impresivne kinematografske i koncertne doživljaje i iskustva... ne možete doći ovamo i vidjeti utakmicu hokeja na ledu."

Osim toga, Sfera je pored svih nabrojanih impresivnih audiovizualnih senzacija, posve komplementarna doživljavanju koncerata na novi način. Poželjno je da fotkate, snimate, šerate sve ono što se događa u njenoj unutrašnjosti jer što god snimili ne može ispasti loše, nego samo spektakularno. Sfera je ukratko nešto što morate vidjeti barem jednom u životu. Zato se dočepajte karte za Vegas i ostvarite fantaziju iz jednog od stihova naslovnog singla Atomic City:

„I'm front row in Las Vegas. And there's a big one on tonight!“

P.S. Samo mi nemojte reći da je to skupo, jer ovakvo iskustvo vrijedi svakog centa, europskog ili američkog. 

Fotografije s koncerta pogledajte u galeriji!

Fotografije: Marko Jurčić