Piše Mirna Dizdarević Rogić: Tko je uništio Britney Spears? Slava, otac ili pop kultura?

Kad kažete pop kultura, pomislite li na nešto pozitivno, lepršavo, inspirativno? Na film, sitcom, modu, na smijeh, na kreaciju? Popularna kultura, kao pojam, odnosi se na zbroj društvenih fenomena koji su suprotnost visokoj kulturi i cilj im je zabaviti nas i inspirirati. Možda je i to pop kultura i bila. Sve dok je ljudi nisu počeli koristiti za manipulaciju, fake news, i uništavanje tuđih života. 

Pop kultura ima moć oblikovanja i odražavanja društvenih vrijednosti, pružajući platforme za zabavu, samoizražavanje, i društvene komentare. Međutim, ispod silnog glamura i blještavila, postoji tamna strana ove kulture koja hvata u zamku i najvoljenije zvijezde. Ikona koja se uhvatila u koštac sa svim teretima slave, medijskog maltretiranja, i osobnih borbi pod neumoljivim budnim okom pop kulture, je upravo Britney Spears.

Krajem devedesetih veoma mlada Britney Spears se probila na glazbenu scenu s planetarno popularnim singlom ”…Baby One More Time”. Spears postaje globalna senzacija poznata po svojim zaraznim hitovima, plesnim pokretima, ali i njezinim ”good American girl” izgledom. Osim što smo je gotovo pa svi instant zavoljeli zbog odličnih pjesama, ona jako brzo postaje uzor milijunima tinejdžera diljem svijeta. Kako je Britney rasla, tako je s njom rastao  medijski apetit zadovoljavajući se skandalima i senzacionalizmom. Mediji su mladu Spears čupali sa svih strana, oslikavajući je kao provokativnu figuru, ističući njezinu seksualnost po cijenu njezine slobode. I dan danas se sjećam članka u jedinom magazinu koji mi je tada bio dostupan. Naslov je glasio otprilike ovako: "Je li je Britney Spears djevica ili ne?"

Tada mi uopće nije bilo jasno što to znači, ali mi je bilo jako važno da saznam sve o njoj. Iz ove vizure shvaćam koliko je odvratno bilo to što čitam. Ne samo ja, nego vjerojatno i milijun drugih djevojčica. Zamućena granica između njezinog osobnog identiteta i javne osobe, postavile su temelj za toksični narativ koji je, nažalost, definirao veći dio njezine karijere. Nemoguće je pričati o toksičnosti pop kulture i Britney, a ne spomenuti kulturu paparazzija koja je u 2000.-tim doživjela svoj procvat. Sigurna sam da se svi sjećate fotografija Britney kako brije glavu, njezinog razvoda s Kevinom Federlineom, te kako izbrijane glave s kišobranom vidno uznemirena pokušava otjerati paparazzije od sebe.

Iako je većina možda bila zaprepaštena nekim od fotki, moramo ipak sami sebi priznati da smo ih svi više puta pogledali i/ili iskomentirali. Ja prva priznajem, pokleknula sam pod ovom “kulturom” koja ju je razapinjala gdje god je stigla. Zanimalo me što joj se dogodilo, kako sad od tako jedne “stabilne” i uzorne pjevačice, odjednom gledam ženu koja sama sebi brije glavu?! Brzo nas je većina stvorila sliku o njezinom životu, vjerojatno je netko pomislio i da je “samo još jedna luda” žena koja ne može hendlati slavu, ali upravo je to ono što su mediji htjeli postići.

Dajući nam skandalozne naslove, iskonstruirane priče, i fotografije bez ikakve pozadine, učinili su da svijet priča o životu jedne žene o kojoj nema zapravo pojma. Taj narativ „lude žene“  od strane medija doprinio je jednom od najjasnijih primjera utjecaja toksične pop kulture kada je u pitanju Britney Spears.

Riječ je o 2008. godini kada je Spears stavljena pod zakonsko skrbništvo svog oca, Jamieja Spearsa, koji je raspolagao njezinim osobnim i financijskim poslovima. Ovaj nehuman potez je opravdan zabrinutošću za njezino mentalno zdravlje. Ovaj užasavajući potez lišio je Spears njezine slobode punih 13 godina. Osim što je otac imao potpuno kontrolu nad njezinom svakodnevicom, tjerao ju je da pjeva, ide na turneje, daje intervjue, i snima albume dok je bila u iznimno krhkom mentalnom stanju. Jamie Spears nikada nije preuzeo odgovornost, niti se ispričao za eksploataciju svoju vlastite kćeri.  Ovo je primjer gdje pop kultura nije više samo zabavan pojam, ovo je primjer gdje je pop kultura uništila život jedne mlade žene. Postoji sjajan dokumentarni film The New York Timesa, „Framing Britney Spears“, koji istražuje sve ono što javnost nije znala o sudskoj borbi Britney s njezinim ocem. Ovaj dokumentarac daje uvid u beskrupuloznost medija pod krinkom izvještavanja, te upravo govori o pokvarenoj pop kulturi o kojoj vam danas pišem.

Da ne bi bilo sve negativno, dolazimo i do #FreeBritney pokreta koji se pojavio kao dokaz moći javnog zagovaranja u digitalnom dobu. Fanovi diljem svijeta, potaknuti zabrinutošću za Britneyinu dobrobit, okupili su se kako bi podigli svijest o nepravednoj situaciju u kojoj se nalazi. Ovaj pokret je istaknuo koliko su mediji pridonijeli njezinoj nevolji, ali je i potaknuo priču, te pozvao na odgovornost sve one koji su odgovorni za donošenje neutemeljenih odluka koji su lišili Britney njezine slobode. 

Saga o Britney Spears može služiti kao studija o tome kako toksična pop kultura može manipulirati javnom percepcijom i održavati štetne stereotipe. Neumorni mediji koji su je razapinjali od najranije dobi baveći se temama poput: da li je Britney Spears zaista djevica, što je obukla, zašto je nešto obukla, da li je luda, je li je u stanju odgajati svoju djecu, zašto ju je još jedan partner ostavio, te do zabrinjavajućih fotografija izbrijane glave, doveli su do razaranja jednog mladog života. Postoji i poprilično popularna fraza koju su iznjedrili mediji i pop kultura, “ako je Britney mogla prebroditi 2007., ti možeš prebroditi sve.“, još jednom podcrtavajući koliko je otrovna ta “kultura“. Dokazujući da je nečiji život toliko nebitan da kreiramo viralne citate iz tuđih muka. Međutim, isti ti mediji koji su doprinijeli njezinoj životnoj muci, osporavaju prijašnji narativ, te kao Lady Macbeth neumorno peru ruke od odgovornosti znajući vrlo dobro da im ruke nikada neće biti čiste u ovom slučaju. 

Priča o Britney sažima jedan složen i mučan odnos između pop kulture i onih koji stoje ispod njezinih blještavih reflektora. Iako su mediji itekako pridonijeli pogoršanju njezinog mentalnog zdravlja u vrijeme kada su tabloidi bili na vrhuncu, moramo istaknuti kako postoje i mediji koji su preuzeli odgovornost za svoje nesavjesno izvještavanje.

Svjesni svoje pogreške, pojedini mediji pokušavaju popraviti način na koji su se nosili sa situacijom glede Spears, te o ovoj temi danas pristupaju daleko profesionalnije. Njezin slučaj koji smo svi pomno pratili od samih početaka, naglašava potrebu za suosjećajnijim pristupom kulturi slavnih, ali prvenstveno životu. Toksična podloga koja je i dalje prisutna u pop kulturi mora se prije svega prepoznati, pa onda i transformirati kako bi se stvorilo sigurno okruženje u kojem umjetnici i umjetnice mogu napredovati u svojim karijerama bez žrtvovanja svog mentalnog zdravlja, i onog najbitnijeg, svoje slobode. Britney Spears je bila, a čini se da je i dalje, žrtva destruktivnog stiska industrije i pop kulture koje su joj zauvijek promijenile život. Sada kada mediji po milijunti put špekuliraju o njezinom ljubavnom životu, mislim da je najpametnije samo reći #leaveBritneyalone! 

Oops… we did it again. We destroyed someone’s life.