Piše Jelena Veljača: 'Depp vs Heard' je jedan vrlo besmislen i licemjeran dokumentarac

Netflixov Dokumentarac „Depp vs Heard“ publici koju mainstream platforme za sadržaj već neko vrijeme ozbiljno iritiraju svojom hiperprodukcijom lošeg materijala, mogao bi biti materijalan dokaz da je vrijeme odličnih filmova (i serija) u on demand svemiru otišlo u prošlost. Ne znam jesam li ikad pogledala besmisleniji i licemjerniji dokumentarac. 

Netko zajedljiv mogao bi se zapitati što sam uopće očekivala nakon što smo prošle godine svi zajedno prošli ekstra javno izvještavanje baš svih medijskih outleta o slučaju koji bi se zapravo trebao zvali „što vi mislite tko je nasilnik/ca“ - i ja sam se to zapitala nakon što sam teškom mukom izdržala tri epizode koje se svode na puko prepričavanje jednako zatupljujućeg #kojisitim sadržaja koji smo imali priliku pratiti za vrijeme samog, nažalost za javnost otvorenog, suđenja.

„Dokumentarac“ autorice Emme Copper ne donosi apsolutno nikakav novi info o samom slučaju koji je zapalio svijet (ako ste živjeli ispod stijene ili nekim čudom uspjeli propustiti - Amber Heard napisala je članak u kojem samu sebe proziva žrtvom seksualnog i obiteljskog nasilja, svijet je prepoznao njenog tada već bivšeg supruga Johnnyja Deppa kao nasilnika, on ju je, nakon što mu je cancelirana karijera, tužio za klevetu i dobio slučaj). Ali ne samo da ne donosi novi info, što je možda bilo i pretjerano za očekivati, već ne donosi ni novi pogled na IŠTA.

Gotovo da nema ni jednog originalno produciranog razgovora, što s pravnim stručnjakom, što s akterima priče, što s borkinjama za ženska prava ili prava žrtava obiteljskog ili seksualnog nasilja, pa ovaj serijal, čini se, služi Netflixu samo za zaradu još jedne runde love na ionako pretjerano iskorištenom prljavom vešu dvoje celebova koji se, ako je sudeći prema izuzetno bolnim za gledati svjedočanstvima, bore s vlastitim mentalnim problemima (a Depp i problemima s ovisnošću).

Netflix kroz „Depp vs Heard“ pokušava kritizirati ludilo socijalnih medija koje se dogodilo za vrijeme suđenja (tu su za tu svrhu korišteni zamorni kadrovi vox populija te začudni prikazi sumanutih „komentara“ raznih tik-tokera ili sličnih „influencera“), ali jedino što uspijeva je koristiti iste te površne i nevjerojatno toksične sadržaje za stvaranje svoje minutaže koju je onda Empress films, producentska kuća autorice Copper, prodala Netflixu.

Vratimo se na pitanje što sam očekivala - možda analizu kompleksnosti visokoprofilnih slučajeva koji dotiču pitanja ženskih prava, psihologije žrtava, dinamiku nezdravih odnosa, pitanja transgeneracijskih nasilničkih modela koji se prenose kroz obiteljsku prtljagu, dvoličnost celeb kulture (jedno je ono što vidimo na crvenim tepisima, jedno u kućama)?

Možda kritiku pravnog sustava Amerike, pa i kritiku feminizma, koliko god mi ona teško pala? Ali Netflix je samo kupio (ili besplatno dao platformu) još jednom površnom tabloidnom sadržaju, pa nas tako muči snimkama nekakvih čudaka (dugo sam tražila neutuživu riječ koja je istovremeno prikladna za maskiranog odraslog muškarca koji se snima uživajući u analizi nečije traume i na tome skupljajući pretplatnike) u kostimima superjunaka koji, gotovo kao u nekoj šizofrenoj fantazmagoriji, postaju osnovni komentatori ovog pseudoozbiljnog serijala.

I samo suđenje koje gledamo ne djeluje ozbiljno: na momente sam morala dobro zatvoriti i otvoriti oči jer mi se učinilo da sam, kao nekad u dvijetisućitima, u čekaonici kao pratnja baki kod liječnika, a na visoko postavljenom TV-u iznad naših glava vrti se najlošiji od svih realityja tog vremena: Sudnica. Da ne budem nepoštena prema autorima i producentima ovog groznog uratka: pažljiva gledateljica može naslutiti ideju iza odabranog narativa. A on bi išao otprilike ovako: Amber je osuđena od strane javnosti jer je Depp omiljena megazvijezda, a porota nije mogla ne osjetiti stav javnosti koji je onda utjecao na njihovu odluku. Najzanimljiviji dio slijedi u komentarima ispisanim na crnom screenu na kraju serije jer autori tvrde da su određeni dokazni materijali izbačeni sa samog suđenja jer su unaprijed ocijenjeni kao nebitni iako zorno pokazuju da su navodi Amber Heard točni.

Naravno, poanta ovog suđenja nije nikad bila kleveta: bio je to Deppov potez u nadi da će povratiti svoju karijeru, te si očistiti imidž. Za javnost, bilo je to i više od toga:, bilo je to razotkrivanje, često silno agresivno, jedne „lažljivice“ o obiteljskom nasilju. U eri u kojoj se konačno razbio vrč u kojem se vjekovima s bunara patrijarhata donosila voda prepuna tajni, nasilja i muške supremacije, pronaći javnu figuru koja je lagala o nasilju slavi se ne samo kao Deppova pravna i moralna pobjeda nad bivšom suprugom, već kao i generalna kao pobjeda - čega točno, ostaje nam da doznamo u nekom od idućih nastavaka serijala o celeb kulturi, kulturi socijalnih mreža i nama čije stanje svijesti i mentalno zdravlje sukreiraju i ti sudionici. Nadajmo se da će taj nastavak biti bolji od ovog nepotrebno produciranog dokumentarca.