Ulazak u četrdesete godine donosi niz tjelesnih i hormonalnih promjena koje mnogi primijete tek kada se brojka na vagi počne polako, ali tvrdoglavo povećavati. U tom razdoblju metabolizam se postupno usporava, mišićna masa prirodno opada, a hormoni (posebice oni ključni za regulaciju apetita, energije i raspodjele masnog tkiva) mijenjaju se na načine koji olakšavaju nakupljanje kilograma. Iako se ovaj proces često opisuje kao „neizbježan“, stručnjaci naglašavaju da nije nužno tako: uz dobro razumijevanje vlastitog tijela, odgovarajuće navike i po potrebi medicinsku podršku, taj se trend može znatno usporiti ili čak potpuno zaustaviti.
Upravo stoga razgovarali smo s dvoje stručnjaka, dr. Davorkom Herman Mahečić, specijalisticom interne medicine i subspecijalistica endokrinologije i dijabetologije u Petrovoj bolnici. Dr. Herman Mahečić otkriva kako hormoni štitnjače, inzulinska rezistencija, tjelesna aktivnost i san oblikuju naš metabolizam nakon četrdesete te zašto promjene životnih navika ponekad nisu dovoljne.
Zašto mnogi ljudi nakon 40. godine lakše dobivaju kilograme? Koje hormonske i metaboličke promjene najviše pridonose tome?
Mnogi ljudi nakon 40. godine primjećuju da se kilogrami „lijepe“ puno lakše nego prije, čak i kad nisu bitno promijenili prehranu ili aktivnosti. Razlog nije jedan, nego kombinacija hormonskih i metaboličkih promjena koje se prirodno događaju s godinama. Kod žena je važan i pad estrogena koji mijenja način kako tijelo raspoređuje masno tkivo, povećava apetit i smanjuje osjećaj sitosti. Istodobno se postupno smanjuje i osjetljivost na inzulin, što znači da tijelo teže regulira šećer u krvi i lakše skladišti masnoće.
No važno je naglasiti da se dio ovih promjena ne događa samo zbog hormona, nego i zbog starenja općenito. Nakon četrdesete prirodno gubimo mišićnu masu, a mišići su metabolički najaktivnije tkivo u tijelu. Kako mišića ima manje, bazalni metabolizam se usporava pa tijelu treba manje energije nego prije – što znači da čak i ista količina hrane može rezultirati postupnim porastom težine. Paralelno s time raste udio masne mase, što dodatno mijenja metabolizam.
Koju ulogu imaju hormoni štitnjače u povećanju tjelesne mase u srednjim godinama?
Hormoni štitnjače utječu na brzinu metabolizma. Promjene nastaju s godinama: malo sporiji metabolizam i postupan porast tjelesne mase, čak i bez većih promjena u prehrani. Promjena hormona štitnjače nije dramatična, ali može omogućiti dobivanje nekoliko kilograma. Inzulinska rezistencija je drugi važan čimbenik. Kako starimo, stanice slabije reagiraju na inzulin pa tijelo luči više ovog hormona da bi reguliralo šećer u krvi. Visoki inzulin potiče skladištenje masti, posebno u području trbuha, i smanjuje razgradnju masnog tkiva. Zato mnogi ljudi nakon 40. primjećuju porast „centralne“ debljine, čak i ako jedu slično kao ranije. Drugim riječima: tijelo treba manje kalorija nego prije, a svako odstupanje od te nove, niže potrebe lakše završava gomilanjem viška kilograma.
Koje su najučinkovitije strategije za sprečavanje i zaustavljanje porasta tjelesne težine nakon 40. godine?
Prehrana je ključni alat. Važan je viši unos proteina kako bi se potaknulo očuvanje i izgradnja mišića. Bez dovoljno proteina tijelo lakše skladišti energiju kao mast. Paralelno s tim, korisno je smanjiti kalorije koje „ne vidimo“, poput onih iz alkohola, zašećerenih pića, grickalica ili dodatnih porcija navečer – upravo one najčešće pridonose polaganom, ali stalnom nakupljanju kilograma. Jednako je važna i fizička aktivnost, posebno trening snage. Nakon 40. svako desetljeće može donijeti gubitak 3–8 posto mišićne mase, što izravno usporava metabolizam. Trening snage dva do tri puta tjedno nije samo preporuka, nego nužnost ako želimo „resetirati“ taj trend.
Aerobna aktivnost također je važna, ali za regulaciju tjelesne težine i metabolizma mišići su glavni saveznik. Spavanje je često podcijenjeno, a možda je najmoćniji regulator apetita. Nedostatak sna povećava grelin (hormon gladi) i smanjuje leptin (hormon sitosti), što vodi većoj želji za brzom, kaloričnom hranom. Zato je dovoljan, kvalitetan san jednako važan kao i prehrana. Osim toga, na sve se često nadovezuje i kronični stres, vrlo tipičan za ubrzani ritam života četrdesetogodišnjaka - koji dodatno remeti apetit, potiče prejedanje i otežava održavanje zdrave tjelesne težine. Kad se sve zbroji, najbolja strategija nije jedna navika, nego sinergija: dovoljno proteina, redoviti trening snage, umjeren unos alkohola, briga o snu i dosljednost. Upravo ta kombinacija omogućuje da se nakon 40. godine tjelesna težina drži pod kontrolom.
Kada se pacijentima preporučuje farmakoterapija, a kada isključivo promjena životnih navika? Koji su trenutačno dostupni lijekovi za liječenje debljine, kome su namijenjeni i kakav je njihov učinak u praksi?
Lijekovi za mršavljenje se ne preporučuju svima – oni imaju jasne indikacije, a temelj liječenja uvijek ostaje promjena životnih navika. Međutim, većina osoba promjenama životnog stila, čak i uz najveći trud, ne uspijeva postići značajan gubitak težine, što smatramo najmanje 5 % tjelesne mase u tri do šest mjeseci. Osim toga, farmakoterapija se preporučuje osobama kod kojih je debljina povezana sa zdravstvenim rizicima poput predijabetesa, inzulinske rezistencije, povišenog krvnog tlaka, masne jetre ili apneje u snu.
U praksi lijekovi nisu „prečac“, nego alat koji pomaže mozgu i hormonima da rade u smjeru smanjenja apetita, dok osoba u međuvremenu stječe nove, održive navike. Ti lijekovi, primjerice Wegovy, djeluju tako što smanjuju apetit, usporavaju pražnjenje želuca, jačaju signale sitosti i smanjuju „food noise“, što pacijentima olakšava pridržavanje plana prehrane. U praksi to znači da osoba lakše prihvaća restrikcije kalorija, s manje borbe „protiv sebe“.
