Simpatični profesor, koji svakodnevno inspirira svoje učenike, uspješno balansira između školskih klupa i svojih glazbenih snova. Ranije smo ga imali priliku vidjeti u glazbenom showu Hrvatska traži zvijezdu, a još svježije nam je sjećanje na njegove emotivne i vokalno kvalitetne izvedbe u posljednjoj sezoni The Voicea.
Sad je vrijeme za novi iskorak, a Dora je savršena prilika da Petar svoj talent predstavi široj publici. S pjesmom koja obećava, Petra Brkljačića slušat ćemo još dugo, a u našoj maloj pitalici otkrio nam je sve o nastanku svoje pjesme, ritualima prije nastupa ali i što misli o konkurenciji na Dori.
Što možemo očekivati od tvog nastupa, hoćeš li nam otkriti neke detalje?
Iako bih volio podijeliti više detalja o nastupu, želim zadržati element iznenađenja! Ono što mogu reći je da će nastup biti vrlo usmjeren na emociju pjesme, jer 'Kraj' nosi duboku i snažnu poruku. Planiram da sve bude u skladu s tim – jednostavno, ali s efektima koji podupiru atmosferu pjesme. Osim toga, neću izostaviti vizualne elemente koji će pojačati samu poruku, a jedan od tih elemenata pojavit će se u drugačijem obliku nego što ste ga možda vidjeli u spotu, što će sigurno donijeti dinamiku na pozornicu. Bit će to nastup koji će biti istovremeno intiman i moćan, a nadam se da će svi koji ga gledaju osjetiti tu iskrenost i snagu koju želim prenijeti.
Kako izgleda tvoj kreativni proces – je li pjesma za Doru nastala u naletu inspiracije ili kroz dugotrajan rad i usavršavanje?
Kreativni proces za pjesmu 'Kraj' bio je kombinacija oba pristupa. Počelo je s trenutnim naletom inspiracije, kad sam osjetio snažnu potrebu da izrazim emociju koja me nosila u tom trenutku. Ta početna ideja, osjećaj o prolaznosti i završecima, brzo je postala temelj pjesme. No, kao i kod svakog ozbiljnog glazbenog projekta, slijedio je dugotrajan rad na usavršavanju – tekst, melodija, aranžmani... sve to zahtijeva mnogo strpljenja i finog dotjerivanja.
Pjesma nije samo nastala iz jednog trenutka inspiracije, već je razvijana kroz nekoliko faza – od početne skice do konačne verzije koja je došla kroz rad s producentima i timom. Svaka pjesma koju stvaram mora imati dubinu i smisao, a to zahtijeva i vrijeme i posvećenost. U procesu sam naučio puno o tome kako balansirati spontanost i promišljen rad, kako bi rezultat bio autentičan, ali istovremeno i tehnički doveden do perfekcije.
Kažu da pjesme imaju moć ispričati priču – ako bi tvoja pjesma za Doru bila film, kako bi izgledala i koje emocije bi prenijela gledateljima?
Ako bi pjesma 'Kraj' bila film, zamislio bih je kao emocionalno putovanje kroz kraj nečega i početak nečega novog. Film bi imao sivi, pomalo magloviti početak, prikazujući lik koji se suočava s gubitkom i završetkom, no kako radnja napreduje, kroz atmosferu i scenografiju postepeno bi dolazio do svjetlijih tonova, simbolizirajući nadu i nova vrata koja se otvaraju. Vizualno, film bi bio minimalistički, s puno tišine i prostora, ali i s dubokim simbolima koji govore o unutarnjoj snazi, emocijama koje su ponekad teške, ali nas oblikuju.
Emocije koje bih želio prenijeti gledateljima bile bi tuga, ali i smirenost, pomirenje s prošlošću i, na kraju, nadu. Glavni cilj bio bi da se publika osjeća povezano s temom pjesme – da prepozna da i kroz teške trenutke možemo pronaći snagu za novi početak. U konačnici, želio bih da film ostavi osjećaj olakšanja, jer, iako kraj donosi bol, on uvijek donosi i priliku za rast i obnovu.
Imaš li neki poseban ritual prije nastupa?
Da, imam nekoliko malih rituala koji mi pomažu da se smirim i fokusiram prije nastupa. Jedan od tih rituala je trenutak tišine u kojem se potpuno povučem od svega i svih, kako bih se povezao s pjesmom i svojim emocijama. Volim se sjetiti zašto sam počeo raditi glazbu – da bih prenio osjećaje i poruke ljudima. U tom trenutku, fokusiram se samo na to što želim prenijeti kroz nastup.
Također, volim nekoliko minuta prije izlaska na pozornicu slušati glazbu koja me opušta ili motivira. Može to biti nešto potpuno opuštajuće, poput klasične glazbe, ili nešto energično što me podiže. Nema toga previše, ali mislim da je važno u tom trenutku pronaći mir i jasnoću. Nakon toga, kad dođem na pozornicu, jednostavno se prepustim trenutku i publici – to je mjesto gdje osjećam da mogu biti potpuno autentičan.
Tko ti je favorit među kandidatima?
Svi kandidati na Dori donose nešto posebno i svi su na svoj način nevjerojatni. Ne bih želio izdvajati jednog favorita jer mislim da svaki izvođač ima svoju jedinstvenu energiju i talent. Glazba je subjektivna, i uvijek volim čuti različite pristupe i stilove koji se natječu. No, mogu reći da me inspiriraju oni koji su iskreni u svom izražavanju, koji donose emociju na pozornicu, jer mislim da je to ono što glazbu čini zaista posebnom. U tom smislu, volim gledati sve natjecatelje i učiti od njihovih izvedbi, jer svatko od njih donosi nešto novo u glazbeni svijet.
