Jako je teško pisati kritiku Nicole Kidman u jeku sezone u kojoj (opet) slaya na crvenim tepisima, božanstveno elegantna, hrabra, puna stila, prelijepa, i iznad svega talentirana. Nisam još pogledala Babygirl, ali navodno je (i očekivano) odlična. Zapravo mi je teško kritizirati Nicole Kidman bilo kada; jer je i njezina priča priča o izdržljivosti, snazi, ogromnim životnim bitkama i udarcima koje prolaze sve žene koje se usude imati karijeru i mišljenje, a zatim i o ogromnoj, gotovo nestvarnoj, out-of-this-world pobjedi.
Možda je i malo off komentirati seriju Expats sada, gotovo godinu dana nakon njenog booma na Primeu ali nekako sam tek sad nabasala na taj dragulj režiran od strane zaista senzacionalne Lulu Wang. Serija je bazirana na knjizi The Expatriates (Janice Y. K. Lee), i tjera vas da potražite i naručite tu knjigu. Naime, dugo nakon ove serije nećete moći izbiti iz glave atmosferu Hong Konga koju je Wang tako lirski, gotovo dokumentaristički, dočarala svojim nemilosrdnim, ali ipak poetskim kadrovima. Za nas koji gledamo seriju iz Europe, bit će mjestimično nejasno tko su sve “expats” u Hong Kongu- naime, tu su i Kinezi, i Indijci, i Koreanci iz Amerike (“Nikad se nisam osjećala više kao Koreanka nego u Hong Kongu”, reći će jedna od glavnih junakinja u nekom trenutku), i Amerikanci, i Britanci, i Japanci, i sve moguće vrste miješanih brakova koje čovjek može zamisliti.
Zapravo je jedina rasa, shvaćate brzo, novac, kojeg expats imaju puno, pa su tako poslom stigli u Hong Kong, a njihova posluga, koja je također, paradoksalno, poslom stigla u Hong Kong, malo. Motiv koji djelomično istražuje ova serija sjajno je obradila brazilska redateljica Anna Muylaert u svom filmu Druga majka. Postoji, dakako, plaćena žena koja vam odgaja dijete, i živi s vama, i djeca ju vole gotovo kao vlastitu majku- i ona njih- iako je ostavila svoju djecu u nekim ruralnim predjelima trećeg svijeta (ili, kako se sada smije napisati, uči me internet- zemlje u razvoju), i ona je, kako naziv Muylaertinog filma doslovno i kaže, “druga majka”. No, prva majka će često, baš kao i Kidman, imati problem s tom bliskošću (ako ju ikad otkrije), i u tom grmu leži jedan od sukoba ove sjajne drame, čija je slaba točka upravo- naša omiljena Nicole Kidman.
Naime, lik koji ona igra tako je predvidivo Nicole Kidman, tako predvidljivo odigran suzdržano, ali minuciozno, hladno ali elegantno, da vam se, ako zaboravite na kontekst, što je vrlo lako kad je Nicole Kidman u kadru (posebno ako je sama) čini da gledate bilo koji od njenih filmova u kojima igra privilegiranu bijelu sredovječnu ženu koja ima određeni emotivni problem. No pravi je problem što je publika toliko puta gledala Kidman u toj ulozi da nikoga nije briga. Autori Expats kao da su intuitivno (ili pak svjesno) pokušali doskočiti činjenici da je, unatoč hongkonškom settingu, u centru pažnje kao glavna junakinja opet - bijela bogata mršava žena koju igra- OPET- Kidman- pa su napunili knjigu/seriju sjajnim likovima različitog backgorunda. Istina, mrvicu su pretjerali u trudu, pa čovjek često ne zna čija je tu majka Indijka, a čija samo Amerikanka Indijskog podrijetla, i tko u što vjeruje, tko što slavi, i tko govori kantonski, a tko mandarinski.
Nije jasno ni zašto Mercy ne razumije kineski, ni zašto pola stanovništva Hong Konga jedva govori engleski, ali je jasno da je društvo tog nestvarno inspirativnog grada, duboko raslojeno i rasističko, unatoč kozmopolitskom duhu. Dok Mercy (Ji-young Yoo) traži svoj identitet u bijegu od Amerike, a zapravo Koreje, a zapravo pasivno agresivne praznovjerne majke-žrtve u koju se svakim danom sve više pretvara, Expats će vas na momente podsjetiti na jedan od najboljih filmova svih vremena i sigurno najbolji film Sofije Coppole - Lost in translation. Mercy će sudjelovati, posve slučajno, kao prokleta, u najvećoj od svih obiteljskih tragedija koju čovjek može zamisliti- gubitak djeteta.
Usred noćnog marketa, u ciči i vrevi tržnice koju svi turisti i djeca obožavaju posjetiti, nestat će mali privilegirani monstrum, dijete koje je u stanju voljeti samo dadilja Filipinka, “druga majka”. Tko je odgovoran za gubitak malog Gusa, razmaženog derišta ili hiperaktivnog anđela bez osjećaja za granice? Majka koja je izgubila svoj identitet jer je pratila uspješnijeg (normalno) oca po planeti? Mlada Koreanka koja je preuzela preveliku odgovornost u očajničkom pokušaju da pronađe posao i smisao? Filipinka Essie (Ruby Ruiz) koja ga je previše voljela, nadomještajući tako žal za svojom vlastitom djecom i unučadi? Neprisutni ali, kako-da ne, “najbolji otac na svijetu” Clarke (Brian Tee)?
Dok pratimo klupko individualnih nesreća (serija me tu na momenat podsjetila na specifičan narativ najdraže mi knjige The Slap po kojoj su snimljene ne jedna već dvije odlične serije- potražite ako nikada niste gledali/čitali), autorica nas vodi kroz svjetla i tamu Hong Konga. Sasvim sigurno najbolja epizoda je ona u kojoj u potpunosti napušta priču obitelji Woo i posvećuje se minijaturama prikaza života domicilnog i neprivilegiranog stanovništva u Hong Kongu. Dirljiv je to let preko slamova i života na cesti, u šatorima, u malim domovima. Tijekom protesta protiv rastućeg kineskog utjecaja na Hong Kong, bit će povrijeđeni neki mladi ljudi, koji, kako će viknuti Mercy koju ne gledaju kao Koreanku nego Amerikanku u lice- nemaju slobodu poput nje.
I u tom je dijalogu između sjajnih mladih glumica Yoo i Bonde Sham sve najbolje u ovoj seriji: privilegija je stvar pozicije. Možda se vaša ne čini bog zna kakva, ali uvijek postoji netko tko žudi za upravo tom vašom slobodom. Između otuđenosti, uništenih brakova koji su prebogati da i se mogli raspasti, utopljeničkog držanja za osobu koju ne voliš zato da bi preživio svijet u koji ne pripadaš, seksualnih fetiša, prevara, ostavljanja, negdje postoje i napuštena zanemarena djeca, i mravinjak ljudi koji ne mogu dobaciti do rich man problems.
Ipak, zar ne, svi želimo jednom postati upravo to - bogat čovjek ili žena. Zato ostavljamo svoje domove i putujemo. Ovo je serija o tome kako se ljudi gube. U noćnim marketima opasnih milijunskih gradova, u svojim obiteljima, ili u samom sebi.
