Neki dan sam, nakon mjesec dana kontinuiranog (i konstantnog) gledanja, završila seriju. Mjesec dana nije malo za stalno druženje s istim likovima, dovoljno je da nakon završetka serije osjetim prazninu – kao da sam ostala bez bliskih prijatelja.
Jeste li ikada razmišljali zašto nam likovi iz filmova i serija često postanu toliko bliski da im vjerujemo gotovo kao pravim ljudima? Zašto nas njihova sreća, tuga ili borba ponekad dotaknu jače nego stvarni ljudi oko nas? Tvorci priča ulažu godine u stvaranje likova s jasnim motivima, unutarnjim konfliktima i nesavršenostima – baš onakvima kakvi smo i mi. Psihologica Ana Čerenšek otkriva kako upravo ta složenost i autentičnost otvaraju prostor za duboku emocionalnu povezanost i razumijevanje, koja može djelovati kao svojevrsna terapija, inspiracija ili utjeha. U nastavku kroz razgovor s Anom istražujemo psihologiju veze između nas i naših omiljenih likova.
Zašto nam likovi iz fikcije često postanu toliko važni? Što je to u serijama, filmovima ili knjigama što nas potakne da se emocionalno vežemo za likove – ponekad gotovo kao da su stvarni?
Tvorci filmova i serija provode puno vremena kako bi kreirali psihološki identitet svakog lika, a u osnovi se radi o stvaranju nekoga s kim se većina gledatelja može povezati. Dobro konstruiran lik ima jasnu motivaciju i mi kao gledatelji znamo zašto nešto želi ostvariti. Primjerice, Žungul u seriji Crno bijeli svijet želi ostvariti svoju slobodu i biti autentičan tako da se oslobađa utjecaja svog dominantnog oca vojnika. Budući da je to arhetipna priča odvajanja od obitelji, logično je da smo se baš sa Žungulom najviše povezali kao s jednim od najkarizmatičnijih likova u toj seriji (O.K. i Slavko Sobin ga je maestralno odglumio, slažem se).
Imanje unutarnjih konflikata čini lik realnijim i emocionalno zanimljivim.
Osim motivacije, likovi s kojima se povezujemo imaju neku unutarnju borbu i time postaju psihološki “duboki”. Zanima nas kako će se mijenjati i rasti - gledamo s interesom hoće li napredovati ili propasti. Trik je u tome da lik treba biti u određenoj mjeri nesavršen, pa čak i kontradiktoran.
Što se događa u glavi kad suosjećamo s izmišljenim likom? Koji psihološki mehanizmi stoje iza toga da se poistovjetimo s likovima, suosjećamo s njima ili ih doživljavamo bliskima?
Psihološka istraživanja dokazala su kako ne postoji razlika između osjećaja koje razvijamo u odnosu prema fiktivnim likovima i osjećaja prema stvarnim osobama. Osjećaj je osjećaj i on je posljedica odnosa između nas i drugih - u ovom slučaju radi se o parasocijalnim odnosima jer su oni jednostrani. Iako likovi iz filmova i serija (naravno) ne znaju da mi postojimo, mi se s njima povezujemo kao da ih uistinu poznajemo.
Ne postoji razlika između osjećaja koje razvijamo prema fiktivnim likovima i prema stvarnim ljudima. Osjećaj je osjećaj.
U podlozi našeg odnosa stoji i empatija, odnosno razumijevanje doživljaja likova ispred nas. Empatija je posljedica aktivacije naših zrcalnih neurona koji se inače aktiviraju kad se nalazimo u interakciji s drugim osobama. Ti nam zrcalni neuroni pomažu da se bolje razumijemo, a mozak ne radi razliku između Jacka Dawsona koji umire u hladnom oceanu i nekoga koga osobno poznajete. Ako su priča i emocije uvjerljive, doživljaj postaje stvaran.
Ima li ta veza s likovima utjecaj i na naše stvarne odnose? Može li to što proživljavamo s likovima – njihovu tugu, sreću ili borbe – imati konkretan učinak na naše emocije ili odnose u stvarnom životu?
Naravno da može! Ljudi uče iz svih svojih iskustava pa i onih koje nisu sami proživjeli. Ponekad će nam romantična priča predstavljati model onoga što očekujemo u stvarnom životu od partnera (sjetimo se samo McDreamy-ja!). Ponekad će nam neki makijavelistički lik pomoći da shvatimo kako i sami trpimo loše odnose u stvarnom životu pa možemo reći da kroz iskustva drugih sebi poboljšavamo život. Povezivanje s fiktivnim likovima može imati pozitivan utjecaj na naš osjećaj pripadanja, a može nas i ujediniti te povezati. Primjerice film Gospodari prstenova je dobar primjer izgradnje zajednice, kao i serija StarTrek.
Kroz iskustva likova učimo o sebi, drugim ljudima i životu – a ponekad i kako bolje živjeti.
Može li fikcija pomoći mentalnom zdravlju? Postoji li pozitivan psihološki učinak emocionalne povezanosti s pričama i likovima – npr. kao oblik utjehe, samoosnaživanja ili razumijevanja sebe? Ili ti ‘parasocijalni’ odnosi zapravo imaju negativno djelovanje?
Većinom se radi o pozitivnim efektima gdje mi kroz te parasocijalne odnose razvijamo empatiju, povezujemo se, gradimo iskustva, a također i gradimo otpornost na stres jer ipak je gledanje filmova i serija zabavna aktivnost. S druge strane, kod manjeg broja ljudi, može se javiti patološki odnos s fiktivnim likovima gdje osoba zamjenjuje stvarne odnose s fiktivnim, narušava svoje funkcioniranje i živi u zabludi odcijepljena od stvarnosti. Dobro je da su negativni efekti ipak u velikoj manjini pa možemo reći da iz parasocijalnih odnosa na kraju izađe više dobrog.
Zašto nas neki likovi zainteresiraju više od drugih? Postoje li određeni tipovi likova ili narativa koji nas češće privlače i emocionalno angažiraju? Što to govori o nama? Mislite li da postoji razlika kod žena i muškaraca?
Neki su likovi jednostavno bolje psihološki “složeni”, neko se oko izgradnje tih likova svojski potrudio/la. To je onaj rad na filmu ili seriji o kojem rijetko razmišljamo, ali je i dalje tu. Također, čvrstina veze uvelike ovisi o glumačkoj izvedbi pojedinca.
Što se razlika tiče, one postoje u nekoj mjeri pa se žene više emotivno povezuju dok se muškarci identificiraju s moćnim i utjecajnim likovima. Te su razlike jedva vidljive, a s vremenom se sve više smanjuju pa će danas i žene i muškarci podjednako uživati u parasocijalnim odnosima.
Kroz te parasocijalne odnose razvijamo empatiju, povezujemo se, gradimo iskustva, a također i gradimo otpornost na stres jer ipak je gledanje filmova i serija zabavna aktivnost.
Za kraj bih spomenula jedan razgovor između mene i mog tate kad mi je strastveno prepričavao kako je u novinama čitao da se glumci njegove omiljene turske sapunice druže i poznaju u privatnom životu. Budući da su u seriji glumili neprijatelje on je izjavio kako to njihovo druženje (u stvarnosti) ne podržava i da su mu sad uništili seriju.
Izgleda da je bolje ne znati istinu kad ti je fikcija dovoljna - za razbibrigu, smijeh ili jednostavno dobru zabavu!
Lista filmova i serija s nezaboravnim likovima
U nastavku donosimo listu filmova i serija s nezaboravnim likovima koji su nam prirasli srcu – onih koji su postali naši fiktivni prijatelji, uzori, suputnici ili su nas jednostavno tješili kad je trebalo. Savršeno za nadolazeći vikend dok se skrivamo pod klimom, listamo omiljene streaming servise i ponovno se vraćamo pričama koje volimo – jer neki likovi su puno više od puke fikcije!
Carrie Bradshaw (Seks i grad)
Beth Harmon (Damin gambit)
Žungul (Crno-bijeli svijet)
Jack i Rose (Titanik)
Jack Sparrow (Pirati s Kariba)
Elle Woods (Plavuša s Harvarda)
Joker (Joker)
Andrea Sachs (Vrag nosi Pradu)
Carmy Berzatto (Medvjed)
Svi prijatelji (Prijatelji)
