Kreativnost je toliko kompleksan pojam da je ne možemo i ne smijemo promatrati iz jednoga kuta, ne smijemo je banalizirati. Kreativnost je združeni produkt naše genetike, sposobnosti, utjecaja okruženja, ali i prilika u kojima smo se tijekom života nalazili, koje smo imali. Osobe koje su otvorenije prema iskustvu vjerojatno će biti i kreativnije. Ako ste skloni neuroticizmu ili savjesnosti, niste jednoznačno povezani s kreativnosti. Divergentno razmišljanje, odnosno razmišljanje u kojem tragamo za raznim rješenjima jednog problema povezano je s kreativnosti. No postoje ljudi koji čak i kad je riječ o znanstvenim predikcijama izlaze iz okvira.
Vjerujem - ne-vje-ru-jem
Dominantna uvjerenja o samom sebi mogu značajno utjecati na to koliko će se pojedinci truditi izraziti se kreativno kad za to imaju priliku. Je li kreativnost nasljedna? Zamislite da vam je netko, dok ste bili mali, rekao da vam je djed bio poznati pisac? Biste li češće uzeli olovku u ruke i pokušali biti „kao deda“? Pa zamislite još da vaše rane uratke svi hvale i potiču vaš daljnji spisateljski put? Gdje bi vam bio kraj.... Postoje ljudi koji vjeruju da se talent može razvijati učenjem i praksom.
Ovo pozitivno uvjerenje može potaknuti pojedince na angažman u kreativnim aktivnostima, čak i ako se u početku ne osjećaju vještima. Usprkos pogreškama. Sjetite se male djece. Uvjerenje kako se greške ili neuspjeh ne smiju dogoditi može ograničiti kreativnost. Pojedinci koji se boje da će pogriješiti često će izbjegavati kreativne izazove ili rizik pa samim tim neće ni pokazati svoje ideje. Često čujem kako je za nove ideje potrebna inspiracija ili „trenutak genijalnosti“. To može uzrokovati osjećaj pasivnosti. Neki čekaju „muzu“, neki motivaciju. Moram vas razočarati. Ništa od toga nije nužno za kreaciju.
CRNO-BIJELI svijet
Kreativnost može blokirati razmišljanje po principu „sve ili ništa“. Ovaj način razmišljanja dijeli ideje na savršene i genijalne te one koje su potpuno bezvrijedne. Ova crno-bijela percepcija može nas obeshrabriti kad je riječ o dijeljenju djelomično razrađenih ili „nesavršenih“ ideja koje sigurno imaju svoj potencijal. Čekajući savršenu ideju blokiramo proces. A nekad je, ovisno o tome koliko smo perfekcionistički nastrojeni, nikad i ne dočekamo jer „uvijek može bolje“.
Socijalna podrška može pridonijeti jačanju uvjerenja o vlastitoj sposobnosti te nam dopustiti dijeljenje nesavršenih i nedovršenih ideja. Postoje okruženja koja su rigidna i očekuju savršenstvo svaki put pa, samim tim, nesvjesno blokiraju razvoj pojedinaca. Dobra referenca tome je vrhunski sport. Olimpijske igre donijele su puno primjera trenera koji su nesretni zbog srebrnog odličja, javnosti koja je tužna zbog osvojenog četvrtog mjesta i slično. U našoj svakodnevici najčešći primjer za to su radna okruženja, tvrtke i uredi gdje se „ne talasa“ i ne izlazi iz okvira. Jedan od najopasnijih nekreativnih pristupa poslu je stav kako uvijek moramo biti dostupni jer inače pokazujemo da nam nije stalo do posla. Kreativno rješenje bilo bi isključiti mobitel, zaboraviti računalo na poslu ili jednostavno predstaviti prednosti četverodnevnog radnog tjedna.
Znatiželja je ubila mačku
U svijetu u kojem živimo prevladava želja za sigurnosti. Sigurnost primarno dobivamo iz odrađivanja ustaljenih obrazaca koji vladaju u društvu. Sigurnost izvire iz ponašanja i navika koje čine 40% naših svakodnevnih ponašanja. Jeste li se ikad selili? Znate onaj osjećaj izgubljenosti i stresa kad prvih nekoliko tjedana niste sigurni gdje vam što stoji, dok perete zube zbunjeno tragate za ručnikom koji nije na svome mjestu, a ponekad, dok se vraćate s posla, autom odete na staru adresu jer ste na autopilotu? Taj autopilot vlada normama, navikama pa i načinom razmišljanja o tome kakve stvari jesu i kakve mogu biti. Kreativac može razumjeti pravila, ali može vidjeti i povrh njih. Kreativac će se usuditi pogledati stvari drugačijim očima, riskirati i uživati u uzbuđenju zbog novih stvari, uvjeta i opcija. No nije uzbuđenje jedini osjećaj koji prati izlazak iz poznatog, tu je i strah koji kreativne osobe (i svi koji takvi žele postati), dobro podnose.
Strah je putokaz, a ne kočnica.
Nemamo svi kapacitet za taj novi svijet i pogled, a sve zbog potrošenog fokusa tijekom dana, manjka entuzijazma ili prevelikog broja obaveza. Lakše je samo sve ponoviti. Osim toga, preuzimanje rizika za nove stvari i obrasce donosi i mogućnost poraza i osude. Netko tko se jednom opekao teško da će isto ponoviti. Kreativnost može koštati ako nismo za nove ideje dobili potvrdu okoline kao univerzalnog „suca“ naših novih ideja. No bez znatiželje gubimo jedan važan aspekt kvalitete življenja, gubimo potencijal uzbuđenja i dječje znatiželje. Je li rizik vrijedan toga pravo je pitanje - omjer troška i koristi neka prevagne na stranu izbora kreativnosti kao opcije.
Kreativnost je za lude
Moramo li biti ludi kako bismo ostvarivali nešto genijalno? Toliko je primjera odsječenih ušiju, obrijanih glava, ludih performansa nasred ulice da ih nismo mogli zanemariti. Morali smo negdje stvoriti zaključak kako „ludi znanstvenik“ i „ekscentrični umjetnik“ čine pravilo, a ne izuzetak. Mad genius paradoks proučava se u znanosti odavno. Naime, i vi, barem ponekad, kad pomislite na neki slučaj iznimne kreativnosti, pomislite ili izgovorite kako je s tim bila povezana i neka ludost ili barem neko teško mentalno stanje. Spominju se i brojne ovisnosti iznimnih umjetnika, shizofrenije, izolacije, promiskuitetnosti i kojekakva osobenjaštva. Nažalost, dobro su nam poznati beskrupulozni genijalni znanstvenici i liječnici koji su pomicali granice znanosti po cijenu velikih ljudskih žrtava. A da pritom nisu ni trepnuli. Zanimljivo je promatrati šačicu posebnih, secirati njihove živote, čitati uzbudljive biografije i zamišljati kako su posebni njihovi životi bili. Zanimljivo je ući u tuđe cipele, one koje ne možemo ni zamisliti, pokušavati otkriti odakle sve te ideje pa to povezati s ludilom. Jer ponekad su stvarno to i bili. No znanost kaže da ne postoji prava povezanost između kreativnosti i mentalnih oboljenja.
Dapače, kreativnost u općoj populaciji ima pozitivan utjecaj na mentalno zdravlje, odnosno oni koji ulažu u svoju kreativnost time pridonose boljem mentalnom zdravlju. Samo kod malog postotka najkreativnijih od svih kreativnih ljudi primijećen je trend psihičkih ili socijalnih teškoća. Ludi genijalci obično se povezuju s izvedbenim umjetnostima poput slikarstva, plesa ili glazbe. Budući da takvi iznimni pojedinci najčešće žive pod budnim okom javnosti, i njihova će neprilagođena ponašanja često biti tema razgovora i povlačenja zaključaka prema svima ostalima. Ne treba nam ludilo za kreativnost. Možemo i ovakvi kakvi jesmo, prosječni i normalni, krenuti u smjeru genijalnosti, čak i ako na kraju završimo samo u običnoj kreativnosti.
Kako biti kreativniji?
Ne mislim vam davati savjete tipa – odaberite neki hobi i otkrijte svoju kreativnost. Realno, ljudi mijenjaju navike i aktivnosti onda kad u tome vide smisao. Možda vas ovaj tekst nije doveo tamo, ali uvijek možete barem propitati svoju razinu kreativnosti i procijeniti jeste li njome zadovoljni. Možete odlučiti promijeniti jednu ustaljenu naviku i pokušati drugačije, otići drugim putem na posao ili promijeniti način stiliziranja svoje frizure.
Naravno da možete promisliti o svojim uvjerenjima, no to ćete malo teže promijeniti jer ne zovu se uvjerenja tako bez veze. Vi u te ideje stvarno vjerujete pa je potrebno malo dublje „kopanje“ kako biste išta uspjeli promijeniti. Svakako možete biti kreativniji u svom radnom okruženju gdje ćete promijeniti obrazac ponašanja i povući malo čvršće granice, pokušati reći „ne“ tamo gdje svi uvijek kimaju potvrdno glavom. Okusite rizik izlaska iz kutije, sladak je – iako očekujemo da će biti gorak.
