Molim vas za dozu povjerenja. Ovo nije još jedan klikbejt članak već tema koja zaslužuje vašu pažnju. Obećavam da ćemo se zajedno suočiti s pitanjem koje duboko utječe na naša društva, obitelji i budućnost.
Već dvadeset godina pratim promjene u društvu koje nikako da puste pravo korijenje. Dvadeset godina slušam kako se žene osnažuju samo da bi se na kraju mnoge vratile u dobro poznate obiteljske sheme jer, s druge strane, njihovi muškarci ostaju nepromijenjeni. Našim partnerima, sinovima, prijateljima treba podrška u promjeni jednako kao i ženama. Bez toga, svi ostajemo zarobljeni u limbu tradicionalnih uloga koje nas ograničavaju.
Zašto? Jer promjena nije laka. Muškarci koji su pokušali napraviti korak prema novim ulogama često su naišli na osudu - i šokantno, ne samo od strane drugih muškaraca već čak i žena. Nazivali su ih "pi**icama", "papučama" ili "gubitnicima", samo zato što su odabrali pokazati osjećaje ili preuzeti dio kućanskih obaveza. Zamislite kako je teško kretati se prema promjeni dok vas okolina brutalno poklopi.
Redefiniranje rodnih stereotipa
Promjena muškaraca ne znači umanjivanje njihove trenutačne snage u društvu, već upravo suprotno – stvaranje prostora za njih da budu bolja verzija sebe. Trenutačna "verzija muškarca" kakvog poznajemo osmišljena je za partnericu koja nestaje. Žene se mijenjaju, redefiniraju svoje uloge, dok muškarci često ostaju na mjestu, izgubljeni u starim modelima koji im više ne služe.
Prema istraživanjima Američkog psihološkog društva (APA, 2018.), tradicionalne norme muškosti, poput "muškarac ne plače" ili "muškarac mora biti hranitelj", mogu biti štetne za mentalno zdravlje. Takve norme povećavaju rizik od depresije, anksioznosti i problema s odnosima. S druge strane, osnaživanje muškaraca da izraze svoje emocije, razvijaju emocionalnu pismenost i preuzmu aktivnu ulogu u obiteljskom životu ima pozitivne posljedice za njihovo mentalno zdravlje i za njihove obitelji.
Zašto je to važno za žene?
Puno se priča o osnaživanju žena, i s pravom. No, kada žene koračaju prema emancipaciji, a muškarci ostaju vezani starim obrascima, stvara se neravnoteža. Dinamika odnosa pati jer promjena jedne strane bez podrške druge vodi u konflikt. Žene trebaju partnere koji mogu stajati uz njih, a ne samo iza njih.
Jednodimenzionalno osnaživanje žena neće nas dovesti do stvarne ravnopravnosti. Moramo rasti zajedno – muškarci i žene, rame uz rame, kao partneri u pravom smislu te riječi.
Priče koje nas uče
Kako bi bolje razumjeli ovu moju priču, poslušajte tri priče iz “ordinacije”. Priče nisu izmišljene, one su izrečene bezbroj puta u privatnosti mog ureda. U zadnjih nekoliko godina, ove priče su sve češće. a očaj koji ih prati sve veći.
Vrijeme radnje može biti bilo koje, dok je mjesto radnje uvijek isto - obiteljski dom.
1. Muškarac koji mora odmoriti
To je jedna normalna obitelj. Upoznali su se vrlo mladi. Vole reći kako su odrastali i na kraju odrasli zajedno.
No, kako im je život odmicao, ona je sve više uviđala da više prati njegov ritam nego svoj.
Nakon posla, primjerice, ona je htjela ići šetati, a on je morao odmoriti.
Odmarao je u početku samo povremeno, na izuzetno teške dane, no s godinama, njegov je odmor postao više - manje svakodnevica.
Već po automatizmu, nakon što je došao s posla, pojeo bi nešto što je ona skuhala, digao se od stola i preselio na kauč. Daljinski upravljač je pro forme bio u ruci jer vrlo brzo, on bi zaspao.
Djeca su se našla u toj situaciji prilično nedorečena, navikla šaptati dok tata odmara.
Nije to bila jedina stvar gdje se nitko nije snašao.
U raspravama, a ima ih svaka poštena i zdrava obitelj, umjesto rješavanja nesuglasica, on bi dizao zid. Šutnjom bi ju pokorio i iscrpio. Njegova je šutnja bila glasnija od bilo koje uvrede jer on je jednostavno bio - takav. Namrgođen, povučen u sebe. lik kojeg se ne smeta dok spava ili šuti
Pouka priče: Ovo je priča o muškarcu koji dolazi kući s posla i "odmara". Njegov odmor s vremenom postaje svakodnevna rutina, ostavljajući partnericu da preuzme teret obiteljskog života. Umjesto aktivnog sudjelovanja, on se povlači u tišinu ili šutnjom "kažnjava" tijekom konflikata.
Istraživanja pokazuju da muškarci koji potiskuju emocije često pate od viših razina stresa i rizika od srčanih bolesti (Harvard Health Publishing, 2017.). Učenje muškaraca da izraze svoje emocije može smanjiti rizike povezane s mentalnim i fizičkim zdravljem, što izravno utječe i na kvalitetu njihovih odnosa.
2. Muškarac koji ne zna skuhati jaje
To je, opet, jedna sasvim normalna obitelj. Nedavno su ona i on proslavili četrdesetu godišnjicu braka! Kad su u društvu ona se hvali kako njen muškarac ne zna ni jaje skuhati što ostali prihvaćaju s odobravanjem. Da ima dvije lijeve, dodatno potvrđuje s prepričavanjem nedavne scene gdje nije znao upaliti mašinu za veš.
Nemojte me krivo shvatiti, dobar je on muškarac jer joj je uvijek pomagao oko djece. A kad ga ona nešto zamoli, on to i odradi. Samo mu mora reći jer se sam nikad ne sjeti.
Ona drži tri kuta kuće i to ju čini uspješnom ženom u očima drugih. On je dobar u svom poslu ali kad dođe doma, kao da mu je netko oduzeo sve sposobnosti. Odjednom, čim prekorači kućni prag, on se pretvara u bespomoćno biće kojem trebaš kuhati, prati, peglati i navoditi ga od točke A do točke B.
Pouka priče: Ovo je priča o naučenoj bespomoćnosti. Muškarac koji "ne zna" kućanske poslove zapravo je proizvod društvenih normi koje ga nisu poticale na sudjelovanje u domaćinstvu.
Prema podacima Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD, 2020.), muškarci u većini zemalja provode znatno manje vremena u kućanskim poslovima od žena, što doprinosi neravnoteži i nezadovoljstvu u odnosima. Kada muškarci preuzmu dio odgovornosti, ne samo da se smanjuje opterećenje za žene, već se povećava i njihovo zadovoljstvo u vezama.
3. Muškarac koji odlazi
Ovo je jedna tužna scena. Radi se o muškarcu koji je htio obitelj, on ju je oduvijek sanjao, no nikad do nje nije došao. Htio je on ali bi žene koje je birao imale nezgodnu naviku odrasti. S odrastanjem stizali su i ozbiljniji razgovori, preuzimanje odgovornosti, a često su te, sad već malo odraslije žene, htjele muškarca koji je također odrastao, kao i one.
Budući da mu sindrom Petra Pana oduvijek “dobro stoji”, muškarac iz naše priče nije htio odrasti, pa je odabrao lakši put. Kad mu žena odraste, on nađe mlađu. Od toga, realno, nikad ne mora odustati jer mlađih žena uvijek ima.
On se hvali sa svojim pogledom na život kojeg nikad ne mora svladati, vješto izbjegava odgovornost, zaigran je, usmjeren na sebe, ponekad nepredvidiv.
Idealan kandidat za ženu sa sindromom Wendy. Ona je spremna žrtvovati se za njega jer joj njena velika empatija to nalaže. Ona mu je na usluzi kako se on ne bi morao izlagati odgovornosti odraslog svijeta.
Pitanje je samo što kad Wendy naraste?
Pouka priče: Sindrom Petra Pana nije samo anegdota. Muškarci koji odbijaju odrasti i preuzeti odgovornost često ostaju zarobljeni u obrascima koji ih sprječavaju u izgradnji kvalitetnih odnosa.
Psihološke studije pokazuju da osobe koje izbjegavaju odgovornost često pate od niskog samopoštovanja i problema s intimnošću (Körner et al., 2021.). Osnaživanje muškaraca u preuzimanju odgovornosti ključno je za njihovu osobnu i emocionalnu zrelost.
Osnaživanjem do zdravijih odnosa
Kada muškarci nauče izražavati emocije, preuzeti odgovornost i aktivno sudjelovati u obiteljskom životu, stvaramo temelje za ravnopravnije i zadovoljnije odnose. Takve promjene pozitivno utječu na buduće generacije, jer djeca odrastaju u okruženju gdje oba roditelja dijele odgovornosti i uloge.
Zajedno prema promjeni
Vrijeme je da se zajedno suočimo s izazovima koje donosi promjena, stvarajući društvo u kojem svaki pojedinac ima priliku biti najbolja verzija sebe. Jer samo zajedno možemo osigurati da naša djeca sutra ne moraju voditi iste bitke koje mi vodimo danas.
