Sin kantautora Arsena Dedića i pjevačice Gabi Novak, Matija Dedić odrastao je okružen vrhunskim umjetnicima i već je od ranih dana pokazivao duboku povezanost s glazbom. Njegov put započeo je obrazovanjem na Umjetničkoj akademiji u Grazu, gdje je 1997. diplomirao jazz klavir. Već krajem devedesetih osnovao je vlastiti Matija Dedić Trio, s kojim je započeo karijeru obilježenu brojnim uspjesima.
Tijekom desetljeća karijere, Dedić je surađivao s mnogim glazbenicima iz Hrvatske i svijeta, uključujući Boška Petrovića, Tamaru Obrovac, Jeffa Ballarda, Antonia Sancheza i mnoge druge. Nastupao je na pozornicama diljem Europe, u SAD-u i Brazilu, a 2002. godine bio je finalist prestižnog natjecanja mladih jazz pijanista na festivalu u Montreuxu.
Bogati autorski opus i neizbrisiv trag u hrvatskoj kulturi
Njegov autorski izričaj došao je do punog izražaja kroz albume poput Octopussy, Sentiana, Dedicated i Matija svira Arsena, posljednjeg posvećenog njegovom ocu. Publika ga je jednako cijenila zbog osobnih skladbi kao i zbog reinterpretacija Gibonnijevih pjesama (Tempera) te djela Dore Pejačević (Kontesa). Dobitnik je brojnih nagrada, među kojima su Porin, Status i priznanja Hrvatskog društva skladatelja za poseban doprinos razvoju jazz glazbe u regiji.
Osim što je bio vrhunski glazbenik, Matija Dedić bio je i predan otac. Poseban odnos imao je sa svojom kćeri Lu Dedić, s kojom je često nastupao. Njihov zajednički koncert održan početkom svibnja, povodom devete godišnjice smrti Arsena Dedića, bio je jedno od njegovih posljednjih javnih pojavljivanja i emotivni hommage glazbenoj baštini koju je stvarao i naslijedio.
Matija Dedić ostat će zapamćen kao umjetnik koji je glazbu živio, osjećao i nesebično dijelio. Njegov prerani odlazak u 53. godini života veliki je gubitak za hrvatsku i regionalnu kulturu. Iza njega ostaje bogata ostavština - note koje će i dalje živjeti na koncertnim pozornicama, u sjećanjima slušatelja i dušama svih koji su imali privilegiju upoznati njegovu glazbu.
