Hermès Birkin ili Kelly torba je san svakog modnog entuzijasta. Ako pripadate u onu manjinu koja ove torbe smatra precijenjenim ili neinovativnog dizajna, moramo si svi skupa priznati - one su značajni komadi modne povijesti koji žive i danas, a toliko du tražena da su neki spremni platiti trostruko veće cifre na sekundarnom tržištu kako bi imali barem jednu u svom ormaru. Osim što su ove torbe dio modne povijesti, dio su široke povijesti popularne kulture poput svojih vlasnica po kojima su dobile imena, Jane Birkin i princeze Grace Kelly. Nezaboravan je i onaj trenutak kada su Samanthi Jones u kultnoj seriji Seks i grad rekli kako to ‘’nije samo torba, to je Birkin torba’’, te kako se mora prijaviti na listu čekanja. Neosporno je, u postojanje ovih torbi su upućene i osobe koje ni najmanje ne zanima moda.
Fotografije: ImaxTree by Launchmetrics
Ipak, kako nam usmena predaja i popularna kultura govori, nije moguće ušetati u svoju obližnju Hermès trgovinu i iz nje izaći s narančastom vrećicom punom Birkin torbi, neovisno koliko mi novca imali. Godinama unazad smo dijelili šok Samanthe Jones kada bismo saznali da za ove torbe postoji lista čekanja koja nas od željene torbe može udaljiti do čak nekoliko godina. Strpljen, spašen, kako bi se reklo, jer prolaskom tog roka bismo definitivno imali Hermès torbu koju želimo. Veliki zaokret u poslovanju Hermesa se dogodio početkom prošlog desetljeća kada je koncept liste čekanja ukinut, te ga je zamijenio ‘’popis želja’’ određenih klijenata. Funkcionira na isti, čak malo brži način, jer je svoj popis želja u Hermès trgovinama mogao napraviti bilo tko, a kada bi određena stvar s nje postala dostupna u toj trgovini, klijenta bi kontaktirali i ponudili mu taj proizvod. Dok je u europskim trgovinama ova praksa funkcionirala sasvim normalno, u američkim joj je dodana prepreka više ka željenoj ‘’quota’’ torbi.
Fotografije: ImaxTree by Launchmetrics
Popisi želja ovakve vrste nisu ništa novo u svijetu mode i pret-a-porter brendova. Gucci je nedavno limitirao proizvodnju i uveo popis želja za svoju popularnu Bamboo 1947 torbu, a Chanel već godinama ima popis želja za svoja limitirana izdanja minaudiere torbi. Obično se radi o ekskluzivnim ili posebnim torbama koje su rađene na tehnički zahtijevan način ili su od egzotičnih materijala. Ipak, u pitanju Hermèsa su svi njihovi proizvodi, posebice torbe, trenutni i vječni vrhunac limitiranog luksuza u modnoj industriji. Upravo se zbog toga koncept 'quota' torbe u određenim dijelovima svijeta iskorištava na vrlo diskutabilan način.
Fotografije: ImaxTree by Launchmetrics
Prema pravilu popisa želja, u ‘’quota’’ torbe spadaju Hermès, Kelly i Constance torbe. Svaki od ovih modela je moguće kupiti samo dva puta godišnje, dok na ostale torbe poput popularne torbe poput Bolide ili Picotin ne postoje ograničenja. Bitno je za naglasiti kako u američkim trgovinama svi zaposlenici Hermèsa navodno rade za proviziju od 3 % na ukupni prodani iznos bilo kojeg proizvoda, osim na ‘quota’ torbe. Prema tome, ne treba nas čuditi razna usmena predaja i internetski forumi koji su utvrdili kako od tada u SAD-u postoji takozvani ‘buying game’, odnosno prešutno pravilo kako kupci moraju s jednom trgovinom ili jednim prodajnim savjetnikom potrošiti dobru sumu novca kako bi ih uopće uzeli u obzir za ‘quota’ torbu.
Fotografije: ImaxTree by Launchmetrics
Pravu su dramu na TikToku i ostalim društvenim mrežama prouzrokovali korisnici i kupci iz Europe koji se nikada nisu susreli s ovakvom vrstom dodvoravanja trgovinama i prodajnim savjetnicima samo kako bi mogli potrošiti dodatnih pet do trideset tisuća dolara na jednu torbu koja nerijetko nije po njihovom ukusu ili u željenoj boji. Kako navodi nova kolektivna tužba kalifornijskih kupaca, danas nije moguće tražiti torbu u određenim ili željenim bojama i materijalima, već im se nudi ‘uzmi ili ostavi’ torba koja se tada nalazi u trgovini. Ako odbiju, padaju na početak svoje liste želja. Može se razumjeti ljutnja kupaca kojima su prodajni savjetnici pokušali ‘uvaliti’ stotine proizvoda vrijednih desetke tisuća dolara, samo da na kraju ne bi imali nikakvog izbora.
Fotografije: ImaxTree by Launchmetrics
S druge strane, iz Hermèsa već godinama poriču tu praksu: "Hermès strogo zabranjuje bilo kakvu prodaju određenih proizvoda kao uvjet za kupnju drugih", rečeno je iz brenda prošle godine. Izvršni direktor Axel Dumas priznao je, međutim, da se trgovine potiče da provjeravaju kupce i pripisuju rijetko dostupne ili ‘quota’ torbe samo "pravim" klijentima, jer tvrtka nastoji spriječiti prevelike aktivnosti preprodaje svojih proizvoda. Hermes, poznat po svom stručnom i vrlo brzom pravnom timu koji po kratkom postupku rješava sve koji slučajno ili namjerno kopiraju njihov dizajn, estetiku i slično, se prvi put u dugo vremena neće naći u poziciji tužitelja, a mi ćemo sigurno pažljivo pratiti razvoj ove sudske drame bez presedana.
