POTRAŽITE U ČLANCIMA ELLE

Unesite traženi pojam (Min. 3 znaka)

Borba za ženska prava

Piše Ana Pecotić: 'Osoba nekada znana kao žena'

Ana Pecotić

feminizam
Piše Ana Pecotić: 'Osoba nekada znana kao žena'
© Getty Images

Može li aktivistički dijalog biti zdrav i duhovit te spajati, a ne razdvajati dvije skupine koje su, svaka u svoje doba, revoluciju pokrenule na margini društva? Da može, svojom kolumnom dokazuje aktivistkinja za prava žena Ana Pecotić. 


Ne mogu se sjetiti trenutka kada sam se počela deklarirati kao feministkinja. Svakako se sjećam da sam u svojim dvadesetima mislila da su feministkinje neke čudne žene koje valjda ne mogu naći normalnog muškarca pa cijeli muški rod okrivljavaju za problem koji zapravo ne postoji. Znam i zašto sam to mislila. U mojoj je kući ravnopravnost spolova bila prirodno stanje pa mi je ideja o nekakvoj diskriminaciji žena bila potpuno strana. Mama je imala jednako uspješnu karijeru kao tata. Zajednički su odlučivali o svemu. Dijelili su kućanske poslove. Živo se sjećam tate kako pere po suđe i usisava, što je za ono doba bio feministički SF. I nisu bili progresivni samo u podjeli poslova. Prvu lekciju o socijalnoj pravdi dobila sam sa šest godina. O rasizmu sa sedam. Da skratim priču, odrasla sam u uvjerenju da su svi ljudi jednako vrijedni, neovisno o rasi, nacionalnosti i vjeroispovijesti te da je dužnost svakog odgovornog čovjeka boriti se za obespravljene skupine. Da oba spola moraju imati ista prava, to se podrazumijevalo – pa kome bi uopće palo na pamet pomisliti da su žene manje vrijedne od muškaraca?

Onda sam ušla u svijet odraslih i shvatila kome. Svima.

Bile su potrebne godine da shvatim. To što mi se sve muško što hoda htjelo uvući u gaćice doživljavala sam kao neku uvrnutu poziciju moći, ne kao činjenicu da me gledaju kao objekt. Pravilo da ne smijem noću hodati sama ako ne želim riskirati silovanje, kao ni ući u nečiji stan ako ne želim seks s tom osobom – jer nikad ne znaš hoće li stati kad mu kažeš ne – nisam uopće propitivala. To su bile zadane varijable u jedinoj stvarnosti koju sam poznavala. Kada mi je profesor na ispitu iz informatike davao eksplicitne seksualne komentare, tješila sam se činjenicom da će u svojim sedamdesetima ipak ostati samo na riječima. Mogla bih ovako do sutra nabrajati sve situacije u kojima sam se kao mlada žena našla, mnoge neusporedivo opasnije od spomenutih koje su, srećom, završile (relativno) bezbolno za mene. Nije mi padalo na pamet da tako ne bi trebalo biti, kao ni da toga ne bi bilo kad bi feministički pokret ostvario svoj cilj – tretiranje žena kao ravnopravnih ljudskih bića, ne kao objekata za zadovoljenje muških potreba.

S vlastitom sam se drugotnošću najjasnije suočila na rad nome mjestu. Mogla sam biti najpametnija, najsposobnija, najbolji radnik i najobrazovanija osoba u timu, stakleni strop mi se smijao u facu – hvala na Vašem doprinosu, ali Uprava je rezervirana samo za muškarce. O tome koliko su dva rodiljna dopusta unazadila moju karijeru da ne govorim. Ali sve su to neka opća mjesta diskriminacije žena o kojima – ako slučajno živite na Marsu – sve možete doznati jednim klikom miša; od gender pay gapa preko neplaćenog kućanskog rada do nasilja nad ženama. Upravo me pitanje nasilja nad ženama suočilo s nevjerojatnom regresijom ženskih prava koja se dogodila u posljednjih nekoliko desetljeća. Činjenica da žene danas više ne mogu sebe i djecu zaštititi od muškog nasilja jer je državi važnije očuvanje obitelji od zaštite njezinih članova od nasilja, kap je koja je prelila čašu moje građanske poslušnosti i pretvorila me u aktivnu feministkinju. Iako globalno svjedočimo djelomičnoj progresiji ženskih prava, počevši s #metoo pokretom nadalje, istodobno se ukidanjem prava na pobačaj događa ono što nismo vjerovale da je moguće.

Dok su žene spavale smatrajući da im jednom izborena prava zauvijek pripadaju, radikalna desnica odradila je svoje i dovela nam Gilead. Ravno s televizije u vaš dnevni boravak.

Taman kad sam počela shvaćati razmjere užasa koje kao spol trpimo, na sceni su se pojavile radikalne feministkinje. Za njih sam isto na početku mislila da nisu sasvim pri sebi. Iako su osnovne postavke radfema savršeno logične za nekoga tko želi da se žene prestane tretirati kao objekte - treba ukinuti pornografiju i prostituciju (odnosno kažnjavati svodnike i korisnike, a ne prostitutke) - nije mi se svidjelo što trans žene isključuju iz skupine žena. Trans žene su muškarci, govori radfem pokret, a njihovo proglašavanje ženama ugrožava prava žena jer ulaze u ženske sigurne prostore i ugrožavaju žene s biološkim postavkama i prednostima muškog spola, spola kojem većina njih još fizički pripada.

Mislila sam da pretjeruju. Možda zato što me priča s ulaskom trans žena koje su biološki muškarci u ženske zatvore previše podsjećala na protivnike Istanbulske konvencije koji su trabunjali da će kad ratificiramo konvenciju muškarci ulaziti u ženski WC, a da će djecu u vrtićima učiti da su „ono“. Također sam osjećala, kao što osjećam i danas, veliko suosjećanje prema osobama čiji istinski identitet nije bio priznat jer su rođeni pripadajući jednom spolu, a identificiraju se s drugim. Osuda društva i traume koje su, vjerujem, morali proći meni su nepoznate i nezamislive. Kao netko tko uvijek brani prava diskriminiranih skupina, potpuno sam se slagala s time da se trans žene zovu ženama. Uostalom, tko sam ja da nekome govorim kako će se zvati? Ako žele biti žene, neka budu žene. Bog zna da nismo neka privilegirana skupina, neka cvjeta tisuću cvjetova.

Sve dok se nisu pojavile „osobe koje menstruiraju“.

Prvo sam mislila da je šala. Zašto bi itko, iz bilo kojeg razloga, žene svodio na „osobe koje menstruiraju“, odnosno na „nešto“? Ok, znam zašto bi to radili oni koji tradicionalno žele da žene budu nešto - sluge patrijarhata, ali kad sam shvatila da ta terminologija dolazi iz feminističkih krugova, tu mi je već mozak eksplodirao. Ljudi koji se bore za ženska prava imaju problem s riječju „žena“? Što se događa, tko je ovdje lud? Osobe koje menstruiraju, što je to? Čak mi i autocorrect ispravlja riječ „menstruiraju“. Mislim, znam što je to. Negiranje postojanja žena kao spola. Istodobno – gle čuda - muškarci nisu postali „osobe koje ejakuliraju“. Ne, reklama za Afričku šljivu nije promijenila ni slovo svog copywritinga. Muškarci su ostali muškarci. Kako to da se borba za prava trans osoba (koju, ponavljam, podržavam od sveg srca) prelama samo preko ženskih leđa? Zašto se riječ „žena“ mora izbrisati iz rječnika, dok riječ „muškarac“ i dalje ne izaziva nikakve probleme? Zato što su trans muškarci rođeni kao žene pa su odmalena naučili da se nemaju zašto zauzimati za sebe kad svijet nije napravljen po njihovoj mjeri? Stvarno ne znam.

Stvar, dakako, nije stala na reklamama za uloške. Ne, u nekom trenutku svog života sam prvi put naišla na termin „cis“, a da nije u notama za klavir. Cis žene, pisalo je negdje. Nije mi bilo jasno o čemu se radi pa sam izguglala. Za neupućene, cis je suprotno od trans, dakle cis žena je žena koja je rođena kao žena i ostala žena. To me posebno zaboljelo. Lako što je cis žena zapravo pleonazam, davno sam prestala biti grammar nazi, ali mi je ideja da moram postati podskup vlastitog skupa jednostavno nepodnošljiva. Nije dovoljno da smo drugotne, sad moramo postati trećetne? Izgubiti pravo da nas se zove ženama?

Ja sam žena (dok ovo pišem riječ još nije zabranjena, op. a.). Položaj žena je gori nego prije 50 godina. Oduzeto nam je pravo da same odlučujemo hoćemo li postati majke (ne u Hrvatskoj, ali strpite se još koju godinu, neradna nedjelja je već tu). Postale smo hodajući inkubatori koji umiru u trudnoći jer je mogućnost – ne sigurnost – da plod preživi važnija od sigurnog gubitka našeg života. Čak 80% partnerskog nasilja je muško nasilje nad ženama i nije u padu. Muškarci još zarađuju više od nas za iste poslove. Muškarci vode većinu tvrtki. Muškarci dominiraju politikom. Muškarci upravljaju svijetom.

A sad se više ne smijemo ni zvati ženama. Kakav zgodan način da nam se onemogući bilo kakva vrsta pobune. Kako će tražiti neka prava netko tko ne postoji, za koga ne znamo što je zapravo? Kako će se buniti netko koga nema? Nikako. I tako, dok smo (opravdano) strahovale od konzervativaca koji nikada nisu prestali s antifeminističkom borbom, patrijarhat nam je ušao odostraga, preko lijevih i progresivnih skupina, od onih za čija smo se prava uvijek borile.

Kad imamo dvije obespravljene skupine, u ovom slučaju žene i trans žene, ne možemo jednoj oduzimati prava da bismo dali drugoj. Neću biti osoba s cerviksom. Neću biti osoba koja menstruira. Neću biti cis žena. Odbijam biti podskup vlastitog skupa. Skupa koji je stoljećima ponižavan, izrabljivan, svakodnevno silovan u dogovorenim brakovima, skupa koji nosi stoljeća transgeneracijske traume i jedva se uspio izboriti da ima samo dio prava koja imaju muškarci. Kao istinske borkinje za ljudska prava i dalje ćemo se boriti i za prava trans osoba. Ali ne na vlastitu štetu jer znamo da to uopće nije neophodno. Nisam pristalica teorija zavjere, ali čini mi se, dok se žene svađaju s trans ženama, marksističke feministkinje s liberalnim feministkinjama – stari dobri divide et impera, bijeli heteroseksualni muškarac na poziciji moći i dalje sjedi u salonu, pije viski, puši cigare i broji pare.

Možemo mi (sve žene) bolje od toga. Fight the real enemy. Zašto se riječ „žena“ mora izbrisati iz rječnika, dok riječ „muškarac“ i dalje ne izaziva nikakve probleme?

TRENDING

Komentar Hane Samaržije: Severina i prljava tajna finih momaka (s Dore i općenito)
1

Komentar Hane Samaržije: Severina i prljava tajna finih momaka (s Dore i općenito)

Komentar Hane Samaržije: Severina i prljava tajna finih momaka (s Dore i općenito)

Piše Ana Pecotić: Prisilna kontrola kao jedan od najgorih oblika zlostavljanja žene i dalje prolazi ispod radara, svima, osim - zlostavljaču
2

Piše Ana Pecotić: Prisilna kontrola kao jedan od najgorih oblika zlostavljanja žene i dalje prolazi ispod radara, svima, osim - zlostavljaču

Piše Ana Pecotić: Prisilna kontrola kao jedan od najgorih oblika zlostavljanja žene i dalje prolazi ispod radara, svima, osim - zlostavljaču

Piše Maja Krištafor: Postaje li Hrvatska nova Poljska i vidimo li problem u 'bezopasnim moliteljima' na Trgu?
3

Piše Maja Krištafor: Postaje li Hrvatska nova Poljska i vidimo li problem u 'bezopasnim moliteljima' na Trgu?

Piše Maja Krištafor: Postaje li Hrvatska nova Poljska i vidimo li problem u 'bezopasnim moliteljima' na Trgu?

Piše Jelena Veljača: slučaj Severina - zašto bi jedan otac svome djetetu htio oduzeti djetinjstvo s majkom?!
4

Piše Jelena Veljača: slučaj Severina - zašto bi jedan otac svome djetetu htio oduzeti djetinjstvo s majkom?!

Piše Jelena Veljača: slučaj Severina - zašto bi jedan otac svome djetetu htio oduzeti djetinjstvo s majkom?!

Piše Ana Pecotić: Reparenting i kako ponovno zavoljeti sebe nakon narcističkog zlostavljanja
5

Piše Ana Pecotić: Reparenting i kako ponovno zavoljeti sebe nakon narcističkog zlostavljanja

Piše Ana Pecotić: Reparenting i kako ponovno zavoljeti sebe nakon narcističkog zlostavljanja

Piše Jelena Veljača: Trudnice i novopečene majke kojima treba psihološka pomoć - Zašto je i dalje riječ o tabu temi s predznakom srama?
6

Piše Jelena Veljača: Trudnice i novopečene majke kojima treba psihološka pomoć - Zašto je i dalje riječ o tabu temi s predznakom srama?

Piše Jelena Veljača: Trudnice i novopečene majke kojima treba psihološka pomoć - Zašto je i dalje riječ o tabu temi s predznakom srama?

Piše Ana Pecotić: Kako se oporaviti nakon narcističkog zlostavljanja i života pod prisilnom kontrolom?
7

Piše Ana Pecotić: Kako se oporaviti nakon narcističkog zlostavljanja i života pod prisilnom kontrolom?

Piše Ana Pecotić: Kako se oporaviti nakon narcističkog zlostavljanja i života pod prisilnom kontrolom?

Piše Rajna Racz: Zašto je novi pokret 'tradwife' koji u fokus stavlja estetiku kućanice koja brine samo o suprugu, kući i djeci - opasan?
8

Piše Rajna Racz: Zašto je novi pokret 'tradwife' koji u fokus stavlja estetiku kućanice koja brine samo o suprugu, kući i djeci - opasan?

Piše Rajna Racz: Zašto je novi pokret 'tradwife' koji u fokus stavlja estetiku kućanice koja brine samo o suprugu, kući i djeci - opasan?

NE PROPUSTITE

Piše Rajna Racz: Tko su i što znamo o modernim vješticama?

Piše Rajna Racz: Tko su i što znamo o modernim vješticama?

Moderno vještičarstvo

Analiza Ane Pecotić: Je li danas OK očekivati da muškarac zarađuje više?

Analiza Ane Pecotić: Je li danas OK očekivati da muškarac zarađuje više?

Financijska neovisnost

Piše Hana Samaržija: 'Identifikacija nasumične osobe koju ne poznajemo jednostavno - nije naša stvar'

Piše Hana Samaržija: 'Identifikacija nasumične osobe koju ne poznajemo jednostavno - nije naša stvar'

Elle kolumna

Piše Nikolina Borčić: Žene koje su oslobodile žene - od lošeg seksa

Piše Nikolina Borčić: Žene koje su oslobodile žene - od lošeg seksa

#ellevoice

Piše Rajna Racz: O fenomenu 'pinky' estetike iza koje se krije pop ikona i prva influencerica koja sve što poželi pretvara u profit

Piše Rajna Racz: O fenomenu 'pinky' estetike iza koje se krije pop ikona i prva influencerica koja sve što poželi pretvara u profit

Barbie boom

Piše Jelena Veljača: Niste krive što sumnjate u sebe, krivo je društvo koje se i dalje čudi jakim ženama

Piše Jelena Veljača: Niste krive što sumnjate u sebe, krivo je društvo koje se i dalje čudi jakim ženama

#ellevoice

Piše Karla Horvat: Odbacite norme i - gornji dio kupaćeg!

Piše Karla Horvat: Odbacite norme i - gornji dio kupaćeg!

Cice na sunce

Novi Elle: Prostor sigurnosti, ljepote i - slobode

Novi Elle: Prostor sigurnosti, ljepote i - slobode

#ELLEISHERETOSTAY

Attention

Sadržaj koji želite pogledati sadrži elemente koji mogu imati štetan učinak na maloljetnike. Ako želite spriječiti maloljetne osobe u pristupu takvim sadržajima, koristite program za filtriranje!

Nemam više od 18 godina