Piše Ivana Bodrožić: Break free or break

„Pisat ću za Elle“, kažem sestrama. „Opa, maco“, kažu sestre, „a o čemu ćeš pisati?“ Mogu o čemu god želim, ali za početak, za ovaj prvi novi broj koji izlazi pod motom Breaking Free, recimo o oslobađanju. 

Tema je neodređena, znam, pomalo kao da se i o njoj nema više što reći, ali kad se mrvicu udubimo ispod šljaštećeg Freddiejeva refrena, stvari djeluju bitno drugačije. Moje Sestre su dvije, jedna dizajnerica, jedna odvjetnica, tu smo negdje istih godina, generacija odrastala na Felicity koja je sada u diploma- ciji, na Carrie koja je udovica i više ne puši. Nemamo istu majku, Sestre smo po odluci, onoj zbog koje ne pitaš kada, nego sjedaš u auto, a tek u vožnji pitaš kuda, odluci zbog koje voze tvoju dje- cu iz noćnog izlaska kada nisi tu, čekaju te s kavom na aerodromu, opremaju ti stan, ne daju ti da se upropastiš pogrešnim od- lukama, zbog koje kažu – dok smo žive, nećeš propasti.

Dizajnerica ima dvije mačke, besprijekoran ukus, ravnu i sjajnu crnu kosu, topao, pametan pogled, ide okolo i rješava ljudima probleme, koga god sretne, sluša zainteresirano i ozbiljno, pita može li pomoći, a razumije se u sve; od nadžbuknih slavina, plo- čica, fizioterapije, kupnje i prodaje nekretnina, automobila, kondenzacijskih bojlera, košarke, dizajn da ne spominjem, ima gomilu prijatelja koje vuče kroz život od osnovne škole i tko god pomisli na nju, sigurna sam, osmjehne se.

Sestra odvjetnica je wild fire i ima tri psa. U isto vrijeme zastupa stranke, vozi motor, spašava nesretnike s granice, anonimno plaća tuđe veterinarske račune (dok svoje zaboravlja izdati), sprema se dati i bu- breg, ali doslovno. Ima jednu malu sjekiru s kojom ide uokolo i vadi je istog trena kad shvati da netko počinje muljati, namještati istinu da bi izgledala bolje, lagati sebe i druge, toliko je iskrena, možemo biti savršeno mirne da ćemo se u njezinoj blizini kad-tad morati suočiti same sa sobom ili ostati bez glave. No bullshit.

Nemogućnost malih svakodnevnih stvari

Kad se sretnemo vani, sjedimo i pijemo pelinkovac Antique, čini mi se da sam u svojoj dnevnoj sobi, ali još opuštenijoj. Izula sam štikle (koje ne nosim), dignula noge na tabure (koji zapravo nije ispred mene) i konačno se opuštam nakon posla (koji nemam s obzirom na to da sam spisateljica). Tako je me- ni s njima, gledam ih, sve što jesu i koliko toga imaju, a onda pomislim na ono što nemaju, prave majke bez kojih su ostale u razmaku od nekoliko dana, pa ih uvijek želim što bolje i što više nahraniti. Moje sestre su lezbe. Ne mogu se vjenčati (ne jedna s drugom jer nisu par nego Sestre, ali s partnericama), ne mogu se bez određenog rizika ljubiti na ulici kao što se mi znamo nekad prenemagati, ne mogu uzeti sobu s bračnim krevetom u nekim hotelima a da ih recepcionari moralisti ne počaste podignutom obrvom, ne mogu mnoge od onih malih, glupih, kao planina velikih stvari koje su većini samorazumljive. Zato ih posebno volim, bolje su, hrabrije, pametnije i iskusnije od drugih, napravile su sve same, bez pomoći i unatoč nezamislivim preprekama, ali još nad glavom stoji, ovdje i danas gdje jesmo, break free or break. Za neke od nas nismo ni blizu.

Molim te, samo me nemoj ostaviti u mraku

„Pisat ću za Elle“, kažem svojoj kćerki. Ona ima sedamnaest i sve najbolje zna. To mi je jasno već dugo i uvijek je molim samo jedno: molim te, samo me nemoj ostaviti u mraku. Reci mi što je važno, što se nosi, kako se priča, kako se ljubi, gdje se ide, za što se zauzima. Inače, znam da sam propala. „Bolje da ti naslov bude Break Free or Break In, to ti ima više smisla“, onako usput kaže i ode, ostavlja me s mojom balkanskom inačicom engleskog naše generacije i upitnikom iznad glave. Osim toga ima besprijekoran stil. I tu je upleten Freddie iz svoje najglamuroznije faze, sretno skopčan s generacijom Z, malo umjetnih trepavica, malo širokih hlača, malo sjajila na ključnim kostima, malo različitih nevjerojatnih cipela koje život znače.

Kad se negdje sredim, samo baci pogled kroz odškrinuta vrata iz svog carstva u hodnik, digne lijepu obrvu i kaže strogo: „Tako si mislila ići?“ Tada znam da je trenutak da se pokunjim i pustim je u svoj ormar da me malo oplemeni. Sjedimo na balkonu, ja pijuckam, ona preda mnom još ne smije, a onda mi kaže: „Prodat ću demoniasice (ako niste upoznati, to su one divne demonske čizme s platformom i milijun kopčica kakve nose suvremene vile).“ Kako, zašto, pa tako si ih silno željela?! I bile su poklon za petnaesti rođendan! (čisto radi daška emocionalne ucjene ubacim primjedbu i koliko su koštale). „A znam, i meni je malo krivo, ma ja bih njih nosila van samo da nismo u Hrvatskoj.“ Break free or break (in). Toliko smo slobodni, toliko smo toga rekli o nebitnosti tuđeg mišljenja, a evo i dalje, danas i ovdje mlade djevojke koje se ne mogu baš do kraja modno izraziti ako se ne uklapaju u masu (da, moda je ozbiljna i subverzivna stvar) jer se plaše da će ih netko u parku, u povratku iz kluba vrijeđati, nazivati pogrdnim imenima ili, još gore, maltretirati. Nismo ni na pola puta.

Pa o čemu ćeš pisati?

 „Pisat ću za Elle“, kažem mami. Ona penzionerske dane živi između interesa za živote svoje djece i unučadi, a znamo dobro kako taj interes izgleda. I  dalje joj, u mojoj četrdesetoj, ruka sama krene da mi povuče potkošulju prema dolje. Iako imam veliku djecu, iako imam neka profesionalna ostvarenja koja nas drže na životu, iako pišem za novine, iako objavljujem knjige koje ljudi čitaju, znam da ona zna da zna bolje. Kad dobije besplatne gige, švrlja po internetu i iako smo s godinama na- učile pomalo filtrirati informacije koje posredujemo našim majkama, digitalna revolucija koja je zadesila nespremne boomere upravo nam se obija o glavu. „O, pa o čemu ćeš pisati?“

 Prije nego što sam stigla odgovorila, kaže: „Pročitala sam na internetu da imaš dečka koji je iz susjedstva.“ Strogo, a i pomalo razočarano me gleda. „Gdje si to pročitala, mama?“ blago (iživcirano) pitam. „Ne znam, nemam više giga. Pazi što radiš, imaš djecu!“ I ona, naravno, zna bolje. Između želje da se opravdam, ublažim istinu ili joj potajno ukinem pretplatnički račun, pomislim, break free, Ivana, break free or break.