Piše Mirna Dizdarević Rogić: Revenge body - propast duha i tijela pod krinkom osvete

Svatko od nas je barem jednom doživio prekid. Prekidi su teški i čine da se osjećamo nemoćno, bezvoljno, odbačeno, i često nam ubace bubicu da nismo dovoljno dobri. Kada se dogodi prekid, ili kada se osjećamo odbačeno od strane bivšeg partnera, dosta ljudi napravi refleksiju samoga sebe. Dobro se pogledamo u ogledalo i pokušavamo popraviti sebe iznutra, dok se druga polovica nas trudi ponovno pridobiti izgubljenu ljubav. Nekada pokušamo napraviti te dvije stvari odjednom, i tu dolazimo do termina - revenge bodyja.

Revenge body prenosi narativ da je mršavije tijelo bolje i ljepše tijelo. Tijelo za kojim ljudi više žude. Tijelo koje je uspješnije, i tijelo koje je voljenije. Prenosi poruku generacijama žena da vrijediš i da si poželjan samo onda kada ti je tijelo isklesano na način koji je prihvatljiv u društvu u kojem živimo danas. Revenge body nosi sa sobom poraznu ideologiju da ne bi bila ostavljena da ti je tijelo bilo “kako treba” i bazira se na toksičnom načinu razmišljanja današnjih civilizacija da je ono što je izvana, ono što je bitno. Revenge body ne obuhvaća ono najbitnije - naše mentalno zdravlje. 

Osveta desetljećima intrigira i znanstveni svijet, Science of People prenosi da je davne 2004. švicarski institut proučavao što se događa s našim mozgom kada razmišljamo o osveti. Vidjeli su da sudionicima koji planiraju neki način osvete svojim bivšim partnerima, dolazi do naleta aktivnosti u dijelu mozga koji kontrolira nagradu. Stoga, vrlo je logično da kada se nakon prekida osjećate povrijeđeno, vaš mozak kreira scenarije u kojima se osjećate nagrađeno.

Još jedan razlog zbog kojeg je revenge body postao sve popularniji je da nakon većine prekida ne uzmemo dovoljno vremena kako bismo sabrali situaciju i razjasnili sebi što se dogodilo. Zbog ovoga se više trudimo izgledati što bolje na van, iako zapravo iznutra trunemo. 

O ovoj temi ne bih mogla pisati, a da ne spomenem Khloe Kardashian. Khloe je često na tapeti medija i javnosti, te su je obično nazivali “ružnim pačetom” obitelji Kardashian. Uvijek su je prozivali zbog kilaže, govorili su joj i da je usvojena, i da je njezin pravi otac ozloglašeni O.J. Simpson. Nije imala sreće u ljubavi, i kao šećer na kraju, sve smo to pratili mi, zainteresirana javnost.

Khloe je nakon prekida s prvim suprugom, Lamarom Odomom, prigrlila revenge body do te mjere da su svi američki tabloidi pisali samo o tome kako ju je suprug prevario, a ona izgubila silne kile. Toliko je "zagrizla" za revenge body da je na kanalu E! dobila dvije sezone showa koji se, pogodite, zove Revenge Body with Khloe Kardashian.

Kao i sama definicija termina, u showu su prikazani ljudi koji su prošli kroz prekide i druge životne nedaće, i koji pokušavaju na brz način izgubiti kilažu kako bi se osvetili osobi koja im je nanijela nepravdu. Čitav show kreiran je pod krinkom osnaživanja i vraćanja moći u vlastiti život. Još jednom je jasno dano do znanja da naše tijelo diktira kako će se drugi prema nama odnositi, i da će, kada se vidimo u ogledalu bez masnih naslaga, naša vrijednost automatski rasti - poprilično toksična propaganda. 

Naše tijelo je postala burza. Vrijedimo onoliko koliko je zategnuto. Cijena nam se diže onda kada se mast topi, i poželjniji smo za 100% ako nam od glave do pete ne strši niti jedna dlačica viška. Tu nam poruku reklamiraju influenceri, glumci, pjevači, reality zvijezde, i svi oni koji nisu svjesni tko ih prati, i koliko mladih osoba će im zaista povjerovati.

Revenge body nosi opasnu činjenicu sa sobom, a to je kreiranje toksične veze između nas i našeg tijela. Zavarava nas da je gubljenje kila ono što naš čini vrijednim i uspješnim osobama. Fizički izgled postaje paravan za prave probleme u vezi, i tjera nas da mislimo da ako bismo bili samo malo mršaviji, do prekida nikada ne bi došlo. Igramo igru u kojoj u konačnici apsolutno uvijek gubimo mi sami jer donosimo odluke ne zbog nas, nego zbog nekoga drugog. Odluke koje su bazirane na strahu od potencijalne usamljenosti, a nisu bazirane na tome da poboljšamo svoj život i krenemo dalje. 

Osnaživanje koje se plasira kao svrha iza revenge bodyja je i više nego konfuzno. Govori da trebamo smršaviti i dovesti svoje tijelo u određenu formu koja je prihvatljiva radi nekoga drugoga. Zar to ne zvuči kao sve suprotno od osnaživanja? Umjesto da vaš život vratite u vaše ruke, vi ga predajte nekome drugome.

Svjesni smo da je svaki prekid težak. Nekada ne možemo jesti, nekada jedemo najveći junk, nekim danima nam se ni ne ustaje iz kreveta, sumnjamo u sebe i svoje kvalitete, te se pitamo hoćemo li ikada naći onu pravu osobu. Revenge body će nam se možda učiniti kao najbolji i najbrži način da se osnažimo i pokrenemo jer je to jednostavno u ljudskoj prirodi, nakon stresnih situacija raditi sve što možemo da se osjećamo bolje.

Ne mora značiti da je dobar izgled poslije veze posljedica revenge body kulture, nego može jednostavno značiti da imamo više vremena kako bismo se u potpunosti posvetimo sebi. Iz najteže situacije nekada iznikne najveća motivacija, ali se moramo truditi da ta motivacija bude usmjerena isključivo na nas i naše zdravlje, a ne u inat nekoj drugoj osobi.

Ono u čemu također moramo biti ustrajni je rad na svom mentalnom zdravlju, pričanje s nekim drugim, ali i samim sobom, i shvaćanje da je toksičnost revenge bodyja samo quick fix te dugoročno naša apsolutna propast. Propast duha, tijela, svega onoga zbog čega zaista vrijedimo, i zbog čega smo posebni.