Piše Nikolina Borčić: Znate li što podrazumijeva pojam - rodno budžetiranje?

"Pitam kako se može dogoditi da se hvalimo kako smo vrsni stručnjaci za javne financije, a zapravo raspodjeljujemo sredstva na slijepo", otvara Maja, rođena Sarajka s adresom u Švedskoj, svoju priču o rodno odgovornom budžetiranju. Znam da taj koncept kod nas može zvučati čudno, pa čak i nestvarno, ali zapravo je problem u tome što se o rodno odgovornom javnom budžetiranju ne raspravlja dovoljno, a mnogi se pomalo nervozno trzaju na bilo koju sintagmu koja uključuje riječ - rodno.

Maja Bosnić je inače ekonomistica specijalizirana za javne financije koja je nastupala na glavnoj pozornici TED-a u Palm Springsu. Njen video o rodno odgovornom budžetiranju pregledan je gotovo dva milijuna puta i preveden na 11 jezika. Da tema nije od velike važnosti, sumnjam da bi dobila priliku za glavnu pozornicu. I to bez obzira na njezina znanja i talente, koji su itekako značajni, posebno s obzirom na to da je bila vodeća figura u jednom od najvećih svjetskih projekata na temu rodno odgovornog budžetiranja.

O čemu se tu radi? Svi znamo da su javni proračuni rezultat naših zajedničkih doprinosa, a cilj javnog proračuna trebao bi biti raspodjela tih sredstava na način koji udovoljava potrebama svih građana. To je dio koji svi razumijemo. Ali, kada počnete analizirati kako se ti budžetski novci troše, tko i za što ih dobiva, stvari postaju zanimljive. Tu dolazimo do rečenice za koju Maja kaže da je najčešća izjava koju čuje tijekom rada na projektima - "Ali nismo znali!" Nismo znali - da će 90% sredstava za poticaje u poljoprivredi otići muškarcima; nismo znali da sportovi koje djevojčice žele igrati neće biti financirani iz javnih proračuna; nismo znali da javne kampanje o preventivnim zdravstvenim mjerama ne dopiru do muškaraca, iako su oni najrizičnija skupina. Ovo su samo mali fragmenti iz njezinog korpusa "nismo znali". U konačnici,“nismo znali“ - trenutak u odnosu na perspektivu rodno odgovornog javnog financiranja zapravo otvara prostor za debatu o reformi javnih financija. 

Što zapravo znači rodno odgovorno budžetiranje?

U najosnovnijim terminima, takvo budžetiranje prepoznaje razlike u potrebama društva, često temeljene na rodnoj neravnoteži te uključuje planiranje osiguravanja sredstava, usluga i sl. kako bi svi imali jednake mogućnosti. Prečesto pretpostavljamo da će svima biti dostupne iste usluge i ignoriramo specifične okolnosti koje su tipične za određene grupe ili situacije. Dakle, nije riječ o svjesnoj diskriminaciji, već o refleksiji društvenih odnosa u kojima su pitanja roda često samo deklarativna tema. Načelno, svi se zalažu za jednakost i pravednost, ali onda se zaboravi planirati i djelovati na temelju stvarnih potreba i realnih okolnosti pri raspodjeli javnih sredstava. Evo jedan primjer iz Bosne i Hercegovine kojim Maja započinje TED Talk s početka ovog teksta.

Vlasti su donijele odluku da potpomognu poljoprivrednike putem raspodjele budžetskih sredstava. No, kada su analizirali kome su sredstva zapravo dodijeljena, otkrili su da je 90% tih sredstava završilo u rukama muških poljoprivrednika. Kako to? Pa, uglavnom su zemljišta bila registrirana na muškarce u obitelji, stoga žene - poljoprivrednice - nisu mogle dostaviti dokaz o vlasništvu, što je bio uvjet za prijavu na natječaj. Dodatno, mnoge žene nisu bile ni svjesne natječaja jer se nisu informirale na mjestima gdje je natječaj bio oglašen. Na kraju priče, Ministarstvo je shvatilo u čemu leži problem, dakle zahvaljujući analizi, promijenili su uvjete natječaja, a žene poljoprivrednice su napokon mogle pristupiti sredstvima. Sve to ukazuje na problem - analize se ne provode prije raspisivanja natječaja za dodjelu javnih sredstava, nego se često vodimo automatizmom te zanemarimo neku učestalu datost zbog koje su u ovom konkretnom slučaju žene ostale uskraćene. 

Istina je, živimo u vremenu kriza i prilično nepredvidljivih okolnosti. No, prije nego što ispričam Majino iskustvo rada na golemom projektu u predratnoj Ukrajini, želim istaknuti nešto. Naime, Ministarstvo s kojim je prije rata surađivala u uvođenju rodno odgovornog budžetiranja, i dalje je nastavilo s tim načinom rada, unatoč ratu. Ukratko, nema te krize, nema te nesigurnosti, nema te nepredvidivosti koja bi bila valjan izgovor za izostanak razmišljanja o stvarnim potrebama svih članova društva, muškaraca i žena, u različitim socijalnim kontekstima. 

A kako je bilo u Ukrajini? Službenici iz svih ukrajinskih ministarstava i nižih administrativnih jedinica zaduženih za financije imali su priliku analizirati više od 300 proračunskih programa, u sklopu projekta koji je Maja vodila sa svojim timom. Kada kažem "proračunski programi", mislim na sve što se financira javnim sredstvima, bilo da se radi o troškovima u zdravstvu, obrazovanju, sportu, infrastrukturi, obrani i tako dalje. Svaka analiza ovih programa otkrivala je neravnoteže u raspodjeli sredstava koje su često iznenađivale financijske službenike. Jedan od upečatljivih primjera je analiza više od 20 proračunskih programa za sport u Kijevu, koja je otkrila značajne rodne razlike, s manje prilika i pristupa sportskim aktivnostima za djevojčice i žene koje se financiraju iz proračuna.

Rezultati analize financiranja ukazali su na značajan rodni jaz. Utvrđeno je da su sportske škole u Ukrajini uglavnom ispunjene dječacima - skoro 80% njih - budući da su sredstva uglavnom usmjerena na nogomet, dok se djevojčice ne potiču da se uključe. Kao rezultat toga, sportovi kojima se djevojčice obično bave nisu financirani iz državnog proračuna. U isto vrijeme, iako je glavni cilj proračunskog programa za financiranje olimpijskog sporta ostvarivanje olimpijskog uspjeha, sportovi u kojima dominiraju muškarci primaju daleko više financiranja. Ironično je što je analiza pokazala da žene obično osvajaju više medalja, unatoč manjem financiranju. Ovi rezultati ukazuju na važnost rodno odgovornog pristupa proračunskom financiranju, ne samo da bi se osigurala ravnopravnost, već i da bi se omogućilo da proračunski novac ide tamo gdje može ostvariti najveći utjecaj.

Može vam se činiti da je rodno odgovoran pristup budžetiranju logičan korak, i moglo bi se pretpostaviti da nitko ne bi imao prigovore. Pa zašto onda ne provodimo takve analize? Maja mi objašnjava da je ovo duboko ukorijenjen problem, koji proizlazi iz propusta u ispravnoj analizi svrha i potreba prije stvaranja proračuna. Mi smo, nažalost, često zadovoljni površnom ravnotežom i nikada ne propitujemo što smatramo ravnopravnim. Vratimo se na kratko na njezino iskustvo iz predratne Ukrajine. Tamo su muškarci koji umiru u dobi od 65 godina - muškarci koji ignoriraju medicinske preglede, koji su u rizičnoj skupini, koji konzumiraju previše alkohola, koji ne slijede zdravu prehranu, koji rade teške poslove u rudnicima - to su oni koji ostaju izvan dometa zdravstvenih politika.

Ima li takvih sportskih, zdravstvenih i inih previda kod nas – sigurna sam da ima. Tko zna što bi se sve pokazalo da netko ozbiljno zagrebe i provede takve analize. Dakle, ovo je tema o nejednakosti koju ignoriramo, o propuštenim prilikama. Također, važno je napomenuti da se ova tema može zvučati kao novost u području interesa isključivo feministkinja iz nevladinog sektora, no to je potpuno promašena teza.

Velike međunarodne financijske institucije, poput Međunarodnog monetarnog fonda, Svjetske banke i Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj, zagovaraju rodno odgovorno budžetiranje kao ključni korak prema poboljšanju javnih financija na globalnoj razini. To je pitanje koje se tiče pravedne i transparentne raspodjele javnih sredstava koja je usklađena sa stvarnim potrebama građana. 

Znam, iz naše “fontana-izirane“ perspektive, mnogima rodno odgovorno trošenje javnog budžeta djeluje u najmanju ruku – čudno, pa i poput nekog neuspjelog stand-upa. Isto tako sam prilično uvjerena da se perspektiva roda uvažava u trenutnim raspravama o proračunu, niti da je rodno odgovorno budžetiranje sastavni dio političkog dijaloga ili javnih politika. Isto tako, jasno je da se znatan dio javnog proračuna troši samo zato što mora biti potrošen - pa zašto onda ne bi bio i rodno uravnotežen?

U konačnici, iako se svijet javnih financija čini suhoparnim i apstraktnim, sastavljenim uglavnom od brojeva i tablica, to ne mora biti tako. Stručnjaci poput Maje i njenih kolega teže tome da pokažu da je srž rodno-odgovornog budžetiranja zapravo u razumijevanju stvarnih potreba svih nas. Na taj se način možda može redefinirati  percepcija “zdravog razuma“ kada je riječ o javnom trošenju. Barem da to za početak osvijestimo.