Roberta Milevoj: U duši sam plesačica i mislim da ću se uvijek tako identificirati

Roberta Milevoj plesačica je i koreografkinja koja izgleda kao snoviđenje - poput androgine vile, epitom plesačke elegancije i eteričnosti. No od ove jeseni možete je vidjeti u kultnom butiku A'marie u središtu Zagreba. „Super mi je u 44. godini započeti novi posao, to mi daje veliku dozu samopouzdanja.“ 

Kako jedna umjetnica završi u trgovini luksuznom odjećom? „Freelanceanje u plesu odvelo me u freelanceanje drugog tipa. Zamislila sam svoj posao malo dalje od plesne zajednice jer sam nakon dugotrajne plesne karijere konačno htjela postavljati svoje uvjete, ali to se zasnivalo na plesnoj edukaciji, što je za mene bilo neizdrživo, i financijski i organizacijski. Problemi malog tržišta i nestabilne scene bili su mi previše jer imam osmogodišnje dijete. Doduše, uvijek sam priželjkivala neku vrstu stabilizacije, no nisam bila dovoljno hrabra prije promijeniti posao. Tek mi se sad, u zreloj dobi učinilo da su esencijalne životne promjene i dalje moguće. I da želim pokušati. Prestalo mi je biti užasno važno što sam plesačica. Stabilnost i sigurnost su mi postale važnije.“ 

Kako donijeti odluku o promjeni posla?

Ali kako se donosi odluka o promjeni posla, tako drastična poput Robertine? „Nisam samo jednog dana donijela odluku da želim promijeniti svoje zanimanje. Već nekoliko godina mi se spontano događalo da nakon predstave ostanem na piću i pomislim: Je li ovo moja zadnja izvedba? Želim li ja da ovo bude moja zadnja izvedba? To je utjecalo i na to kako sam se osjećala. A osjećala sam se sve bolje i bolje! (smijeh) Odjednom nisam imala potrebu izlagati sebe publici, nego sam počela primjećivati da sam zadovoljena samom sobom i dugogodišnjim bavljenjem plesom. Jednostavno mi se malo ispuhao taj izvođački ego.

Zapravo sam iznutra osjećala da želim promjenu. U plesu smo često i plesači i koreografi i producenti i pedagozi. Kako sam se sve više povlačila sa scene, moja je uloga ostala predavanje, što sam i završila (ja sam učiteljica plesa), ali počele su mi nedostajati druge uloge i rad. Nakon razgovora s jednom kolegicom koja je počela raditi nešto potpuno drugo, odlučila sam pogledati na jednu internetsku stranicu na kojoj se nude poslovi, da vidim ima li išta što bi me inspiriralo. Prvo što sam vidjela bio je posao prodavačice u dućanu jedne poznate hrvatske modne kuće.“

Od mene se očekuje da budem budna i da učim

Nevjerojatno je koliko se Robertina estetika poklapa s brendom A'marie. „Oduvijek volim modu, volim koketirati s tim estetskim izražavanjem. Vjerujem da me intuicija odvela na mjesto gdje će mi biti lijepo. I prirodno mi je prodavati odjeću koja mi je osobno divna i koju bih uživala gledati na nekome drugome. Nekad davno bila sam model fotografkinji koja radi za Anamarijin brend, ali moja je potraga za poslom išla konvencionalnim putem.“

„Možda je to jedini posao za koji bih se bila opredijelila tako lako. Ta pozicija u maloj zajednici koja mi je ugodna za rad ujedno je i mjesto za učenje. Opet se osjećam mlado, jer imam mentorice. Od mene se očekuje da budem budna i da učim, a to mi je poznato još od plesa. U duši sam plesačica i mislim da ću se uvijek tako identificirati. No trebao mi je update, trebalo mi je još nešto nakon 30 godina plesa.“ 

„Biti na plaći daje mi mir. Moja financijska situacija nije mogla izdržati postojeći model u plesnom stvaralaštvu. I dalje sam iza kulisa u plesu, ali kao majka osjećala sam potrebu imati sigurnu bazu i znati da ću dobiti plaću.“