Svi ih koristimo: Znate li što su 'killer-fraze' i koliko negativno utječu na razgovor?

Killer-fraze mogu destruktivno utjecati na razgovor, misaone procese i svaku novu ideju, a vjerojatno ste i sami barem jednom uptrijebili jednu od "ubojitih fraza". Naša kolumnistica Nikolina Borčić otkriva sve o ovom fenomenu i razlozima zbog kojih se skrivamo iza njih.

Zamislite scenu – prostorija puna oštroumnih umova, zidovi oblijepljeni post-it papirićima, zrak elektrificiran potencijalnim idejama koje tek treba izgovoriti. Grupa zaposlenika stoji oko stola, spremni raspraviti sljedeći veliki projekt. A onda, poput neočekivanog udara groma, netko izusti: "To nikada prije nije funkcioniralo." U tom trenutku, klima u prostoriji se mijenja. Energija se povlači kao plima koja odlazi, ostavljajući za sobom tihu i neplodnu obalu. Ta izjava, rečenica – kako god ju zvali  – jedna od mnogih "killer-fraza" – djeluje kao emotivni elektrošok koji paralizira misaone procese. Umjesto mosta prema novim rješenjima, ta fraza gradi zid.

"Killer-fraze" su više od običnog niza riječi; one su manifestacija otpora, sumnje i straha od nepoznatog. One su simbol osobe koja se boji pogrešaka toliko da bi radije odabrala sigurnost sadašnjeg trenutka od nesigurnog potencijala budućeg uspjeha. 

Ok, za početak, što čini ove fraze tako moćnima? Za početak, one su oblik verbalne samoobrane. U svijetu gdje se svaka greška analizira pod mikroskopom, gdje se svaka odluka preispituje, ljudi se često osjećaju ugroženo. "To se ne može" ili "to je preveliki rizik" su štitovi koje podižemo u zaštitu svojih  pozicija i ideja. Ove fraze također odražavaju inertnost. "Uvijek smo to radili na ovaj način" nije samo izraz otpora promjeni; to je odraz duboko ukorijenjenog straha od promjene koji prožima mnoge – parove, organizacije, odnose općenito. 

Ali šteta koju "killer-fraze" nanose, ide i dublje. One sabotiraju otvorenost za učenje i eksperimentiranje. Kada izgovorimo "to je nemoguće", ono što se zapravo kaže je "ne želim učiti kako to učiniti mogućim". To je predaja prije nego je bitka i počela. 

E sada, što se sve može pojaviti kao “killer-fraza“? 

"To je oduvijek tako" i "tako to nikada nismo radili" su mantre koje odzvanjaju hodnicima mnogih institucija, služeći kao stražari statusa quo i zapreke napretku. Još jedna killer-strategija je takozvana situacijska blokada. U razgovorima (s drugima ili samim sobom) realizira se na primjer izjavama poput "vidite u kakvoj smo situaciji, nemamo vremena", "trenutne okolnosti ne dopuštaju drugu mogućnost" ili "obzirom na globalnu situaciju, ne bi bilo mudro to učiniti" često su refleksne reakcije na prijedloge koji zahtijevaju promjenu ili dodatni trud. Stječe se dojam da se vodi neka vrsta "vremenske ekonomije", gdje se svaka sekunda broji, no zapravo se time gubi mnogo više - inovativnost, potencijal i prilike. U seriji "Breaking Bad", Walter White upražnjava sličnu logiku. Često manipulira situacijama kako bi opravdao svoje upitne odluke koje, iako prikazane kao neophodne, postupno prelaze granice moralnosti. Nedostatak vremena postaje izgovorom koji ga štiti od dubljeg etičkog preispitivanja njegovih postupaka. U stvarnosti, takav način razmišljanja može dovesti do paralize.

 Umjesto suočavanja s izazovima i pronalaženja dugoročno održivih rješenja, ljudi se povlače u "provjerene" postupke koji se čine sigurnijima jer ne zahtijevaju istraživanje nepoznate domene.

Možda se netko sada sjeti i Dona Drapera iz serije Mad Men, veterana oglašivačke industrije koji je nerijetko koristio “killer-fraze“ sve kako bi se odupro novim trendovima i društvenim pokretima. S druge strane, u filmu "Društvo mrtvih pjesnika" profesor John Keating predstavlja ono što bi se moglo nazvati antitezom "killer-fraza". Njegov pristup obrazovanju, poticanje kreativnosti, slobodnog mišljenja i propitivanje tradicionalnih metoda, direktan je izazov rigidnosti koju fraze "to nismo nikada tako radili" ili "to smo oduvijek tako radili" pokušavaju očuvati. Uvodeći novu paradigmu, ono što Keating radi je pružanje primjera kako se ovakve barijere mogu prevladati. On pokazuje da su pravila i tradicije koje ograničavaju samo toliko jake koliko im se dozvoli da budu. Ja bih rekla da to vrijedi neovisno o tome jesmo li zapeli u poslovnoj ili privatnoj inerciji. Negativne izjave koje ubiju razgovor, prekidaju raspravu, nemaju u sebi nikakav argument – ali ih koristim(o) i češće nego što bismo (možda) htjeli. 

No, kao u reklami, niti to nije sve. Izjave kojima ukazujemo na odgovornost (naravno drugih), poput - "da ste bili pažljiviji, ovo se ne bi dogodilo" također su svojevrsno uprizorenje “killer-fraza“. To su sve taktike koja uključuju izravno pridavanje krivnje pojedincu, generirajući osjećaj krivnje i potičući negativnu atmosferu. Isto kao i  "vi ste odgovorni za naš neuspjeh" ili "ne bismo bili u ovoj situaciji da ste vi stigli na vrijeme." Na primjer. Takve izjave djeluju kao oružje za masovno odvraćanje pažnje. Umjesto usmjeravanja na rješavanje problema, koriste se za prebacivanje odgovornosti na pojedinca. Takav pristup je kontraproduktivan jer stvara klimu straha i srama, što može rezultirati defenzivnim ponašanjem i skrivanjem pogrešaka, umjesto njihova ispravljanja. Umjesto da se potiče kultura povjerenja i otvorenosti, gdje se pogreške smatraju prilikama za učenje, "ukazivanje na odgovornost" se pretvara u kulturološki virus koji podriva unutarnje veze. U seriji "Igra prijestolja", likovi su često suočeni s posljedicama svojih postupaka, gdje se koristi sličan način ukazivanja na odgovornost, kao kad se Cersei obraća Nedu Starku ističući njegove greške koje su dovele do njegove propasti.

Ima još. No ne stane sve u jedan tekst. Dok neke “killer-fraze“ garantiraju  "sigurnost" koja zapravo nije ništa više od iluzije, druge potiču krivnju i sram, a time naravno guše napredak i razvoj.

Sve u svemu, riječi su poput alata; mogu graditi mostove jednakom lakoćom kako mogu rušiti zidove. U svakodnevnoj komunikaciji, "killer-fraze" nerijetko kao emocionalni minobacači uništavaju kreativnost i međuljudske odnose. One su tihi ubojice entuzijazma i samopouzdanja, Međutim, ova zlokobna oružja možemo razoružati. Kako? Transformacijom "killer-fraza" u "builder-fraze", koristeći riječi koje podižu, inspiriraju i potiču rast. Suočavanje pritom ne znači samo prepoznavanje destruktivnog utjecaja, već i učenje kako se od njih obraniti – kako ih reformirati u graditelje suradnje i inovacije. U to ime, zamislite svijet u kojem se riječi koriste za otvaranje vrata novim idejama, umjesto da izazivaju strah i povlačenje, gdje je "možda" samo druga riječ za "hajde, idemo pokušati". Vrijedi pokušati.