Ogolimo li modu do njezine srži, uočili bismo da je jedna od njezinih najvažnijih definicija i funkcija pokrivanje i strateško otkrivanje tijela. Kako jedan zastor ne paše za svaki prozor, tako je i u modi pitanje veličina, inkluzije raznih vrsta i oblika te konstantna rasprava o tome nešto s čime se moda susreće od svojih začetaka. Dok se jednim dijelom u posljednjih nekoliko godina počelo nazirati rješenje dugotrajnih problema reprezentacije i uključenja raznih veličina odjeće u radu brojnih dizajnera, jedna demografska skupina se od početka vremena suočava s konstantnim ignoriranjem modne industrije. Trudnice i osobe koje se nose s posljedicama trudnoće su nerijetko u nezavidnom položaju kada je o modi riječ, posebice zbog raznih i nepredvidivih fizičkih promjena koje to stanje nosi. Modna agonija ne prestaje prestankom drugog stanja, nego se u nekim slučajevima zbog fizičkih promjena sam oblik tijela nepovratno mijenja. S druge strane i pomalo iznenađujuće, trudnoća i majčinstvo nerijetko su inspiracija mnogim dizajnerima, a neke od najpoznatijih modnih kuća svoj su početak temeljile upravo na tome. Pri kraju prošle godine Rihanna i Phoebe Philo su u svojim kolekcijama velikim dijelom tematizirale te koncepte, a uz njih smo doživjeli nikad veći ulazak mladih i starih modnih kuća na tržište dječje i postnatalne odjeće. Na trenutak se može pomisliti kako se na majčinstvo obraća pažnja samo kada je to narativno ili financijski isplativo.
dolce & gabbana fw15
No problem komodifikacije majke i djeteta seže puno dublje od same mode. Čak i danas se vijesti o trudnoći poznatih žena dočekuju s kolektivnim delirijem i oduševljenjem te im mediji i fotografi najmanje mira daju tijekom najkompleksnijeg fiziološkog procesa kroz koji ljudsko tijelo može prolaziti. Zbog slične je situacije još davnih pedesetih godina Hermèsova torba Kelly i dobila ime. Hermès ju je preimenovao u Kelly nakon što je Grace Kelly koristila upravo taj model za neuspješno skrivanje trudničkog trbuščića od objektiva razjarenih paparazza i znatiželjne javnosti. Gotovo morbidna opsesija javnosti točnim datumom porođaja, neprikosnovena glad za najintimnijim detaljima života trudnice, nagađanja kojeg je spola dijete i hakiranje bolničkih sustava u potrazi za tim odgovorima samo su neke od situacija s kojima se suočavaju neke javne osobe tijekom drugog stanja. Osim toga, ne trebamo gledati dalje od vlastite obitelji ili poznanika kako bismo shvatili da se trudnicama nerijetko daje sve, samo ne psihički mir. Objektifikacija trudnice i njezino transformiranje iz pojedinca u totem ili apstraktni koncept koji u potpunosti gubi svoju osobnost nešto je s čime se civilizacijski već dugo susrećemo. A sve kako bi te iste trudnice nakon porođaja dočekale doza irelevantnosti i društvena klima koja pak veliča tijelo koje su imale prije trudnoće.
To je bila jedna od glavnih kritika nakon revije Dolce & Gabbana za jesensku kolekciju 2015. godine. Dvojac koji je već tada bio poznat po kontroverznim javnim istupima protiv LGBTQ+parova i umjetne oplodnje prikazao je kolekciju nazvanu Viva la mamma koja je, kako bi se dalo zaključiti iz samog naziva, slavila majke i majčinstvo. Veliko finale revije činile su majke manekenke sa svojom djecom različite dobi, neka od njih nisu bila starija od godinu dana. Načelno bi se to moglo smatrati divnom gestom i najboljim „bring your kids to work“ potezom ikada, no svaka od manekenki je po svojim mjerama spadala u gabarite stereotipne bijele, visoke i mršave manekenke koja si nakon porođaja može (ili mora) omogućiti brz povratak svojoj tjelesnoj formi prije trudnoće. Umjesto slavljenja majčinstva sa svim njegovim usponima i padovima, revija Dolce & Gabbane je samo podebljala pritisak ženama da, iako su proslavljene zbog donošenja novog života na svijet, ne vrijede ako ne uspiju vratiti prijašnju liniju.
dolce & gabbana fw15
Vratimo li se trenutak na pop kulturu, naročito filmsku industriju, trudnoća i majčinstvo su tijekom povijesti bili česti motivi. Ipak, nijedan žanr nije toliko često koristio drugo stanje kao što su to činili horor filmovi. Nakon izmjena holivudskih regulativa koje su zabranjivale prikaz porođaja i djece u pedesetima smo doživjeli golem porast filmova, naročito horora, čiji je glavni motiv majčinstvo. Dok će to biti u skladu s određenim djelima Simone de Beauvoir, poznate filozofkinje i feministkinje, ti su filmovi proces trudnoće i postanka majkom prikazivali kao nešto onostrano i užasavajuće, kao proces koji u potpunosti obesmišljava identitet žene koja postaje živi inkubator.
Jedan od najpoznatijih takvih primjera je kultni film „Rosemaryna beba“ Romana Polanskog iz 1968. godine u kojem Rosemary i njezino dijete, najkraće rečeno, postaju žrtve nadnaravnih sila i lokalnog kulta. Na sličnom je tragu film „Opsjednutost“ s upečatljivim performansom Isabelle Adjani, a u tu bi se kategoriju, između ostalog, mogao svrstati i „Alien“ Ridleyja Scotta. Da je ova tematika i dalje iznimno društveno privlačna potvrđuje i nova sezona serije „Američka horor priča: Delikatno“ u kojoj Kim Kardashian tumači ulogu visokoprofilne menadžerice i članice nepoznatog kulta koja svojoj poznatoj klijentici želi oduzeti dijete nakon porođaja.
Zapanjujuć je broj modnih kolekcija koje su u suvremeno doba preuzimale motive iz „Rosemaryne bebe“, posebice kada su u pitanju simbolima ispunjeni kostimi glavne glumice originalnog filma. Krajem prošle godine smo na njujorškom tjednu mode imali priliku vidjeti kolekciju Altuzarre za proljeće ove godine koja je direktno preuzela motive iz tog filma. Prerađene siluete šezdesetih godina i haljine babydoll kroja evocirale su diskutabilne reakcije, posebice komadi koji su krojevima asocirali na oblik tijela tijekom trudnoće. Joseph Altuzzara je taj film iskoristio kao inspiraciju i za proljeće 2015. kada je izravno preradio plavu kariranu Rosemarynu haljinu.
Altuzarra SS15
Altuzarra SS24
Miuccia Prada je u oba svoja brenda nekoliko puta predstavila kolekcije inspirirane istim filmom, prvi put u kolekciji za jesen 2006. kada je tijekom revije svirao soundtrack iz tog filma. Jače estetske reference su se ipak pronašle u kolekciji Miu Miu za jesen 2015. te u Pradinoj kolekciji za proljeće 2019. godine.
miu miu fw15
prada ss19
Ostale aluzije na majčinstvo bile su prisutne i u Balenciaginoj kontroverznoj kolekciji za proljeće 2023. gdje su, osim torbica s BDSM medvjedićima, bili prisutni torbe u obliku nosiljki za djecu, te haljine koje imitiraju trudničke trbuhe u kolekciji visoke mode za jesen 2022. Jeana Paula Gaultiera.
Balenciaga SS23
Zajednička točka svim ovim, ali i mnogim drugim kolekcijama opetovana je fetišizacija i dehumanizacija majčinstva. Na njega se gleda kao na ezoterično i egzotično stanje koje se treba mnogo puta prožvakati i protumačiti očima dizajnera ili kreativnog direktora kako bi se naposljetku modnoj publici predstavilo nešto s čime se dobar dio nje ne može poistovjetiti.
Jean paul gaultier fw22
Reprezentacija je jedno i ona definitivno treba postojati, no nerijetko u takvim kolekcijama nedostaje razumijevanje, makar ono bilo samo prividno. Dok modnu industriju smatramo jednom od najinkluzivnijih, što velikim dijelom ona i jest, daleko smo od potpunog prihvaćanja i podržavanja tijela tijekom i nakon trudnoće. Tome ne pomaže ni općenita klima vezana uz reproduktivno i seksualno zdravlje kojim nerijetko upravljaju i povijesno su upravljali muškarci. Knjiga američke akademkinje i feministkinje Adrienne Rich „Of Woman Born: Motherhood as Experience and Institution“, iako je izdana sada već davne 1976., iznimno je važna i danas. Sukus njezina djela sadržan je u moćnom opisu trudnoće i kako ona utječe na ženu: „Žensko tijelo, sa svojim potencijalom za trudnoću, rađanje i njegovanje novog života, stoljećima je bilo polje proturječja: prostor u koji je uložena moć i akutna ranjivost; numinozna figura i utjelovljenje zla; gomila ambivalentnosti, od kojih je većina radila na diskvalificiranju žena iz kolektivnog čina definiranja kulture.“
Modna industrija je još uvijek daleko od potpunog prihvaćanja prosječnog tijela nakon trudnoće.
Definitivno smo još, nažalost, u vremenu koje je kritizirala Rich i mnoge druge feministkinje modernog doba. Ipak, kada pogledamo novije generacije dizajnerica, postoje mnogi svijetli primjeri koji koriste motive majčinstva u svom radu, pogotovo kada znamo da su majke osnovale jedne od najvažnijih modnih kuća današnjice. Iako je danas daleko od tog senzibiliteta i brenda koji je među prvima paralelno proizvodio modu za trudnice i djecu, Jeanne Lanvin i njezina kći zauvijek žive poput zlatnog loga njezine modne kuće koji je u upotrebi i danas. Celine je također danas daleko od brenda koji je bio na početku, odnosno specijalizirani proizvođač odjeće i obuće za djecu, no taj se koncept zadržao sve do odlaska Phoebe Philo koja je bila prva kreativna direktorica tog kalibra koja je otišla na rodiljni dopust.
lanvin fw14
Od novije generacije se definitivno ističe grčka dizajnerica Dimitra Petsasa svojim brendom Di Petsa, koja je prije nekoliko godina postala poznata po svojoj inovativnoj izradi iluzije mokre tkanine. Povezana s grčkom mitologijom, vodom i drugim konceptima koje vežemo uz ženstvenu energiju, Di Petsa je među prvim dizajnericama koje na svojim revijama angažiraju trudne manekenke i za njih izrađuju posebne kolekcije te one ni u jednom pogledu ne zaostaju za njezinim ostalim, fenomenalnim komadima. Osim toga, Di Petsa nerijetko organizira umjetničke susrete koji istražuju seksualno zdravlje i fertilnost.
di petsa fw23
si petsa fw23
Irska dizajnerica Simone Rocha od debitantske kolekcije provlači motive ženstvenosti i majčinstva u svojim nježnim i predimenzioniranim siluetama koje isijavaju meku moć, što je još vidljivije nakon što je i sama postala majka. Još jedna dizajnerica koju je vlastito majčinstvo inspiriralo na češće korištenje takvih dizajnerskih elemenata je i Molly Goddard koja je oduvijek bila inspirirana odjećom za djecu i bebe. Od svoje diplomske kolekcije poigravala se proširenim količinama tila uz šarmantnu i gotovo nevinu estetiku.
Simone Rocha SS20
molly goddard ss21
Možda nam novije generacije konačno donesu bolje prihvaćanje i razumijevanje majčinstva, trudnoće i svega što ide uz to u i dalje rigidni svijet mode. Naime, trenutačno su na više od 90% pozicija u kreativnom ili poslovnom vrhu modne industrije isključivo muškarci pa ćemo tu budućnost možda još dugo čekati. Ipak, kao i u svemu, nada umire posljednja, a dizajnerice poput Di Petse i Simone Rocha su definitivno budućnost kojoj se trebamo radovati. Jer ne treba zaboraviti da smo svi mi na ovom svijetu zbog nečije, ponekad mukotrpno iznesene trudnoće. Bez toga nema života, a kamoli mode.
