Piše Ivan Ilić: Kako je Chemena Kamali (opet) spasila Chloé i modu?

Što to ima Kamali, a što to drugima fali? Recimo, pod broj jedan, fenomenalna debitantska kolekcija zbog koje joj dan danas stižu pohvale (i prednarudžbe). Ako nitko drugi, na ovom joj statusu definitivno zavide tri muškarca koja su se nedavno našla u mrtvoj trci tko je dobio gore kritike na svoju debitantsku kolekciju. Dok je Moschino ostao bez osmijeha, Blumarine bez kreativnog direktora, a McQueen bez korporalne i opipljive magije koju su osnivač i bivša kreativna direktorica uspješno spuštali iz metafizike u treću dimenziju – Chloe je uz novu kreativnu direktoricu dobio novi život, novu popularnost i samu Beyoncé kao velikog obožavatelja. Te su tri ogromne pobjede posljednji put pošle za rukom jedino Danielu Roseberryju u Schiaparelliju.

Dok Roseberryja Beyoncé nosi na turneji i u vizualima za svoj nagrađivani album, novi Chloé nosi privatno i u ležernim editorijalima za razne modne publikacije. Tim više je Chemenin pothvat impresivniji, jer teško je uvući se u kolektivnu svijet popularne kulture, a još se teže uvući u privatni ormar jedne od najuspješnijih žena na svijetu. Dizajnirati odjeću koja budi emociju kada se nosi, a ne samo kada se gleda, je možda posljednji bastion relevantnosti mode kao zanata.

Debitantska kolekcija Chemene Kamali je, ugrubo rečeno, spasila modu koja može, ali istovremeno ne mora biti hodajući spektakl. Dok će svaki modni entuzijast baciti kamen prvi i reći kako je moda deseta umjetnost, moramo prihvatiti da trenutno živimo u eri nosivosti i jednostavnosti, spiritualne nasljednice vala tihog luksuza, koja je još prošle godine odnijela mnoge žrtve sa samog Olimpa modne industrije. Dodamo li uz to sve generalno usporavanje luksuznog sektora koji se nakon prvotnog postpandemijskog buma vratio na normalne razine, jasno je kako većina brendova želi igrati na sigurno.

Ipak, u tolikoj jednostavnosti i nosivosti koju je prikazala u svojoj debitantskoj kolekciji, Kamali iza naizgled jednostavne fasade krije more referenci na povijest brenda. Od vremena cara Karla Lagerfelda, preko Stelle McCartney, Phoebe Philo i Gabriele Hearst, Kamali je savršeno kalibrirala vremenski stroj koji nas je kroz reference vratio 70's i boho stilu, vrlo vjerojatno konačnom nasljedniku već omraženoj Y2K estetici. Današnja Chloé žena je svestrana, nije strano pronaći u njenom ormaru komade koji su bili vintage tijekom sedamdesetih, odnosno one inspirirane tridesetim i četrdesetim godinama prošlog stoljeća. Daleko je od pretenciozne, no na ramenima joj je glava koja je i dalje u oblacima.

Njena estetika granično podsjeća na modu iz kultnog filma Dolina lutaka koji je, kao da ga gledamo na starom katodnom televizoru, poprimio ispran i puno pitkiji kolorit. Distorzija zbog starosti videokazete sve strukturirane i glamurozne siluete omekšava i kida, poput rezanih militantnih kaputa iz kojih izviru vodopadi šifona i čipke. Čudo je što ovako povijesno referencijalna kolekcija izgleda toliko suvremeno, no čuda se u modi itekako događaju. 

Nedavno predstavljena predjesenska kolekcija, odnosno ljetna kolekcija, je nastavila na istom tragu. Ovoga puta, naravno, u većem su fokusu modni dodaci koji sami po sebi zaslužuju višesatnu analizu. Kamali, koja je već nekoliko puta u intervjuu izjavila kako ju roditeljstvo i majčinstvo inspirira, prije svega na umu ima ženu i njene potrebe. Daleko od redovno prisutnog performativnog aktivizma u modi, gotovo sve torbe koje je Kamali predstavila u svoje dvije kolekcije su zaista spremne za sve borbe jedne majke, djevojke, bake, urednice, tetke, direktorice, književnice, obožavateljice glazbenih festivala, kustosice i mora ostalih žena. Praktičnost, unatoč svemu, možemo itekako pronaći u obliku predimenzionirane kultne torbe koju smo prvi put vidjeli za vrijeme vladavine Phoebe Philo. Ne, nitko se neće usuditi citirati Succession i reći kako nosite smiješno prostranu torbu, premda vam u nju zaista stanu papiri s posla, laptop i cipele za po ulici.

Paleta boja je ostala relativno slična, s nijansama na kojima bi vam zavidjeli svi koji su nekad davno doživjeli Woodstock i oni koji su redovno posjećivali legendarni Studio 54. Ženstvenost u viziji Kamali je iznenađujuće prirodna i praktična, no istovremeno u sebi ima nešto granično perverzno, poput onih kolekcija koje je Roy Halston proizvodio na svom vrhuncu i na kojima je kasnije Tom Ford temeljio svoju čitavu karijeru. Opet, Kamali je i te elemente visokog glamura uspjela spustiti u kategoriju nosivih i praktičnih, bez kompromitiranja slobode kretanja ili vizualne tjelesne autonomije.

Kamali, unatoč tome što je modnim insajderima itekako poznata otprije, je možda najsvježije novo lice modne industrije za koje vjerujemo da će napraviti bombastične i temeljne promjene u načinu kako se odijevamo kao kolektiv. Dok će definitivno pokrenuti već očekivani trend povratka estetika sedamdesetih, od disco do boho, sa sigurnošću se može reći da uskoro i na sreću gledamo kako će modnu industriju pokoriti još jedna žena.