Simon Porte Jacquemus je majstor zanata kada su u pitanju viralni modni trenuci. Od torbica koje se voze ulicama Rima do revija u poljima lavande i žita - Jacquemusov svijet hoda po tankoj granici dobrog marketinga i žive umjetnosti. Njegove kampanje zbog toga zauzimaju jedinstveno mjesto u suvremenoj modi. Stoga nije čudno što je Simoneov kreativni um pronašao zajednički jezik s Lisom Jahovic, britanskom multidisciplinarnom umjetnicom koja je zaslužna za konceptualizaciju i produkciju njegove najnovije blagdanske kampanje s intrigantnom it manekenkom Alex Consani u glavnoj ulozi.
S Lisom smo razgovarali o njenom umjetničkom putu, suradnji s Jacquemusom, apsurdnim inspiracijama koje dolaze iz svakodnevnice i kućanskih aparata kojima daje gotovo ljudske i emotivne uloge, te o neraskidivoj vezi mode i umjetnosti. I ne, krastavci na Alex nisu bili dodani u postprodukciji!
Možete li nam reći nešto o Vašem putu prema i ulasku u svijet umjetnosti?
Odrasla sam u Hampshireu, u Ujedinjenom Kraljevstvu, kao najstarija od petero djece, s majkom iz Engleske i ocem iz Hrvatske. Zanimala me ruska i europska književnost, posebno djela Sartrea, Kafke i Bulgakova. Ti rani dani probudili su moju fascinaciju apsurdnim idejama i isprekidanim, nelinearno strukturiranim pričama, što je kasnije oblikovalo moj kreativni pristup. Nakon dobivanja osnove za umjetnički rad na Kent Institute of Art and Design, preselila sam se u London kako bih studirala na Wimbledon School of Art.
Tijekom preddiplomskog studija, snažno su me inspirirali umjetnici poput Rebecce Horn, Fischlija i Weissa, te Matthewa Barneya. Njihova sposobnost da spoje tijelo, predmete i skulpturalne mehanizme u svoje radove ostavila je dubok dojam na mene i još uvijek utječe na moje stvaralaštvo.
Danas se moj rad bavi performativnim dimenzijama fotografije, uvijek traži poetičnost u procesu. Riječ je o promatranju i interakciji s found object predmetima, dopuštajući im da otkriju iskru pokreta ili ljepote — prolazne trenutke povezanosti koji su toliko snažni da ih treba zabilježiti. Ova potraga me pokreće, spajajući priču i formu u nešto što djeluje živo.
U čemu najčešće pronalazite inspiraciju?
Biram materijale i predmete na vrlo intuitivan način – predmete koji me privlače i s kojima osjećam povezanost. U mom radu često se ponavljaju određeni motivi – glačalo, jaje, stolac – volim pronaći stvari u svom okruženju, pa često koristim namještaj i kućanske predmete.
Ovisno o veličini i kompleksnosti djela, kako izgleda Vaš proces?
Često slijedim impuls i intuiciju – ideju koja mi padne na pamet i vodi me kroz proces istraživanja. Primjerice, serija "A Map of Absences" započela je tijekom ručka u mom studiju. Promatrala sam jabuku i rezač za jezgru pored nje, razmišljajući kako mogu promijeniti njihov uobičajeni odnos na novi način. Ostavila sam jezgru jabuke cijelom, ali sam napravila što više rupa na njenoj površini, pazeći da jabuka zadrži svoj oblik. Završeni rad podsjetio me na priču o Wilhelmu Tellu, kada otac strijelom pogađa jabuku na glavi svoga sina.
Nakon toga sam obradila 24 predmeta na sličan način – izrezala sam rupe i zatim ih fotografirala. Svako djelo nosi mnoštvo mogućih priča o tome kako su nastale rupe, a promatrač ih otkriva na svoj način.
Ove ste godine imali svoju prvu samostalnu izložbu. Što je ideja iza The Third Drawer?
Imala sam zadovoljstvo izlagati u Flowers Gallery, galeriji s kojom sam izuzetno sretna što surađujem. Izložba je istraživala performans fotografije, skulpture i filma kroz nelinearne narative koje oblikuju svakodnevni predmeti. Fokus je bio na analognim eksperimentima gdje ti predmeti postaju mediji za izražavanje.
Za ovu izložbu željela sam razmišljati o predmetima koji ostaju nepomični, promišljajući kako mogu posegnuti za nečim, kako se mogu protegnuti prema svijetu, kako se mogu kretati i disati.
Kako je bilo surađivati s Jacquemusom i njegovim timom?
Jacquemus ima sjajan tim i naša suradnja predstavlja divan spoj kreativnih umova. Naši projekti su otvoreni i avanturistički – često izazivaju ideje i guraju ih dalje kako bi nastalo nešto svježe i jedinstveno. Estetika i vizija brenda savršeno se uklapaju s mojim pristupom, što stvara prirodnu sinergiju tijekom suradnje. Nije riječ samo o ispunjavanju zadatka, već o eksperimentiranju i istraživanju granica ideje kako bismo otkrili njen puni potencijal.
Kakva je bila atmosfera na setu Winter Retreat kampanje?
Atmosfera na setu bila je dinamična i puna energije, a Alex je bila nevjerojatna. Posebno se sjećam trenutka kada je šal savršeno pao oko njenog vrata, i naravno, scene s krastavcima!
Alex je pokazala nevjerojatno strpljenje tijekom tog procesa. Ostati smiren i potpuno nepomičan dok su se sve te kriške pažljivo slagale na svoje mjesto izgledalo je kao neka vrsta intenzivne, usredotočene meditacije.
Kada biste mogli surađivati s bilo kojim brendom na svijetu, koji bi to bio?
Surađivala bih s brendovima koji razmišljaju unaprijed, kreativni su i žele stvarati sadržaj koji potiče na razmišljanje i koji je neočekivan.
Koliko kreativne slobode imate u suradnji s komercijalnim i modnim klijentima?
Imam sreću surađivati s klijentima koji razumiju moj rad i žele suradnju upravo zbog moje umjetničke vizije. Kada postoji takvo uzajamno razumijevanje, nastaje nešto posebno – ravnoteža u kojoj suradnja funkcionira jer obje strane pokazuju poštovanje i povjerenje.
Granica između mog osobnog stvaralaštva i komercijalnog rada zapravo je vrlo fluidna. Moja umjetnička praksa utječe na komercijalne projekte, ali i obrnuto – obje strane ostaju svježe i inspirirane. Naravno, uvijek postoji određeno usklađivanje kako bih povezala svoju viziju s potrebama klijenta, ali kad suradnja zaista "klikne", to ne doživljavam kao kompromis, već kao zajedničko istraživanje.
Doprinose li suradnje između umjetnika i modnih brendova redefiniranju uloge umjetnosti u svakodnevnom životu?
Granice između disciplina uvijek su klizile i pomicale se, a umjetnost neprestano mijenja oblik. Kada umjetnici surađuju s modnim brendovima, oni donose svježe perspektive koje mogu transformirati odjevni predmet ili kampanju u nešto više od pukog proizvoda - to postaje oblik izražavanja ili priče.
Što smatrate najboljim alatom kojim mladi umjetnici mogu progurati svoje radove u javnost? Koje su platforme ili metode bile najučinkovitije za vas?
Voljeli ili mrzili to, društvene platforme poput Instagrama odličan su alat za umjetnike. Bila sam na razgovoru s umjetnicom Cornelijom Parker na Kraljevskoj akademiji ovog ljeta i ona mi je ispričala kada je počinjala kao umjetnica, kako je bilo teško, dugotrajno i skupo fotografirati svoja umjetnička djela analognom kamerom, razviti ih, izraditi slajdove ili ispise, poslati ih poštom galeriji/kustosu i zatim čekati tjednima do toga da potencijalno nema interesa. To vas stvarno tjera da cijenite tehnologiju koju imamo na raspolaganju - jednostavno je treba natjerati da radi za vas.
Pet riječi koje opisuju Vašu estetiku i umjetnost?
Antropomorfno, apsurdno, svakodnevno, neočekivano, poetsko.
Mnogi mladi umjetnici bore se s time da ostanu autentični dok stječu vidljivost. Kako ste zadržali svoju autentičnost dok vaš rad dopire do šire publike?
Samo i jednostavno radeći posao koji mi se sviđa.
Što biste savjetovali mladim umjetnicima?
Vjerujte u sebe - čak i onda kada nemate pojma zašto nešto radite.
