‘Trošimo puno, a nosimo malo’: Razgovarali smo s prvakinjom održive mode Marinom Spadaforom

Poznata modna dizajnerica i profesorica, Marina Spadafora, tijekom svoje karijere surađivala je s renomiranim svjetskim modnim brendovima poput Ferragama, Prade, Miu Miu i Marnija te je postala jedno od nezaobilaznih imena u svijetu mode. No, suočena s činjenicom da je modna industrija jedan od najvećih zagađivača okoliša, Marina je odlučila preuzeti aktivnu ulogu u promicanju održivih praksi. Marina Spadafora dolazi na Greencajt festival u Zagreb gdje će održati predavanje “Revolucija počinje s tvojim ormarom!“ powered by Perwoll na kojem će govoriti o održivim poslovnim modelima i praksama u modnoj industriji. Uoči dolaska u Zagreb razgovarali smo s Marinom Spadaforom, istinskom ambasadoricom održive mode.

Napisali ste kako revolucija počinje s našim ormarima. Što možemo učiniti kako bi naši ormari postali održiviji?

Naš način konzumacije i potrošnje odjeće se mora promijeniti jer kupujemo previše odjeće, a nosimo ju premalo. To u suštini znači da kupujemo odjeću koja nam zapravo nije korisna i koji vrlo lako bacamo u smeće. Prva stvar koju moramo učiniti prije odlaska u shopping je dobro se informirati o brendovima koji nas zanimaju. To možemo učiniti online ili s aplikacijama poput Good on You koje nam daju detaljan pregled o tome koliko je koji modni brend održiv i koliki je njegov utjecaj na okoliš. Bitno je dobro izabrati, a potom i zavoljeti svoje komade odjeće, potruditi se da potraju ili ih popravljati ako se poderu. S druge strane, možemo se okrenuti kupovini vintage komada koji već postoje i žude za novim vlasnicima koji će ih obožavati. Naravno, odjeću možemo raditi po mjeri i time podržati lokalne i održive dizajnere.

Koji su najbolji savjeti za odabir odjeće visoke kvalitete, te koji materijali imaju neutralan utjecaj na okoliš?

Kada pogledamo informativnu etiketu na komadu odjeće koji želimo kupiti, uvijek trebamo obratiti pažnju je li on od materijala koji je biorazgradiv. Sintetički materijali se također razgrađuju, no oni u prirodi mogu ostati do preko 200 godina. Štoviše, čak i kada peremo odjeću od sintetičkih materijala, u okoliš ispuštamo stotine čestica koje nazivamo mikroplastikama. Prisutnost takvih čestica u okolišu i u morima je već problem, pošto je već pronađena u ribama i našem hranidbenom lancu.

Što možemo s onom odjećom koju, nažalost, više ne možemo nositi. Koje su alternative bacanju odjeće?

Postoje mnoge humanitarne organizacije poput Humana Vintage koje preuzimaju takvu odjeću, daju joj novi život i preprodaju ju, a svojim prihodima podržavaju razne udruge i organizacije u zemljama trećeg svijeta. Također se mogu organizirati takozvane swap parties gdje svi sudionici donose stvari koje više ne mogu odjenuti i međusobno se zamjenjuju za ‘nove’ komade iz tuđih ormara.

Surađivali ste s mnogim poznatim modnim kućama poput Ferragama i Miu Miu. Može li se reći da su poslušali vaše savjete o održivosti?

Što se Ferragama tiče, mogla bih reći da jesu. Jako paze na održivost i podržavaju mnoge inicijative s održivim predznakom. Miu Miu znatno manje, grupacija nije znatno aktivna u smislu održivosti. Doduše, nakon izlaska nove strategije Europske unije o kružnoj proizvodnji tekstila i održivosti se velika većina brendova počela znatno više baviti povećanjem održivosti svojih proizvodnih procesa.

Sami ste jedno vrijeme imali vlastiti modni brend. Planirate li se vratiti modi u tom smislu?

Moj modni brend je bio jedno veliko i nezaboravno iskustvo. Trenutno sam fokusirana na aktivizam i edukaciju drugih. Također, nedavno sam napisala svoju drugu knjigu i moja karijera spisateljice nastavlja evoluirati.

Industrija tekstilne proizvodnje je u posljednjih nekoliko godina učinila znatne pomake. Mislite li da ćemo uskoro zaista nositi kožu napravljenu od gljiva i tkanine od agave i ananasa?

Inovacije su jedne od najsnažnijih načina koje zaista mogu promijeniti modnu industriju. Da, tu su novi materijali koji su izuzetni. Vjerujem da ćemo jednog dana, kada njihova proizvodnja bude na puno većoj razini i nižoj cijeni, uistinu nositi odjeću od tih materijala.

Može li moda uistinu postati održiva na globalnoj razini?

Modna industrija, ne samo da može, nego zaista mora postati održiva. Tu su novi zakoni na razini Europske unije i SAD-a koji daju nova pravila i načine prelaska u fazu održive mode.

Održiva moda je istovremeno i etična moda. Koliko održivost može pomoći pri poboljšanju uvjeta i prava radnika u modnoj industriji?

Na socijalni i radnički aspekt održive mode se uistinu malo obazire od strane industrije. Vidimo velike grupe brze mode kako se obvezuju na zaštitu okoliša, ali onda nastavljaju plaćati radnike ispod granice siromaštva. To nije prihvatljivo i moramo zahtijevati da 70 milijuna radnika u industriji odjeće dobije plaću od koje se može živjeti, a ne preživljavati.

Je li odgovor u smanjenju naše potrošnje, preusmjeravanju industrije na održivu proizvodnju ili negdje između?

Obje stvari se moraju dogoditi. Danas previše proizvodimo i previše trošimo. Patimo od shopping bulimije. Moramo preispitati svoju potrošnju i zahtijevati održivije proizvode te nastaviti gurati svjetske vlade i organizacije prema donošenju zakona koji potiču odgovornu tranziciju modne industrije.