U zagrebačkom kinu sjede tri žene, svaka na svom kraju prazne dvorane iz različitih pobuda gledaju dokumentarac o američkoj prvoj dami Melaniji Trump. Jedna od te tri žene je autorica ovog teksta, koja film gleda po službenoj dužnosti, druge dvije, vitka plavuša u tridesetima, odjevena u bordo kožni komplet, kaže mi da voli Melanijin stil te da je željela otkriti nešto više o njoj, a od gospođe u sedamdesetima nisam uspjela dobiti odgovor, jer je na kraju filma ostala sjediti u svom stolcu zatvorenih očiju. Ovaj dokumentarac, koji traje sat i 44 minute, rekao bi Ricky Gervais, skoro dva sata predugo, producirala je prva dama, platio ga je Jeff Bezos, a režirao otkazani redatelj i navodni seksualni predator Brett Ratner.
Iako je žanrovski ‘dokumentarac’, Melania je na posebnoj projekciji održanoj u Washingtonu, izjavila kako je riječ o kreativnom iskustvu koje donosi nove perspektive, uvide i trenutke. Ma što god to značilo.
Film preskače sve važne stvari: politiku, Melanijino podrijetlo, kako je upoznala supruga… i usredotočuje se na ono najvažnije - što odjenuti na Trumpovu inauguraciju i balove.
Počinje u njihovoj luksuznoj rezidenciji Mar-a-Lago u Palm Beachu, a završava u Bijeloj kući, jutro nakon Trumpova povratka na vlast. Naime, Ratnerov dokumentarac obrađuje tih ključnih dvadeset dana u životu Melanije Trump. Prva scena u filmu je spektakularna. Melania Trump u visokim potpeticama, bež haljini i crnim naočalama, ulazi u auto koji ju vozi na aerodrom, a u pozadini čujemo Stonese, točnije njihov Gimme Shelter. Za tri tjedna će se Trump vratiti na vlast, a Jaggerov glas kao da nagovješćuje nadolazeću katastrofu. Taman kad prateći vokali počnu pjevati ‘Rape, murder, it’s just a shot away’, kamera zumira Melanijino lice. Uznemirujuće.
U jednoj sceni, Melania u Zoom razgovoru s prvom damom Francuske Brigitte Macron, čestita samoj sebi što je riješila problem cyberbullyinga među mladima. Macron joj se snishodljivo dodvorava riječima: “Koju god inicijativu da pokreneš, možeš računati na mene. Ti si veoma snažna žena.” Bilo da je u interakciji sa svojim krojačem, dizajnericom interijera ili ženom čijeg su muža oteli hamasovci, Melania nije opuštena. To ne znači da je bezosjećajna, već da je toliko dugo u ulozi nedostupne žene, da je zaboravila biti ‘obična’. Prepustiti se emocijama i jednostavno biti prirodna. Kasnije, Ratner dok se voze u autu pita Melaniju tko joj je omiljeni pjevač, na što ona ozbiljnog izraza lica odgovara: Michael Jackson. Očito nije gledala dokumentarac ‘Napuštajući Neverland’, ili naprosto čovjek mora odvojiti umjetnost od umjetnika. Vrhunac je kad prva dama krene pjevati svoju najdražu pjesmu Billie Jean, pa imate dojam kao da ste u Carpool karaokama, ali u Zoni sumraka.
Prizori agenata Tajne službe koji prate Melaniju iz Mar-a-Laga prelaze u prizore u kojima ona daje besmislene upute o dizajnu svoje inauguracijske haljine, a zatim bezizražajno odobrava pozivnice, raspored i posuđe. Krećemo se iz njezine radne sobe u pozlaćenu blagovaonicu Mar-a-Laga, zatim opet u mramorne hodnike Trumpovog Towera i tako u krug. Gledatelj se osjeća zarobljenim, što se ne bi reklo za Melaniju Trump. Ne postoji ni jedan trenutak u kojem se čini da želi pobjeći. Posve je jasno da Melania nije nikakav pasivni promatrač. Ona jako dobro zna tko je njezin suprug i daje mu podršku. U jednoj sceni, dok Trump vježba svoj inauguracijski govor, pojavi se Melania i suflira mu da uz izraz da je mirotvorac doda i ujedinitelj. Kad je riječ o njezinom sinu Barronu, o njemu priča s puno ponosa. Vidi se da su vezani. Šteta što ga ne čujemo, baš kao ni ostalu Trumpovu djecu. Iskreno, mogao je to biti zanimljiv dokumentarac o manekenki iz bivše Jugoslavije koja je postala najmoćnija žena u SAD-u i ostvarila svoj američki san. Umjesto toga, dobili smo blazirani promo materijal. Zašto je Melania završila u kinima i kako je moguće da je koštala, kad se sve zbroji, 75 milijuna dolara? Sigurna sam da Jeff Bezos ima svoje razloge.
Prva dama u svakom trenutku izgleda besprijekorno, i gotovo uvijek nosi vrtoglavo visoke potpetice. ‘Moja majka je uvijek govorila da ljepota dolazi iz predanosti’, kaže u jednom trenutku, i teško je smisliti prikladniju riječ za Melaniju kakvu vidimo u filmu. Njezin se pogled na svijet čini utemeljenim više na dojmu nego na stvarnosti. O uređenju teniskog terena Bijele kuće, koji je dala izgraditi u prvom mandatu, govori ne zato što je površna. Iz Melanijine perspektive, njezina misija nije ponuditi američkoj javnosti nešto s čime se mogu poistovjetiti, nego nešto čemu mogu težiti.
Što Melania zapravo misli? Iskreno, to i nije važno.
Činjenica da je dovoljno disciplinirana da svoju pravu osobnost uspije sakriti od javnosti, zapravo jest njezina osobnost. I dok uz zvukove Bachove suite u g-molu i Ravelova Bolera, Melania i Donald Trump dolaze na svečanu večeru nakon inauguracije, prolazi mi kroz glavu da bi svijet bio mnogo ljepše mjesto kad bismo se prestali toliko ozbiljno shvaćati. Jer zašto bi, pobogu, itko normalan, poželio biti nadahnuće u svijetu. Osim možda Melanije i njezinog muža.
