Piše Hanan Bešović: Kako je jedan fiktivni Barbieland zatresao gaće 'alfa mužjacima'?

I napokon je došao taj dan - odlučio sam pogledati Barbie. Samo zamislite, ja u redu s osam curica od dvanaest godina kupujem jednu kartu jer nitko od mojih prijatelja nije želio ići. Film nas je već na samom početku teleportirao u pink Barbieland gdje je sve idealno, žene vladaju svijetom, svi su nasmijani i modni stil Margot Robbie je savršen (to je glavna naznaka da je Barbieland fikcija).

Film se, na moje ugodno iznenađenje, pozabavio ozbiljnijom tematikom patrijarhalnog društva i dao jaku poruku koju samo Greta Gerwig može poručiti. Iako nisam siguran što curice od dvanaest godina misle o patrijarhalnom društvu i pravima žena u 2023., mislim da je ovo odličan početak da se curicama u tim godina kažu neke nelagodne, ali realne istine - živimo u svijetu u kojem dominiraju Kenovi, ne Barbike.

Nakon izlaska iz kina, shvatio sam da je Barbie film s odličnom porukom i šamarom realnosti koji ćete vrlo brzo osjetiti, ja već na Instagramu. Šamar stvarnosti o kojem je Barbie pričala u stvarnosti liči na muškarca koji se neprestano žali na tematiku filma i sebe smatra ugroženim. Postoje muškarci kojima je teško prihvatiti činjenicu da Barbie proziva patrijarhalno društvo i muškarce koji su ga pogledali nazivaju BETOM, ali evo nekoliko tema, osim Barbie filma, o kojima "alfa mužjaci" mogu međusobno ćaskati tijekom poluvremena neke nadolazeće nogomet utakmice.

Trenutačno samo šest država daje muškarcima i ženama potpuno jednaka zakonska radna prava - Belgija, Danska, Francuska, Latvija, Luksemburg i Švedska. Istraživanje je provedeno u 187 zemalja u kojem su uključili osam pokazatelja koji utječu na ekonomske odluke koje žene donose tijekom svog radnog vijeka - od slobode kretanja do mirovine. U 86 zemalja, žene će naići na neke poslovne restrikcije, dok se u 95 zemalja ženama ne nudi jednaka plaća za isti rad kao i muškarcu.

Više od 1.2 milijarde žena živi na mjestima gdje je ograničen pristup pobačaju. Godišnje se uda 12 milijuna djevojaka mlađih od 18 godina, a prosječno žene zarađuju 68% manje za isti rad od muškaraca. Također, nasilje nad ženama je jedan od najvećih problema. WHO (World Health Organization) prijavljuje da jedna od tri žene pati od fizičkog ili seksualnog zlostavljanja od strane partnera ili nekoga drugog muškarca (član obitelji i sl.) Djevojke u Afganistanu zakonom ne mogu pohađati srednju školu niti fakultet. Isto tako, već četiri mjeseca ženama je zabranjen ulazak u zabavne parkove, javna kupališta, teretane i sportske klubove. Žene su u potpunosti isključene iz javnih službi i pravosuđa. Ali problem je Barbie?

Kako nakon ovih činjenica ozbiljno shvatiti "prigovaranje" muškaraca oko filma? Također, ove statistike su kap u moru poražavajućih statistika na temelju jednakosti spolova, moglo bi ih se istaknuti još toliko.

Stoga,  dragi muškarci, nakon samo nekoliko činjenica na koje sam se osvrnuo u ovom tekstu, bunite li se i dalje oko filma Barbie? Ako je vaš odgovor da, mislim da je problem puno dublji nego što smo mislili. Realno, ne živite u Barbielandu, živite u društvu koje je podložno vama, muškarcima, i koje objeručke držite i ne puštate. Ali kada sve zbrojimo i oduzmemo, dolazimo do korijena problema. Muškarce je strah. Strah ih je žena, strah ih je jednakosti, ali povrh svega - boje se da ih žene ne počnu tretirati kao što oni tretiraju žene.