Eusexua nije album - to je osjećaj, to je stanje duše. Tako je britanska glazbenica FKA twigs opisivala svoj novi studijski album u raznim intervjuima i na društvenim mrežama tijekom prošle godine. Taj osjećaj opisuje kao radikalno prihvaćanje sebe, užitak u trenutku neovisno bio on s drugima ili samim sobom, a uspostavlja ga kao senzualno samoljublje daleko od narcizma.
Prvo slušanje to definitivno potvrđuje, a dubljim uranjanjem u svijet Eusexuae na površinu izvire ključan motiv ovog albuma - obnova i oslobođenje kroz zajedništvo. U razgovoru s Imogen Heap za Spotify, twigs je otkrila kako je album u najvećoj mjeri inspiriran rejverskom scenom u Pragu. Kako kaže, nitko ju mjesecima nije prepoznao, a oni koji jesu su ju ostavili na miru. Opisuje techno i rave scenu kao jednu od rijetkih u kojoj se može osjetiti prava sloboda, bez osude drugih na račun kako netko izgleda ili kako pleše. I dok se ovakva istraživanja umjetnika često može smatrati poluistinama, twigs je kroz cijelu svoju karijeru uranjala u različite supkulture kojima obavezno daje vidljivost i poštovanje.
Ta se tematika proteže kroz cijeli album. Prvi singl koji nosi isto ime kao i album je poput meditativnog iskustva koje se sada konačno proteže u Girl Feels Good, drugu pjesmu albuma koja jednostavno zrači. U njoj i prvom dijelu albuma se krije možda i najveća sonična inspiracija - electronica i eurodance. Čuje se utjecaj Bjork iz devedesetih i njenog albuma Post, kao i Madonna u svojoj eksperimentalnoj Ray of Light eri i Portishead.
Tu se pod "elektroniku" misli na žanr, ne na elektronsku glazbu u cjelini. Electronica je pod jakim utjecajem trip-hopa, što je vidno i u Eusexua slučaju, a općenito je sklona korištenju semplova i nije tako prihvatljiva za plesni podij. Ipak, u slučaju FKA twigs, dobiva novu dimenziju uz koju je jednako plesna. Taj savršeni balans se najviše čuje u pjesmama poput Room Of Fools, Keep It Hold It i drugom singlu Perfect Stranger.
Najveće iznenađenje je gostovanje North West u pjesmi Childlike Things u kojoj pjeva na japanskom. Iako je evidentni višak na ovom albumu, pruža odličan prijelaz iz onog ozbiljnijeg dijela albuma u sam završetak koji je obilježen usporenijim baladama, nešto što je twigs odavno usavršila u svojoj karijeri.
Usporedbe s brat od Charli xcx se nisu mogle izbjeći, jer se oba albuma bave razrađivanjem vlastitih dobrih i loših emocija kroz intenzivne žanrove. Iako oba albuma zaslužuju samo pohvale, brat je pret-a-porter, a Eusexua je haute couture. Twigs je znatno eksperimentalnija, ne dodvorava se mainstreamu, ali istovremeno ne udaljava one znatiželjne koji se žele približiti ovom nadrealnom albumu i njenoj općenito bezgrešnoj diskografiji. Eusexua je zaista osjećaj koji želimo proživljavati cijelu godinu, a sigurni smo kako tijekom ljetne party sezone nećemo moći izbjeći ovaj album.
