Neopaganizam, vještice i magija u današnjem društvu, zahvaljujući društvenim mrežama, postali su dio popkulture. Witchtok osvaja srca mnogih mladih pratitelja koji preko Tumblra, Instagrama, TikToka istražuju svijet paganizma, povezuju se s Mjesečevom energijom, upoznaju moći kristala, gataju i bacaju jednostavne čini. Videozapisi s hashtagom WitchTok skupili su više od 32 milijarde pregleda, što nedvojbeno govori o trenutačnoj witchy renesansi. Kreatori tih sadržaja tvrde kako društvene mreže pomažu da se ova zajednica zbliži i poveže više nego ikada prije. TikTokov hashtag #witch ima gotovo 20 milijardi pregleda, #witchtiktok dvije milijarde, a #babywitch više od 600 milijuna pregleda. Mnoge vještice influencerice smatraju da je TikTok omogućio ljudima svih dobi i iz cijelog svijeta da budu dio čarobnjačke zajednice, ali i da je internet promijenio način na koji se paganizam prakticira. TikTok je komercijalizirao magiju i postavio estetiku kao najvažniji element ove prakse. Neopaganska vjerovanja stječu popularnost od 1960-ih, no u posljednjih nekoliko godina svjedočimo sve većem interesu za neopaganizam u široj zajednici koja se zbog interneta može upoznati i s drugim duhovnim praksama koje nisu toliko senzacionalističke poput stereotipnog bacanja uroka ili proricanja sudbine.
Neopaganizam je krovni pojam za religije i duhovne prakse kojima je cilj oživjeti, reinterpretirati i eksperimentirati s pretkršćanskim, politeističkim religijama iz Europe, ali i s Bliskog istoka i iz Sjeverne Afrike, kao i s autohtonim religijama iz Afrike te Sjeverne i Južne Amerike. Antropologinja Sabina Magliocco piše da se neopagani žele ponovno povezati s prirodom, zajednicom i razviti osobnu duhovnost koja je sveta. Neopaganizam se često brka s New Ageom jer se pojavio otprilike u isto vrijeme, no većina se znanstvenika slaže da ta dva termina treba razdvojiti. Naime, neopagani su povezani s prošlosti i trude se oživjeti pretkršćanske duhovne prakse koje su potisnuli kršćanstvo i druge institucionalne religije. Neopaganizam se razlikuje od svjetskih religija jer nema pisanu riječ kao svoj duhovni temelj stoga ga je teško definirati jer nije riječ o homogenoj religiji s jasnim pravilima i ideologijom. Neopagane povezuje povratak pretkršćanskim, folklornim i etnografskim izvorima. Mnogi od njih slijede duhovnost koja je potpuno moderna i fluidna, dok druge skupine pokušavaju oživjeti autohtone religije. To su dvije krajnosti neopaganizma: s jedne strane, rekonstrukcionizam koji nastoji oživjeti povijesne poganske religije koje se u znanstvenoj literaturi sve češće zamjenjuju pojmom „etnička religija“ ili „autohtona religija“, a na drugom kraju su eklektički pokreti koji spajaju elemente povijesnog poganstva s drugim religijama, ali i filozofijom te kretanjima i vjerovanjima suvremenog društva poput wicce, druidizma ili pokreta boginja. Politeizam, animizam i panteizam zajedničke su značajke poganske teologije. Grupe se razlikuju po veličini, strukturi, svrsi, orijentaciji i ritualnim praksama. Iako je podskupina pagana koji prakticiraju wiccu i sebe nazivaju vješticama privukla najveću pozornost pop kulture, važno je razumjeti da se svi neopagani ne smatraju vješticama. Osim wiccana, neopaganizam uključuje skupine poput druida, štovatelja boginje, pagana, šamana i sama.
Kroz ritualne prakse žene prihvaćaju i istražuju VLASTITU SEKSUALNOST i pronalaze užitak koji im je stoljećima bio USKRAĆEN
U suvremenom svijetu paganizam je postao siguran prostor, duhovni put za sve marginalne skupine koje žele biti osnažene, a institucionalizirane religije ih isključuju. Paganizam je danas prepoznatljiv kao pokret koji daje vidljivost ženama, queer i trans zajednici te autohtonim stanovnicima iz različitih krajeva svijeta. To je postkolonijalni krik svih skupina koje su stoljećima bile bez glasa primorane skrivati svoje duhovne prakse. Magijske prakse duboko su ukorijenjene u mnogim kulturama i zajednicama. U srednjem vijeku i ranom novom vijeku vještice je progonila kršćanska crkva u Europi i u dijelovima Amerike. Vrhunac lova na vještice bio je u 17. stoljeću kada su masovna pogubljenja žena na temelju optužbi ili puke sumnje da su sudjelovale u poganskim religijama bila potpuno uobičajena. Procjenjuje se da je između 40 i 50 tisuća žena spaljeno u lovu na vještice.
Stoga, mnogi su američki domoroci bili ubijeni zbog prakticiranja svojih autohtonih religija, što se događalo sve do 1978. godine. Na Karibima je bio istrijebljen narod Taino jer se nije htio preobratiti na kršćanstvo. Njihovu su spiritualnost kolonijalizatori smatrali vještičjom i vražjom. Hoodo je skup duhovnih praksi koje su stvorili porobljeni Afroamerikanci naslanjajući se na razne oblike afričke duhovnosti, no njegovo je prakticiranje bilo zabranjeno pa je većina porobljenih Afroamerikanaca morala prijeći na kršćanstvo. Tijekom kolonizacije mnoge su duhovne prakse u Africi bile prokazivane kao vještičarstvo i poganstvo te su potpuno istisnute kršćanstvom. Tako danas u Africi nitko ne bi priznao da je vještica jer se u većini afričkih zemalja prakticiranje magije kažnjava smrću, a i u mnogim zemljama poput Saudijske Arabije, Indije i Irana je ilegalno. No s usponom WitchToka danas je moguće podržavati marginalizirane spiritualiste koji su tako dobili prostor za poučavanje pratitelja o svojim kulturama i praksama. Normaliziranje vještičjih zajednica pružilo je svima koji prakticiraju magiju sigurnost te im omogućilo da istražuju svoju duhovnost na načine koji su im bliži od institucionaliziranih religija. Međutim, društveni mediji mogu postati i izvor dezinformacija, kulturnog prisvajanja te oskvrnuti opće duhovne zabrane, bez obzira na to je li riječ o dijeljenju rituala iz zatvorenih praksi ili onih koje nisu bile namijenjene dijeljenju javno ili izvan kruga. Tu su i negativni primjeri neopaganizma poput slučajeva kad se ljude podučava kako izvoditi prisilne ljubavne čarolije ili prizivati demone. Mnogi neopagani upozoravaju na opasnosti i negativne posljedice zloupotrebe magije.
U SUVREMENOM SVIJETU PAGANIZAM JE POSTAO SIGURAN PROSTOR, DUHOVNI PUT ZA SVE MARGINALNE SKUPINE KOJE ŽELE BITI OSNAŽENE, A INSTITUCIONALIZIRANE RELIGIJE IH ISKLJUČUJU
PROKLINJANJE PATRIJARHATA: VJEŠTICE, FEMINIZAM I AKTIVIZAM KAO BUNT KAPITALIZMU
Magijom i ritualnim praksama pretežno su se tijekom povijesti bavile žene pa, povijesno gledano iz perspektive crkve, vjerojatnije je da će žene sudjelovati u magiji nego muškarci zbog svoje tzv. inherentne moralne slabosti i nekontrolirane seksualne prirode. Od Medeje, tri sestre iz „Macbetha“, Millerove Abigail do Yoko Ono i „Sabrine, male vještice“ te Hermione Granger, sve samozvane vještice u književnosti i povijesti živjele su na marginama društva, no same su odbijale pristati na vlastitu marginalizaciju. Vještice, kao i pagani, bile su seljanke bez političke moći - stoljećima proganjane i spaljivane na lomačama. One su bile žrtveni jarci za sve krize u društvu. Granica između vještice i proroka u našem društvu uvijek je bila spolna. Danas mnoge mlade žene uzimaju inače negativnu etiketu vještice kako bi opisale svoju žensku snagu. Zato na društvenim mrežama i na prosvjedima kruži slogan: „Mi smo unuke vještica koje niste spalili.“ Virginia Woolf, Anaïs Nin, Sylvia Plath i Audre Lorde pisale su o vješticama kao ženama ikonoklasticama i vizionarkama: drugim riječima, kao umjetnicama s britkim umom. Nije iznenađujuće što se magija u svijetu ponovno proširila 1960-ih i 1970-ih kada je kontrakultura bila na vrhuncu. Usporedo s feminističkim pokretom događao se povratak magiji. Dakle, moderne vještice imaju feminističke korijene, a 1968. godine stvoren je i radikalni feministički pokret koji se nazvao WITCH - Women’s International Terrorist Conspiracy from Hell (Međunarodna ženska teroristička zavjera iz pakla). Članovi i članice WITCH-a organizirali su javne prosvjede i ulične performanse kako bi prikazali dominaciju patrijarhalnog kapitalizma u zapadnom svijetu. Različiti feministički glasovi ubrzo su se pojavili u neopaganskoj vještičjoj zajednici, odbacivao se patrijarhat u vodstvu ranih wiccanskih grupa, kao i sve rodne predrasude u magijskim ritualima. Mađarsko-američka neopaganka Zsuzsanna Budapest izdala je 1971. godine pamfletski priručnik Gardnerijanskih rituala isključivo za žene pod nazivom „Feministička knjiga svjetla i sjene“. Najutjecajniji feministički wiccanski tekst 1970-ih bio je „Spiralni ples: ponovno rođenje drevne religije Velike Božice“ autorice Miriam Simos StarHawk koja je povela wiccu u novom smjeru. Ona se borila za ekologiju, prirodu te je istraživala feminističku duhovnost i šamanizam.
Getty Images
Zanimljivo je da u današnje vrijeme queer zajednica i feministkinje pronalaze sigurno mjesto u ritualnim magijskim praksama, neopaganizmu i vještičarenju. Biti moderna vještica danas znači biti društveno odgovoran aktivist. Puno se govori o načinima na koje se može koristiti vještičarenje kao sredstvo za borbu protiv opresivnih država, kapitalizma i patrijarhata. U modernim vještičjim krugovima ima puno nebinarnih, trans osoba, queer žena, egzilantica i svih društveno marginaliziranih osoba (klasa, rod, rasa) koje su pronašle utjehu unutar čarobnjačkih krugova. Oni su se okrenuli magiji jer su ih religija, patrijarhat i kapitalizam sustavno omalovažavali, potlačivali i činili manje vrijednima. Stjecanjem ženskih moći moderne vještice dobivaju autoritet kao prijeko potrebnu antitezu patrijarhalne moći. Tako su tijekom povijesti sve neovisne žene, žene koje se nisu dale oblikovati i one koje su odustale od nametnutih rodnih uloga bile označene kao vještice. Zato je važno što su žene povratile pojam koji je nekoć bio korišten protiv njih i iskoristile ga za svoje oslobođenje. Feminističke vještice aktivno govore i promiču ideju da se seksualnost mora osloboditi pojma grijeha. Kroz ritualne prakse žene prihvaćaju i istražuju vlastitu seksualnost i pronalaze užitak koji im je stoljećima bio uskraćen.
Tijekom cijele povijesti termin vještice bio je korišten negativno odnoseći se na zlu, ružnu ženu. Stoljeća mizoginije utkala su u riječ vještica ono čega su se žene posebno plašile: postati izopćenica, stara djevojka ili „luda“. Nazvati danas nekoga vješticom prije je kompliment nego kleveta zato što one na društvenim mrežama ukazuju na toksičnost patrijarhalnog kasnog kapitalizma i pozivaju pratitelje da se odjave s takvog sadržaja. Uzimajući u obzir da su kampanje za iskorjenjivanje vještica bile pokušaji lišavanja domorodačkih naroda njihove kulture, zaustavljanje oslobođenja žena i brisanje queer identiteta, današnja moderna obnova vještica jest aktivizam. WitchTok poziva se na politička uvjerenja generacije Z koja vrlo otvoreno i sa stavom govori o obespravljenosti velikog dijela ljudi u institucionalnim religijama koje i danas nastavljaju podržavati patrijarhalne, kolonijalističke i bjelačke supremacističke ideologije i svjetonazore. Moderne vještice ukazuju na neravnotežu u moći i jednakosti u našem svijetu.
Neopaganizam je kultura bez hijerarhije, posvećena zaštiti okoliša, feminizmu i jednakosti. Ako možemo reći da danas vrijedi aksiom Raya Bradburyja da se „vještica rađa iz prave gladi svog vremena“, to je možda upravo iz ovih razloga. Biti vještica je slavljenje istinske, čak i prijeteće moći - moći onih koji je najmanje posjeduju, a najviše zaslužuju.
KULTURALNA APROPRIJACIJA I KOMERCIJALIZACIJA U NEOPAGANIZMU
U suvremenom zapadnom svijetu danas je nemoguće ignorirati vještice. Budući da neopaganizam privlači sve više pozornosti, tako i s njime povezani simboli postaju tržišni. Dakle, sve češće dolazi do iskorištavanja i kulturne aproprijacije te subkulture. Posjetite li Urban Outfitters, sigurno ćete pronaći niz špilova tarot karti, vodiče kroz kristale za početnike, jednu ili dvije knjige čarolija. Jeste li čuli za skandal koji se dogodio u Sephori 2018. godine? Ta velika kozmetička kuća najavila je izdavanje Starter Witch Kita koji je uključivao tarot karte, bijelu kadulju, kristale i vodič s uputama kako očistiti svoj prostor za ceremoniju. Sephorin marketing iskoristio je duhovnu praksu za zaradu. Slike i jezik za promidžbu ovog proizvoda bili su izgrađen na stereotipovima o vješticama kao zlim čarobnicama. Nekoliko je neopaganskih zajednica optužilo Sephoru za prisvajanje njihovih praksi i zbog toga je morala otkazati taj proizvod. Moderne vještice ističu da tarot karte, kadulja i kristali pripadaju isključivo čarobnjaštvu. Primjer Sephore i Urban Outfittersa ukazuje na velik problem s kojim se neopaganizam susreće, a to su komercijalizacija i prisvajanje magije. Kako interes za vještice nastavlja rasti, sve više ljudi i robnih marki na to gleda kao na priliku za zarađivanje. To dovodi do uništavanja malih obrtnika i duhovnih radnika koji se oslanjaju na prodaju. Tako je i s WitchTokom došlo do demokratizacije neopaganizma, no i sve većeg broja ljudi koji se priključuju zajednici iz pogrešnih razloga. Najviše vještica na TikToku čine mlade bijele žene sa zapada. One promoviraju životni stil koji zahtijeva puno novca utrošenog na kristale, različite varijante špilova tarota, mirisne svijeće u boji i estetske ukrase za oltare. One ponekad prisvajaju magiju koja ne pripada njihovu civilizacijskom krugu zbog komercijalizacije koja je u direktnom sukobu s antikapitalističkim podrijetlom neopaganizma. Filozofi Jeremy Carrette i Richard King ističu važnost analize tko ima koristi od komercijaliziranih konstrukcija duhovnosti. Iako je Sephora pokušala iskoristiti duhovnost za zaradu, rasprava koja je uslijedila omogućila je vješticama da imaju koristi od toga jer je prosvjed protiv Witch Kita legitimirao njihov identitet i autentičnost. Afirmacija identiteta i pregovaranje o granicama posebno su važni za pripadnike duhovnih pokreta. Digitalni i društveni mediji omogućuju ljudima da „artikuliraju svoje identitete i potkopaju postojeće reprezentacije identiteta“. U svojim prosvjedima protiv Sephorina Witch Kita vještice su različite prakse označile kao svete čvrsto tvrdeći da te prakse nisu trend koji bi pop kultura mogla prisvojiti i ukrasti. Ovakve rasprave su važne jer kroz njih se filtriraju identiteti na društvenim mrežama modernih eklektičnih vještica. Komercijalizacija modernog čarobnjaštva, od popularnih knjiga za početnike, izmišljenih filmova koji prikazuju vještice ili mirisnog Witch Kita o kojem se ovdje raspravlja, predstavlja stalnu i složenu raspravu. Neopaganska autorica Lucie DuFresne sažima napetost koja uokviruje ovo pitanje: „Jača li doista prihvaćanje popularne kulture naš pokret ili izjeda rubove našeg kredibiliteta i privlači druge u zajednicu iz pogrešnih razloga?“ Moderno vještičarstvo ima promjenjive granice kada je riječ o tome kome pripada magija. Arhetip vještice „pripada cijelom čovječanstvu“, ali postoje određene predačke i tradicionalne prakse koje su dio određenih loza i zajednica.
Getty Images
Ispod površine trenda internetskih vještica složena je povijest obespravljenih duhovnosti koje su bile kolonizirane i demonizirane, a danas su kroz WitchTok prisvojene i „zabijeljene“ pa je zato neopaganizam na internetu dvosjekli mač. Privlačnostneopaganizma leži i u obećanju da svatko može povratiti svoju moć prakticirajući duhovni misticizam, ali on se često posuđuje iz specifičnih duhovnih praksi raznih potlačenih naroda. U isto vrijeme ta otvorenost magija na internetu zajedno s estetskom privlačnošću može uzrokovati stvarnu štetu. Postoje načini savjesnog i odgovornog prakticiranja magije. Svatko bi trebao učiti o kolonijalističkoj povijesti magije i izbjegavati prakse koje ne pripadaju njihovu civilizacijskom krugu. Na primjer, prakticiranje starih religija iz afričke dijaspore trebalo bi biti ograničeno na ljude tog podrijetla. Moderne vještice bi trebale učiti o vlastitim precima te se uskladiti s tim tradicijama i praksama. Zato je važno razumjeti što znači kada autohtoni stanovnici pojedinih zemalja govore da ne spaljujete bijelu kadulju za pročišćavanje. Naime, to je zapravo poziv da otkrijete koje vrste biljaka su koristili vaši preci za čišćenje svetih prostora. Svaka vještica mora biti svjesna svih problema bijele nadmoći u neopaganističkim zajednicama te opasnosti kulturnog prisvajanja. Antirasističko i antikolonijalističko vještičarstvo zahtijeva svakodnevni rad, kao i svijest da se riječ vještica nikada neće moći u potpunosti dekolonizirati jer su je donijeli europski kolonizatori i iskoristili za demoniziranje duhovnih praksi domorodačkih naroda, kao i svih onih koji su preživjeli transatlantsku trgovinu robljem. Osim toga, ljudi diljem svijeta su i danas proganjani i ubijani zbog optužbi za čarobnjaštvo. Primjerice, u Nigeriji su djeca koju smatraju „vješticama“ napuštena i izopćena iz društva. Afro-brazilska religija candomblé više nije ilegalna, ali još je aktivno progoni evanđeoski kršćanski pokret koji osuđuje njihovo štovanje kao demonsko. Ipak, nedavni trend povratka riječi „vještica“ osnažuje i neke druge marginalizirane skupine, posebice Afroamerikance kojima je ropstvo ukralo njihov kulturni identitet i povijest. Nažalost, TikTokov algoritam i dalje ima rasni problem jer se uglavnom šire „zabijeljene“, heteronormativne, elitističke, konzumerističke i vizualno privlačne slike magije.
INTERNETSKE PREVARE NAJVEĆI SU STRAH VJEŠTICA NA DRUŠTVENIM MREŽAMA
Jedna od najvećih pošasti uspona magije na društvenim mrežama su internetski prevaranti koji iskorištavaju ovu subkulturu radi profita i krađe. Jako velik problem predstavljaju lažni profili iznimno popularnih vještica. Prevaranti preuzimaju identitete etabliranih duhovnih radnika pokušavajući prevariti ljude. Dok sam pisala ovaj članak, dobila sam više lažnih poruka s izmišljenih profila o tome kako baš meni treba bacanje tarot karata, čitanje aure ili analiza astralne karte, no preduvjet je da platim ili dam podatke o mom bankovnom računu. To su sve bili lažni profili s preuzetim identitetima pojedinih vještica koje sam počela pratiti. Zato je važno istaknuti ono što mnogi spiritualisti ponavljaju na svojim društvenim mrežama: „Nijedan odgovoran duhovni radnik neće se javiti s porukom da je baš tebi potrebna seansa. Pravilo je odgovornog prakticiranja magije nikada ne nametati svoju spiritualnost drugima. Klijent je jedini koji zna kada i zašto traži pomoć vještice. Ako neka vještica nameće i forsira seanse, nasilno ih promovirajući, riječ je o prevari.“ Možemo zaključiti da je neopaganizam kompleksna pojava u današnjem društvu koja je dobila na vidljivosti zahvaljujući društvenim mrežama. Magijsku praksu ne bismo trebali izjednačiti s jednim internetskim trendom jer je njezina povijest duga i složena. Svaki put kad jedna subkultura naglo prodre u pop kulturu dolazi do demokratizacije glasova. Kao da se tada svatko osjeća pozvan isprobati taj zanat. U tom procesu zajednica neopaganista profitira, ali i gubi svoju autentičnost i povijest. Magija se na društvenim mrežama pretvorila u još jedan trend koji promovira toksičnu pozitivnost. Magiju ne čine samo estetika, lijepe svijeće i moderne inačice tarot karti. Svaka subkultura ima i svoju mračnu stranu te toga trebamo biti svjesni.
NAZVATI DANAS NEKOGA VJEŠTICOM PRIJE JE KOMPLIMENT NEGO KLEVETA
Komercijalizacija magije, kulturalna aproprijacija, toksična pozitivnost i internetske prevare radi profita, odnosno kapitalizacija neopaganizma problemi su s kojima se moderne vještice suočavaju. Prakticiranje magije na društvenim mrežama svodi se na performans i estetiku jer duhovni rad nije moguće uhvatiti u priči na Instagramu ili videu na TikToku. S druge strane, magijske prakse su stoljećima bile tiha, unutarnja stvar koja djeluje iznutra prema van. Baš kao i sa svim ostalim sadržajem na internetu i društvenim mrežama, korisnik treba procijeniti koliko je osoba koja stoji iza pojedinog korisničkog računa informirana. Na WitchToku ima puno kulturnih aproprijacija, širenja dezinformacija koje mogu biti opasne i isključivo su pitanje osobnih ideologija. Ide li praksa pojedinih vještica na internetu dalje od običnog performativa? Koje ideje o duhovnosti nam WitchTok želi prodati? Tko će zaraditi od sveopće vještičje manije za kristalima i mirisnim svijećama u boji? Tko su svi ti ljudi kada je kamera ugašena, kada filtri ne postoje? Savršena scenografija, garderoba i teatralnost društvenih medija ne smiju biti zamijenjeni stvarnim duhovnim praksama koje se događaju iza zatvorenih vrata, jedan na jedan.
