HEIMLICHOV ZAHVAT
Svake godine isto. Taman pomisliš da si dotaknula dno zimske depresije i života, a to pomisliš nakon što si sama na sebi morala izvesti Heimlichov zahvat nakon što si, u histeričnoj pohlepi i još histeričnijoj žurbi da te nitko od ukućana ne vidi, drito iz frižidera u usta utrpala cijeli pohani batak. Naravno da nije mogao proći kroz grlo, unatoč tome što je otkošten. Naravno da ti je, dok si ga pokušavala progutati ili iskašljati, pred očima prošao cijeli život normalno pojedenih bataka. Naravno da sad, nakon što si se svom snagom bacila rebrima na naslon prve stolice i konačno izbacila batak iz sebe, zadihano stojiš nasred kuhinje i pitaš se koji je tebi klinac. Zašto hodaš po kući i potajno tamaniš sve jestivo k'o termit? Zašto to činiš kad se tako, kažu svi stručnjaci, efektivno ubijaš, što debljanjem, što kolesterolom, što šećerom, što običnim, seljačkim GUŠENJEM?
Pa se onda sjetiš – ah, da! Duga zima, mrak pada šesnaest minuta nakon što se razdani, serotonin i životna radost odletjeli su s lastama na jug, Božići i nove godine odavno su minuli, a s njima i privid da će život, zahvaljujući lampicama, biti bolji. Život je zimi gorak, gorči nego inače. Šta'š drugo nego jest?
I GLE! OD PJESME ŽUTOKLJUNCA ODJEDNOM VRT JE PREPUN SUNCA!
No onda u vrtu zapjeva kos i ti se preneraziš jer odakle sad, pobogu, kad živiš u centru grada uz tramvajsku stanicu? Ali onda negdje na Sljemenu nikne jaglac, pa negdje iz pravca Dubrave grane proljetno sunce i – sve odjednom postane JOŠ KUDIKAMO GORE!
Spiči ti se ta zraka sunca drito u sinus, oko moraš zatvoriti da ne oslijepiš i da ti ne iscuri kroz nos, odjednom pod tom blještavom svjetlošću shvatiš u kakvom džumbusu živiš i koliko se prašine kovitla pod snopom svjetlosti koja daje život Ovoj Našoj Zemlji. I što je najgore – odjednom se jasno vidiš u ogledalu. MAJKE TI ISUSOVE PREMILE SVETE! Pa koji je ovo kukurijek snježni? Još u rujnu si izgledala kao prezentabilno ljudsko biće, a sad razmišljaš o tome da pozoveš hitni sanitetski prijevoz da te pod rotirkama odveze frizeru, pedikeru, manikeru, na depilaciju, trepavice, botoks, blefaroplastiku i TRISTO PEDESET VOTKA-TONIKA DA SE SMIRIŠ.
I još dobro to, to se još da srediti spomenutim hitnim intervencijama i uz dva-tri bankrota na 24 rate, ali ŠTO S OVIM KILAMA? Kako su se uspjele tako brzo nagomilati, a još si nekidan ponosno oblačila badić tri broja manji nego inače jer si cijelo ljeto pasla travu u salatama bez ulja. Ali čekaj... badić? Bit će da onda nije baš bilo „nekdan“? I onda se opet sjetiš. Duga zima. Gorak život. Batak. Heimlichov zahvat. Shit! Sama sam si kriva. Ali što sad? Kako što brže i što efikasnije skinuti taj sotonski futer pod kožom zbog kojeg izgledaš k'o sarma, a ne smiješ je jesti? Kako što prije u onaj badić, po mogućnosti još manji?
Pitanje je to koje muči žene, a i štokojeg muškarca otkad je civilizacije s foteljama i kolačima.
ONI MOGU TI REĆI ŠTO JE PUT KA SREĆI
Svaki liječnik, dijetetičar, nutricionist, pa čak i wellness influencer koji ima razumno koncipiran umni proces na to će ti pitanje odgovoriti da se ne igraš „u badić za dva tjedna“ izazova sa svojim zdravljem. Reći će ti da postoji samo jedan put do lijepog, zdravog i idealno težećeg tijela – dugoročna promjena životnih navika. I ti već znaš o čemu govore. Totalno je zdravorazumski. Nek' ti na tanjuru dvije trećine bude zeleno i/ili biljnog porijekla. Nek' ti meso ne bude masno ni pohano, nek' što rjeđe bude crveno, a sjeti se katkad i ribe, također NE pohane. Slatko jedi samo na rođendanima, a i tada nemoj pretjerivati. Pršut i bijeli kruh samo na svadbama i kad šef odriješi kesu i organizira domjenak za Dan žena. Digni guzicu i prošeći malo po svježem zraku. Provozaj taj bicikl koji ti u garaži priča viceve božićnom drvcu jer mu je dosadno od 2015. godine. Stvarno nije komplicirano.
Ali ne. Ti si najpametnija. I ne da ti se čekati jer, ruku na srce, sve to nabrojano što nije komplicirano – nije ni lako ni brzo. Treba vremena da se stvore nove navike i odbace stare. Treba malo samodiscipline da se odupreš zovu doručka koji se sastoji od „dajte mi za van ovu najveću s mlijekom pa gore pospite kakao i cimet“, koju onda popiješ na putu do posla uz tri cigarete pa poslije i kroasan jer baš su imali onaj s pekmezom od marelice. Treba strpljenja i onog odraslog načina razmišljanja po kojem znaš da nešto činiš sada zato da bi to u budućnosti dalo rezultate.
A TA BUDUĆNOST JE ZA STO GODINA! Zar ti stvarno pokušavaju reći da se moraš STO GODINA odricati svega što voliš da bi tek ZA STO GODINA vidjela rezultate? Ajme majko! Zato ti lijepo odbacuješ stotine i stotine godina znanstvenih istraživanja, iskustava, actually potvrđenih rezultata, a i svoje zdravlje jer šta sad, bez veze, zdravlje. To zdravlje ionako samo nešto sere. Ideš ti radije po quick fix. Neko brzo rješenje. Da se pokrpaš i riješiš tih kila na vrijeme za badić, a o zdravlju ćemo misliti poslije.
I onda kreneš s isprobavanjem tih brzih rješenja.
ČAROBNA JUHA I DRUGI VOLDEMORTI
Kaže ti frendica da je ona uspjela izgubit xy kila (unesi broj po izboru, ionako je svejedno) pomoću ČAROBNE JUHE. Wow! Prvo, broj zvuči impresivno (uvijek zvuči impresivno), drugo – em „čarobna“, em „juha“! Di ćeš bolje? Čarolija je upravo ono što ti treba, a juhu voliš, što fali? Skuhaš ti tu juhu, koja se, usput budi rečeno, kuha u bakinoj lončini za iskuhavanje veša iz doba dok još nije bilo vešmašina koje peru na 90 stupnjeva, i kuha se za cijeli tjedan. Sastojci su kupus, sve živo povrće koje se prodaje na placu osim krumpira (jer krumpir je isto čarolija, ali Voldemortova) i voda. I onda možeš svaki dan jesti te juhe koliko god hoćeš. Prvi dan – ha! Vidi, vidi, pa ovo uopće nije loše! Juha od povrća! Što fali? Drugi dan ti već počinje faliti soli, papra i životnog elana. Treći dan ti fale mama i teta iz vrtića. Četvrti dan ti se već riga od proklete juhe pa cijeli dan ne jedeš ništa. Peti dan se izvažeš i oduševljeno ustanoviš da si izgubila 4 kile. Šesti dan popiješ čašu vode i pojedeš jedan Bobi štapić i dobiješ 6 kila.
Na internetu pročitaš da svi živi nakon blagdana „čiste organizam“ trodnevnom dijetom baziranom na kiselom kupusu. Izgubi se, kažu, tri kile u tri dana. Kad nakon tri dana prvi put izađeš iz zahoda, imaš i više nego tri kile manje, ali izgledaš tako da te 90-godišnja susjeda na stubištu upita trebaš li pomoć.
Kolega s posla ti se kune da je izgubio dvadesetak kila uz nešto što se naziva „mesnom dijetom“, i naziv je dosta precizan s obzirom na to da se, osim mesa, u dijeti konzumiraju još jedino zelena salata i svježi zrak. Već nakon tri dana iz pora ti se počne isparavati zamaman miris industrijske klaonice, a nakon tjedan dana ti otkažu bubrezi i smrdi ti iz usta.
U napadu očaja čak i odlučiš da ćeš se neko vrijeme hraniti kao tvoj trogodišnji nećak kojeg povremeno čuvaš jer „kaj, pa on jede što god hoće i uvijek je mršav“. Jedan dan vjerno pratiš njegov prehrambeni režim. Za doručak ližeš proliveno mlijeko sa stola i šakom grabiš čokoladne pahuljice iz tri različite kutije. Za užinu pojedeš bojicu nijanse „ciklama“. Za ručak zabiješ glavu u tanjur špageta s umakom od rajčice i pojedeš ono što ti se uhvatilo za kosu. Za popodnevnu užinu iskopaš lizalicu iza kauča i pokrckaš je skupa s prašinom koja se zalijepila za nju. Za večeru ti na hitnoj ispumpaju želudac.
DAN ZA DANOM UVIJEK ISTA STVAR
I tako prođu godine, ti svakog proljeća s dolaskom onog fantomskog kosa i sljemenskog jaglaca isprobavaš nove verzije čarobne juhe, mesne dijete i špageta s kosom. Katkad to poluči rezultate, katkad ne. Katkad uletiš u taj famozni badić, katkad moraš kupiti broj veći. Ali godine prolaze, a ti i dalje odmahuješ rukom na zdravlje, govoriš si da ćeš o njemu razmišljati poslije jer sad je ovo hitnije. Biciklu u šupi ponestaje viceva koje će pričati odloženoj božićnoj jelci i zimskim gumama, a one doktore, dijetetičare i wellness gurue izbjegavaš na ulici da ti ne bi s punim pravom odvalili šamar. I svake se godine uporno ponavlja isto. Što misliš zašto?
IZ PRVOG LICA
Pa da konačno prijeđem iz drugog lica u prvo. Barem djelomično. Ajde probaj NE biti kao ja, iako te u potpunosti razumijem. Ali probaj s takvim quick fixevima ne dočekati četrdesete ili, ne daj Bože, pedesete. Jer ako misliš da je u dvadesetima i tridesetima teško usvojiti zdravije navike prehrane i kretanja, vjeruj mi, čekaju te vrlo neugodna iznenađenja za dvadesetak godina. I nemoj da moraš s 54 pisati ovakav humoristični tekst o svojim glupostima iz mladosti jer to je moj patent na glupost. Ponavljati stalno jednu te istu stvar, a očekivati drugačiji ishod navodno je 1/1 definicija ludosti. Zato batali te glupe brze dijete. I zaboravi taj debilni imperativ da čim grane proljeće moraš pojuriti prema badiću koji si zamislila nositi u srpnju na plaži u Primoštenu. Prvo, možeš nositi bilo koji, neće te nitko izbaciti s plaže. Drugo, dosta je velika vjerojatnost da je taj badić premalen za tebe i kad si na svojoj idealnoj težini. Samo zato što ga nosi Mindy Kaling nakon Ozempica, ne moraš i ti. Treće, jurnjava za tim badićem fakat je opasna. Poslušaj što govore liječnici, dijetetičari, pa i razumni wellness influenceri.
Put do zdravog, lijepog i razumno vitkog tijela je dug, ponekad težak, često nije pravocrtan, ali ima sretan kraj jer ne samo da će te utrpati u koji god badić želiš, nego će te dovesti do toga da ćeš biti zdrava, bolje izgledati i u glavi raščistiti s badićima koji nisu za tebe.
TREBA TI ČAROBNO PROLJEĆE, A NE ČAROBNA DIJETA
Meni je trebalo skoro 50 godina, nekoliko Heimlichovih zahvata izvedenih na samoj sebi, nekoliko dijagnoza koje sam možda mogla izbjeći i jako, jako, JAKO puno vremena protraćenog na idiotske dijete koje brzo rješavaju višak kila, koje su „super“ zato što je zbog njih Jennifer Aniston postala premršava, Jennifer Hudson izgubila glas ili neka treća Jennifer razvila dugogodišnji poremećaj prehrane.
Ne kažem da, kad se napokon oglasi taj suludi kos i proljetno te sunce upikne u oko, trebaš navući najcrnje zastore i sakriti se u kuću, dalje tamaniti pohane batke, odmahnuti rukom i reći: „Ne trebaju meni vaše glupe dijete ni badići.“ Istina, ne trebaju ti, ali time nisi riješila problem.
Treba ti sunce, koliko god te živciralo. Treba ti bicikl, koliko god pričao glupe viceve. Treba ti onih tričetvrt tanjura zelenja, to ti je još baka govorila. Ali treba ti i proljeće u kojem ćeš uživati, a ne ono koje ti u glavi pali alarm zbog toga kako ćeš izgledati ovo ljeto.
Cover priču sa Senidah, intervju s Konstraktom i maksimalističku modu na 260 bogatih stranica proljetnog broja možete pronaći na najbližem kiosku u Hrvatskoj i Sloveniji - ali i online! Dovoljno je poslati mail na adresu info@elle.hr (cijena 8 € + trošak dostave). Na isti se način možete pretplatiti na 4 izdanja magazina ELLE i 2 izdanja ELLE DECORATION po promotivnoj cijeni od 39,99 € uz koju dobivate odličan dar* - Uchka Eye Cream!
*Količina darova uz pretplatu je ograničena. Pretplata po promotivnoj cijeni traje godinu dana, a nakon isteka promotivnog razdoblja automatski se produljuje. Poštarina nije uključena u cijenu.
