Schiaparelli je tradicionalno otvorio Tjedan visoke mode u Parizu s, nimalo šokantno, odličnom kolekcijom. Prepuna nadrealnih referenci na osnivačicu Elsu Schiaparelli, njene prijatelje i suradnike, nadrealne umjetnike poput Salvadora Dalija, Meret Oppenheim i Jeana Cocteaua, izgleda da je formula za uspješno vođenje kultne modne kuće od povijesne važnosti odavno pronađena u ateljeu Daniela Roseberryja. Međutim, jesmo li s ovom kolekcijom došli do točke u kojoj Roseberry ostaje bez ideja i reciklira prošle? Postaje li predvidiv?
Kolekcija je otvorena s nekoliko lookova koji nas neodoljivo podsjećaju na njegov ne tako davni rad. Da, to su reference na Elsu i ono zlatno doba visoke mode kada su njen rad obožavale Zsa Zsa Gabor, Mae West, Greta Garbo i druge legendarne zvijezde. Večernji kaput s ogromnim ovratnikom, kakav je Schiaparelli predstavila 1937., a Roseberry prikazao izvedenicu u kolekciji za proljeće 2023., u ovoj se kolekciji pojavljuje u tamnijoj i bogatije izvezenoj verziji. Sako s palmama iz kolekcije za jesen 1936., oživljen u Roseberryjevoj za ljeto 2022., također je dobio svoju ponovljenu varijantu. Kultni Apollo kaput je već preradio u istoj toj kolekciji.
Možda nam se odgovor krije u samom nazivu kolekcije, koja za nosi ime ‘’Back to the future’’. Nasreću, daleko je bila od prvoloptaških 80’s referenci na istoimeni film, no koncept konstantnog povratka na isto, na prošlost koja u ovom slučaju nije tako davna, u sebi sadržava gotovo poetično značenje. U razdoblju kada smo postali gotovo nesnosni u potrazi za novim, svježim, neviđenim i modom koja pomiče granice onoga što odjeća može, stati na loptu i usavršiti neke prošle ideje se čini ultimativnim luksuzom. Roseberry ga ima, bez obzira na financije i usporavanje luksuznog sektora.
O tome je dovoljno progovarao prvi red pun vjernih klijentica, odjevenih u stotinu varijanti lookova iz prethodnih kolekcija savršeno prilagođenih njihovoj figuri i ukusu - Schiaparelli Daniela Roseberryja si može dopustiti lagano šetanje pored utrke drugih modnih brendova koji se sapliću o vlastite, hiperproducirane kolekcije kojih se za par dana malo tko sjeća.
Ponavljanje lookova i silueta, ono što bi mnogim dizajnerima došlo glave, ugleda i posla, oprošteno je Roseberryju i još samo samo nekolicini njih. Primjerice, Rick Owens, još jedan Amerikanac koji desetljećima vlada pariškom scenom, poznat je po tome što pedantno secira apsolutno svaku svoju siluetu još od davne 1992., iz sezone u sezonu ih nadopunjava, usavršava, kida i ponovo spaja, sve u službu onog nemogućeg dostizanja modnog savršenstva koje nisu dotakli ni majstori poput Cristobala Balenciage, Coco Chanel, Madeleine Vionnet i drugi. Takvi dizajneri, koji su shvatili da je moda poput urobora koji će se uvijek zaokrenuti i u jednom trenutku vratiti simpatije prema stvarima koje su bile popularne prije godinu, deset ili sto, vjerojatno su u najboljoj mentalnoj poziciji u današnjem svijetu mode.
Na kraju dana, Daniel Roseberry više nema što raditi po pitanju dokazivanja. Kao i veliki majstori koji su mu prethodili i tek poneki suvremenik, slobodno se može posvetiti potragom za savršenim, letu prema suncu kao Ikar kojeg je tematizirao u prošloj kolekciji visoke mode, te se u potpunosti opustiti i prepustiti životu van proganjanja trenda i idućeg it komada. Doživjeti tu točku u dizajnerovom životu i radu je neopisiva satisfakcija, te neizmjerna privilegija uočiti ju kao puki promatrač.
