Stigla je s Daphne, starom dvije i pol godine, koja je dojurila do stola i sklupčala se ispod njega. Čini se da pas ima svoje navike u ovoj luksuznoj pariškoj palači. Tijekom intervjua bul terijer nije ni režao ni lajao na oduševljenje svoje gazdarice Charlotte Gainsbourg. Ozarena glumica ima nekoliko sati pauze od snimanja nove mini serije „Étoile“ bračnog para Palladino („The Marvelous Mrs. Maisel“) za Prime Video, u kojoj glumi voditeljicu plesne skupine. „U Parizu imamo jako brz tempo. Zatim ćemo odletjeti u New York na snimanje američkog dijela. To mi jako odgovara, marljiva sam“, objašnjava ona.
Nakon delikatne prošle godine, obilježene smrću njezine majke 16. srpnja, zatim otvaranjem muzeja i Maison Gainsbourg ove jeseni, muza i prijateljica kuće Saint Laurent teži mirnijim danima. Charlotte je opuštanje pronašla u komediji. Snimila je film „Nous, les Leroy“ Florenta Bernarda zajedno s Joséom Garciom. Priča je to o muškarcu i ženi koji nakon dvadeset godina braka, s djecom koja odlaze iz obiteljskog doma, osjećaju istrošenost svoje veze. Kad ona zatraži razvod, on odgovori tako da cijelu obitelj odvede na vikend u nadi da će ponovno sastaviti kockice! Nježna je to komedija.
ELLE: „Prête-moi ta main“, „La vie pour de vrai“, „Nous, les Leroy“… Što vas vuče komedijama?
CHARLOTTE GAINSBOURG: Voljela bih da sam prije ušla u svijet komedije. Volim to. Bilo mi je jako zabavno na snimanju „Prête-moi ta main“. Rado se sjećam i filma „L’effrontée“ koji je imao pomalo komičan ton. Onda mi ništa više nije ponuđeno sve do „La bûche“. Danièle Thompson rekla je da se od mene nije očekivalo da preuzmem tako neprikladnu ulogu. U intervjuima sam stalno govorila da sam sanjala komediju. Osjećam da, što više vrijeme prolazi, to je više želim. Snimanje filma „Nous, les Leroy“ bilo je festival komedije na radostan i lagan način.
ELLE: Kažu da je komedija šaljiv način da se govori o tužnim stvarima. Ovdje je riječ o nedostatku novca, odlasku djece...
C. G.: Istina je. Takva situacija može utjecati na svakoga. Odlazak djece je jako bolan. Moja sestra Kate prva mi je govorila o tome kao o nečemu na što nisi spreman. Pogotovo kada imate jedno dijete. To je tema kojom sam se već bavila u filmu Mikhaëla Hersa „Noćni putnici“, kao i u „Moj pas Blesavi“ Yvana Attala. Imam dojam da to napuštanje možda jače doživljavaju majke nego očevi.
ELLE: Imate dvoje odrasle djece, Bena i Alice. Znači li to da imate više vremena posvetiti se svojim umjetničkim projektima?
C. G.: Ne, imam jako malo vremena za to! Moja najmlađa Jo još je mala. Shvatila sam da ne mogu raditi nekoliko stvari odjed- nom. Mislila sam da bih se tijekom slobodnih dana snimanja mogla posvetiti glazbi. Ali, ne! Ne ide to tako. Doista moram razdvojiti te dvije aktivnosti. Treba mi puno vremena da se uklopim u projekt. Za seriju „Étoile“ trebala su mi tri tjedna da se snađem i osjećam dobro.
ELLE: Godina 2023. bila je posebna za vas. Kako ste uspjeli orga- nizirati koncert „Jane Birkin by Friends“ u Olympiji samo nekoliko mjeseci nakon odlaska vaše majke?
C. G.: Organiziranje koncerta bila je ideja menadžera moje majke. Termin u Olympiji bio je već dugo rezerviran. Lou [Doillon, Charlotteina sestra, op. ur.] i ja smo mislile da je prerano, da se sve događa prebrzo. Srećom, tamo je bio Étienne Daho koji je sudjelovao na brojnim koncertima s mojom majkom i zaista smo osjetili njegovu podršku. Ali suočavanje sa svim tim bilo mi je pomalo zbunjujuće. Zbog toga sam otišla tri tjedna na odmor i radila na tekstovima očevih pjesama izbjegavajući slušati njegov, kao i majčin glas. Osjećala sam se preplavljenom riječima i to mi se svidjelo. Dan prije koncerta našla sam se s Lou, Étienneom i svim glazbenicima i sve je prošlo u najboljem redu. Toga je dana izljev dobre energije i dobre volje prijatelja i javnosti bio nevjerojatan. Svi prisutni umjetnici htjeli su biti tamo, to se zaista rijetko viđa. Svima nam je nedostajala moja majka. I vidjeti Lou na pozornici bilo je tako lijepo.
ELLE: Osjećate li da je došlo vrijeme za utjehu?
C. G.: Ne znam. Komplicirano mi je analizirati kako vrijeme funkcionira. Moja majka, moj otac, Kate i ja bili smo obitelj. A ja sam jedina ostala. Čudno je biti siroče... a u isto vrijeme, ne osjećam se potpuno samom.
ELLE: „Jane by Charlotte“, dokumentarac koji ste snimili, odjednom poprima nevjerojatnu emotivnu dimenziju...
C. G.: Tako sam sretna što sam to snimila dok je bila živa. Bojala sam se za njezino zdravlje tijekom snimanja, montaže, u trenut- ku izlaska... Danas ne znam hoću li ga ikada moći pogledati. U siječnju sam ga predstavila u New Yorku na retrospektivi posvećenoj njoj. Ali nisam prisustvovala projekciji. Nemoguće mi je to.
ELLE: Kako se nosite s činjenicom da javnost preuzima dio vaše tuge?
C. G.: Osjećam se kao da to doživljavam bolje nego kad mi je umro otac. Tada sam imala samo 19 godina pa nisam shvaćala zašto ljudi žele podijeliti moju bol. Nisam htjela pričati o tome, htjela sam da me ostave na miru. Nakon što je moja majka otišla, zaista sam shvatila što znači kada te cijela zemlja voli. Upoznala sam mnoge žene koje su mi rekle što im je moja majka značila. Njezina humanistička strana, udruge kojima je pomogla, njezin šarm, njezin glas... Za mene je ona model. Nikada neću zaboraviti gužvu dok sam izlazila iz crkve s Lou, gledale smo sve te ljude. Kada je bila riječ o mom ocu, nisam nikoga mogla gledati.
ELLE: Je li otvaranje muzeja posvećenog vašem ocu olakšanje?
C. G.: To je bio jako dug proces. Očevu kuću držala sam trideset i tri godine samo za sebe, bilo mi je teško na duši. Yvan je bio taj koji me uvjerio da nastavim s projektom. Rekao mi je da će djeca to teško podnijeti ako mi se nešto dogodi. Prodati? Ne prodati? Uzela sam stvari u svoje ruke. Sretna sam jer ljudi sretni odlaze od tamo. Shvatila sam da svojoj djeci nisam toliko pričala o njihovu djedu. Nisam znala kako to prenijeti, bilo mi je previše površno. Danas postaju svjesni koliko je on doprinio francuskoj pjesmi.
ELLE: Čini se da vaš sin Ben reproducira isti umjetnički obrazac kao i vi - dvoje slavnih roditelja, a bavi se glumačkom profesijom. Brine li vas to?
C. G.: Uzeo je malo vremena za to, dobro je. Posao se jako promijenio! Kada sam ja počinjala, nije me zanimao film, samo je ekipa bila važna! Mene je zabavljalo pronalaziti iste tehničare na različitim snimanjima. Odanost, obiteljski duh, prijateljstvo… Osjećam kao da je danas sve eksplodiralo. Dugo sam bila najmlađa na setu, a sada me zovu „gospođo“! Vidim da mi se ljudi teško obraćaju u neformalnim situacijama. Danas je prisutna i promjena mišljenja povezana s dolaskom platformi. Priče pričamo na različite načine. Sjajno mi je što glumci imaju vremena istražiti lik i oživjeti ga tijekom nekoliko epizoda.
ELLE: Odašiljete nevjerojatnu energiju...
C. G.: Osjetite li je? Vjerojatno zato što sam popila puno kave! (smijeh) Mislim da mi nedostaje energije. Stalno sebe osuđujem, kritiziram. Ali sviđa mi se tako. To mi daje energiju da uvijek budem bolja, dakle, ima pozitivan učinak!
ELLE: Vi ste muza i prijateljica kuće Saint Laurent. Kako ste upoznali Anthonyja Vaccarella, umjetničkog direktora?
C. G.: Moje prijateljstvo s Anthonyjem počelo je prije nego što se pridružio Saint Laurentu. Prijatelj mi ga je predstavio kad sam trebala ići na dodjelu Cesara. Svidjelo mi se to što mi je predložio da nosim. Posebno su mi ostale u sjećanju super kratke suknje. Kad je Li postao umjetnički direktor brenda, naša se suradnja nastavila. Siluete su androgine, vitke i potpuno mi pristaju. Želim nositi sve od Saint Laurenta, i mušku i žensku garderobu.
ELLE: Preko očeve linije vučete ukrajinske korijene. Jeste li pogođeni sukobom?
C. G.: Morala sam otići u Ukrajinu prije COVIDa s djecom i na Crno more, posjetiti gradove mojih baka i djedova, posebno Harkiv. Sjećam se da smo kod kuće više razgovarali o slavenskoj duši nego o nacionalizmu. Postojao je neki romantizam u svemu tome. Nikada nisam zaboravila jak naglasak moje bake. Moj ju je ujak jednom prilikom snimao sat vremena. To sjećanje na nju mi je jako dragocjeno. Da, s velikom empatijom gledam na ono što se tamo događa.
