Piše Ivan Ilić: Nešto je trulo u vrtovima vremena Metropolitanskog muzeja

U ranim jutarnjim satima po našem vremenu se održala dugo očekivana Met Gala. Noć je to kada apsolutno svi na društvenim mrežama postaju modni kritičari oštriji od Cathy Horyn i detaljniji od Tima Blanksa, a uzdasi uzrokovani spektakularnim modnih trenucima se mogu čuti diljem svijeta. Takvih uzdaha i padanja u modni delirij je ove godine bilo znatno manje, a istovremeno je bilo malo onih koji su, iste sekunde kada su zakoračili na tepih, bili poliveni kantom osuda i ismijavanja. Općenito gledano, ovogodišnja Met Gala i njeni gosti su igrali na sigurno. Čast pojedincima koji su prošli kroz ovu zelenu oazu u barem iole inovativnijim kombinacijama.

Doduše, igra na sigurno je definitivno rezultat kršenja zlatnog pravila koje je postavila sama Wintour. Rijetko kad se dogodi da se dress code i sama tema izložbe ne slažu, pa je umjesto Sleeping Beauties: Reawakening Fashion zadatak gostima bio odjenuti se u temu The Garden of Time. Kako je stajalo u službenom priopćenju, ovaj dress code gostima zadaje outfit koji je ‘’ubran iz vrta vremena’’, što je moglo značiti referenciranje na poznate ili manje poznate arhivske siluete koje su obilježile povijest mode. S druge strane, automatska asocijacija na vrtove su bilje i ostala flora, tako da je bilo očekivano vidjeti brdo takvih kombinacija. Međutim, temu crvenog tepiha koja je inspirirana istoimenom kratkom pričom je za rezultat mogla dati puno eksperimentalnije i mračnije kombinacije. "The Garden of Time" je kratka priča J. G. Ballarda koja govori o paru koji živi u prekrasnom domu. Mračne sile se polako probijaju prema njima, donoseći uništenje.

U vrtu para raste posebno "vremensko cvijeće", a svako koje se ubere šalje nadolazeći mrak u prošlost, dalje od neizbježnog dolaska u njihov dom. Zbog raznih faktora, u njihovom vrtu više ne raste novo cvijeće, a uništenje njihovog doma i zajedničkog života je zbog toga neizbježno. Pouka priče u kontekstu teme crvenog tepiha Met Gale je prolazna ljepota i činjenica da ona nije vječna, kao što je slučaj u izložbi nenosivih haljina samog muzeja. S tim rečeno, ovaj se dress code moglo protumačiti u smislu propadanja civilizacije i kako nas ljepota, ipak, ne može spasiti. Može nam, ako ništa drugo, barem malo produljiti vijek i na trenutak nam odvratiti misli od one neizbježne, posljednje stanice. Dotična kratka priča je nepresušan izvor inspiracije kao politička i društvena kritika, ali i kao spektakularna evokacija vizuala kristalnog cvijeća, prolaznosti vremena i ljepote preživljavanja. Kao po običaju, što apstraktnije modna kuća, stilist ili uzvanik protumači ovu temu, tim je rezultat nekoliko puta bolji.

A odgoda neizbježnog se dogodila i na ovom crvenom tepihu. Margiela Artisanal kolekcija za ovu godinu je postala najkomercijaliziranija kolekcija visoke mode u posljednjih stotinjak godina. Povratak Johna Galliana na sam vrh modne industrije odgađa jedino ubiranje vremenskih cvjetova iz njegove prošlosti, a po neslužbenim informacijama je ova ili jedna od narednih Met Gala trebala biti posvećena njegovom radu.

Ipak, viši čelnici Metropolitanskog muzeja su tu ideju Anne Wintour i Andrewa Boltona odrješito odbili. Bez obzira na to, možemo reći kako je ova gala bila obojena njegovim radom, do te mjere da se može usporediti s prošlogodišnjom koja je slavila rad Karla Lagerfelda. Od Gwendoline Christie, koja je vodila službeni prijenos zelenog tepiha, pa sve do oba Zendayina looka i Kim Kardashian - nije bilo osobe koja se nije pojavila u nečemu što su stvorile ruke i um Johna Galliana. Margiela, Margiela inspirirana Diorom, Margiela inspirirana Givenchyjem, te Givenchy arhivski komadi iz razdoblja njegove vladavine ovim brendom su na oduševljenje mnogih krasili sinoćnji tepih.

Jedini brendovi koji su uspjeli konkurirati neodoljivoj sili Galliana su Loewe i Thom Browne. Loewe je bio zaslužan za čak 11 modnih kombinacija, među kojima se izdvaja Taylor Russell u inovativnom korzetu od lakiranog drveta, Ariana Grande u korzetu od sedefa, te sama visoka svećenica događaja Anna Wintour koja je odabirom Loewe haljine i kaputa prekinula dugi niz Chanel i Oscar de la Renta komada za Met Galu.

Thom Browne je po običaju bio korektan, gdje se najviše izdvajaju lookovi na Altonu Masonu, Cynthiji Erivo, te Gigi Hadid.

Veliku uspješnicu u smislu praćenja kratke priče J. G. Ballarda smo vidjeli u obliku Balmaina pod vječnom kreativno palicom Oliviera Rousteinga. Možemo reći da je haljina pravljena od pravog pijeska na južnoafričkoj pjevačici Tyli, uz pripadajuću ‘’torbicu’’ u obliku pješčanog sata, definitivno pogodila simboliku neizbježnog prolaska vremena. S druge strane, Elle Fanning je bila odjevena u naizgled staklenu haljinu koja iznimno podsjeća na samo, kristalno vremensko cvijeće opisano u kratkoj priči.

Dekonstruirano modno propadanje i trulež je fenomenalno izvedeno pod Dieselom Glenna Martensa. Damiano David i Dove Cameron su odlično utjelovili izraubane i raskidane komade iz njegove posljednje kolekcije za jesen ove godine, a Kylie Minogue se pojavila u već kultnoj Diesel haljini izbrušenih i prozirnih panela.

Mlada zvijezda i ikona Met Gale Emma Chamberlain se pojavila u preradi Jean Paul Gaultierovog korzeta iz 2003. kojim je više utjelovila mračnu stranu prirode, kao i Lana Del Rey u Sean McGirrovoj viziji kultne McQueenove haljine iz kolekcije za jesen 2006. godine. Tko zna, možda je ovo konačna vindikacija McGirrove loše prihvaćene debitantske kolekcije?

Charli XCX se pojavila u custom Marni haljini koja je izrađena od raspadnutih bijelih majica, a Rita Ora je šokirala sve prisutne s, može se jedino reći zavjesom, izrađenom od perlica pronađenih na raznim arheološkim nalazištima. Dok je ona prema tome de facto nosila ‘’najstariju haljinu’’ od svih prisutnih, izvedba čitavog looka nije bila toliko impresivna.

Malo bolje izvedeno ubiranje iz arhiva je odradila Balenciaga, posebice u slučaju Nicole Kidman. Glumica se pojavila u haljini čiji je originalni dizajn prikazan davnih pedesetih godina, a druga ambasadorica brenda Isabelle Huppert je nosila haljinu predimenzionirane povlake koja je inspirirana sličnom kreacijom iz tridesetih godina koju potpisuje Callot Soeur.

Dok sa sigurnošću možemo reći kako je ovo bila jedna od relativno uspješnijih, možda i previše sigurnih Met Gala u ovom desetljeću, ne možemo reći kako nas je to sve izulo iz cipela ili bacilo u ranije spomenuti modni delirij. Možda su ovo, na kraju dana, ostavštine ne tako davnih potresa tihog luksuza, ali i luksuznog usporavanja općenito? Vidljiv je izostanak nekih velikih brendova koji su inače jedva čekali prikazati svoj savoir faire na Met Gali. Očigledno je da danas ne cvijeta cvijeće u svačijem modnom vrtu, posebice u vremenima raznih kriza kojima smo bombardirani na dnevnoj bazi. Ako ništa drugo, ubiranjem sinoćnjeg sigurnog Met Gala cvijeta smo i mi, barem na tren, ljepotom zaustavili vrijeme.