„Koji ti je datum rođenja?“, rečenica je koja u domaćoj pop kulturi više nikad neće biti ista nakon ovogodišnje sezone „Gospodina Savršenog“. Izrekla ju je Laura Prgomet, jedna od 20 natjecateljica u RTL-ovom reality showu, na spoju sa Šimom Elezom, jednim od dvojice (?!) gospode savršenih. Nije važno jeste li gledali četvrtu i, kako kažu, najgledaniju dosad sezonu ovog realityja – bilo je gotovo nemoguće pobjeći od sadržaja koji se uporno pojavljivao na društvenim mrežama. Toliko su uložili u medijsku kampanju da je jedan nekadašnji političar na Facebooku zavapio za pomoć u blokiranju tih reklama.
Gospodin Savršeni emisija je koju je RTL preuzeo od američkog „The Bachelora“, franšize koja se u SAD-u emitira više od 20 godina, a sudeći prema broju objavljenih članaka i postova na društvenim mrežama, ni kod nas mu sudbina nije upitna. Nitko pritom ne misli da se radi o kvalitetnom sadržaju, ali istovremeno nikoga nije ni briga. Ako se gleda, ako se dijeli i komentira, mora tu biti nešto što ljude veseli i uzbuđuje.
No, što ih to zapravo veseli i uzbuđuje? Misli li itko da se radi o neskriptiranim emisijama ili smo svi dosad shvatili da postoji scenarij, da je dobro razrađen i da se konflikti izazivaju samo kako bi doprinijeli većoj gledanosti?
Ljudi, jasno, vole gledati bilo što zbog čega će se osjećati bolje u vezi sebe, svog života i svojih izbora. Da, možda ste predugo čekali da prekinete s tim frajerom, ali barem niste otišli u reality show i pred cijelom nacijom čekale hoće li vas izabrati kao najbolju u kući ili vas poslati doma. Možda niste trebali na treći dejt s onim likom s Tindera, ali barem ste odmah saznali njegov datum rođenja. Da, solo ste već godinama, ali to je svakako bolje od toga da idete na „grupne dejtove“ i borite se za pozornost nekog tipa za kojeg niste ni sigurne da vam se sviđa.
Sve su se nacionalne televizije okušale u ovom formatu, više ili manje uspješno, a obično nam s godinama dosade pa se ide u kupnju novih franšiza. No, prema i ovogodišnjem „Gospodinu Savršenom“, nekako najbolje prolaze one u kojima se produkcija trudi poniziti natjecatelje i/ili natjecateljice i u kojima se promiču tradicionalne, konzervativne vrijednosti. Primjerice, u samoj najavi posljednje sezone, izabrani navodno savršeni muškarac, 26-godišnji Splićanin Šime Elez ističe da „ne bi ni mogao biti s djevojkom koju zanima samo karijera“.
„Nemam ja ništa protiv toga i takvim ženama želim svu sreću, ali ja gledam neke druge stvari u životu. Imam brata i dvije sestre i kad sam vidio koju sreću djeca donose u obitelj... Bez djece, kuća ne raste. Želim imati sina i tatinu princezu, a ako djevojka nije spremna na to, ja joj mogu samo stisnuti ruku i poželjeti sreću u daljnjem životu", izjavio je.
U prethodnim sezonama imali smo, primjerice, upoznavanje finalistica s obitelji „savršenog“, kako bi oni „pomogli“ da odabere idealnu partnericu, pri čemu su ih najviše ispitivali o tome jesu li „spremne biti majke i brinuti za kuću“ jer je to njihova uloga u odnosu. Jasno, ta buduća majka i domaćica mora biti mlada, lijepa, mršava, ali s oblinama, njegovana, ali bez (očitih) korekcija, duhovita, ali ne na način da ismijava svog muškarca, seksi ali ne previše seksi, otvorena prema seksu, ali ne baš raskalašena, pametna i uspješna, ali i spremna odreći se tog uspjeha kako bi se posvetila obitelji. Radi se, vrlo očito, o promicanju male gazea, odnosno muškog pogleda, kroz koji promatramo te djevojke i žene i o prosuđujemo o njima i njihovim izborima.
Pri tome, govorimo mahom o djevojkama u ranim ili srednjim 20-ima, koje tjednima dokazuju svoju vrijednost nekom muškarcu kojeg one nisu izabrale, nego im je ponuđen i predstavljen kao „savršen“, što naravno implicira da nema mjesta propitivanju ili sumnji. Natjecateljice su zatim stavljene u poziciju da se međusobno natječu isključivo za pažnju tog muškarca, što zapravo čini cijelu premisu showa, kao i izvor najveće drame.
„On ima drugačiju percepciju mene. Ja sam krhka i nježna cura, ali kad živim s hijenama, moram i ja biti vuk, tigar da bih opstala u toj kući“, izjavila je Selma Gusinac u posljednjoj sezoni „Gospodina Savršenog“.
Kompetitivnost natjecateljica potiče se kako bi se međusobno borile da „osvoje“ muškarca, stavljajući ih u iznimno degradirajuću poziciju jer se ta muška pažnja predstavlja kao najveći mogući uspjeh. Pobjednica je ona koja ostane zadnja, koju dotad ne izbaci taj “savršeni” muškarac. Često je ismijavanje produkcije s natjecateljicama koja ih prikazuje gluplje nego što zaista jesu, ili preciznije – kao plošnije i plitkije. Dehumanizacija, stereotipizacija i objektivizacija, ukratko, prisutne su u samom konceptu ne samo ovog reality showa.
Problem s ovakvim tipom medijskog sadržaja jest da je namijenjen primarno ženskoj publici, a prema količini sadržaja na društvenim mrežama, možemo reći da su došli i do mlađe ženske publike, koja oduševljeno prati i dijeli, bilo da se radi o iskrenom obožavanju ili tek obožavanju cringea.
U nekim reality showovima vidjeli smo očitu eksploataciju mentalno nestabilnih osoba samo kako bi se povećala gledanost. Nije to, dakako, stvar samo domaćih emisija, trash prolazi posvuda, no nekad taj cringe koji je bio namjera produkcije prelazi u laganu ili nešto ozbiljniju zabrinutost.
Pri tome je specifičan položaj žena u reality showovima, koje su nerijetko mlade i ranjive te su baš iz tog razloga izabrane kao sudionice. Javnost puno spremnije osuđuje bilo kakve izbore i ponašanja žena u bilo kojoj situaciji, a pogotovo u emisijama čija je svrha ismijavati druge. Najpoznatija pobjednica Big Brothera u cijeloj regiji do danas je Marijana Seifert, koju je cijela regija jedva dočekala osuđivati kad se pred kamerama zaljubila u mlađeg tipa dok je bila u braku.
Medijsko prikazivanje žena još se uvijek svodi samo na kurvu ili sveticu, arhetipe u koje se svaka djevojka ili žena mora moći uklopiti. A ako nije sigurna gdje je njezino mjesto, odlučit će netko umjesto nje. Između kurve i svetice još uvijek nema ničega što bi donosilo profit.
Kad niste sigurni je li nešto seksizam, postoji jednostavna tehnika za provjeru, a uključuje zamjenu rodova. Kakva bi bila reakcija javnosti da je Nemeš prevario ženu s mlađom djevojkom u Big Brother kući? Bismo li se naslađivali raspadu njegova braka i borbi za skrbništvo nad djetetom?
Možemo li zamisliti da se desetak 20-godišnjih mladića tjednima natječe za pozornost „Gospođice Savršene“ i međusobno si podmeću klipove kako bi dokazali da su najspremniji za brak i miran obiteljski život? Kako bi u tom slučaju izgledali medijski članci, kako društvene mreže? Bismo li u komentarima čitali o kurvaru ili svecu?
Lijek za patrijarhat, naravno, nije matrijarhat. Nema nikakvog smisla mijenjati jedan trash za drugi pa nam tako ne treba zapravo „Gospođica Savršena“. Možda je i understatement stoljeća da nam već odavno treba poštenija reprezentacija žena i djevojaka u medijima, kako bi mlađa generacija imala šanse naučiti da gospodin savršeni ne postoji, da ga ne treba čekati niti se za njegovu pažnju boriti protiv drugih žena. Da nisu samo kurve ili svetice - ali da mogu biti i bilo što od toga ako žele - nego da između toga postoji čitav svemir kojeg itekako zaslužuju. Da ne trebaju čekati da njih netko izabere, nego je izbor u njihovim rukama.
