Tjeskoba koja me obuzela u srijedu, 6. studenog, kad sam shvatila da je Donald Trump zaista ponovno izabran za predsjednika SAD-a teško se može racionalno objasniti. Ne živim niti sam ikada bila u Sjedinjenim Državama, ne znam zapravo nikoga tko živi tamo, moja najbliža veza s tom golemom državom su vjerojatno influenceri koje pratim na društvenim mrežama. Ipak, dva dana nisam mogla otvoriti nijedan tekst koji se bavi ovom nevjerojatnom pobjedom, nisu me zanimale analize ni objašnjenja. Vidim kako neki analitičari pozdravljaju Trumpove planove za rezanje troškova u državnoj administraciji, koje je najavio kroz Projekt 2025, ne spominjući probleme koje će izazvati u pristupu zdravstvenoj skrbi, koja je ionako ograničena i za dobar dio Amerikanaca nedostupna, da ne govorim o ženskoj i skrbi za transrodne osobe.
I dok ćemo za prve službene odluke Trumpove administracije čekati do inauguracije u siječnju, za online zlostavljanje žena nije bilo prijelaznog perioda – počelo je odmah.
Podcaster i „ponosni incel“, 26-godišnji Nick Fuentes, u svom je videu pokrenuo jezivi trend, euforično uzvikujući: „Tvoje tijelo, moj izbor“ i „Kuč*o, mi kontroliramo vaša tijela“ s crvenom MAGA kapom na glavi. To je potaknulo i druge incele (muškarci koji su u ne dobrovoljnom celibatu jer ne mogu pronaći romantičnu partnericu) da krenu vrijeđati žene, posebno feministkinje i one koje su glasale za Kamalu Harris, prijetiti im silovanjem i slično. I notorni Andrew Tate se aktivirao.
Kad su žene odgovorile objavom adrese i fotografije kuće Nicka Fuentesa na društvenim mrežama, i on i cijela ekipa Trumpovih dečki digla se na zadnje noge, prosvjedujući protiv takve „povrede privatnosti“ zbog koje se sad „osjeća nesigurno u svom domu“. Baš zanimljivo. Osjeća se onako kako se žene osjećaju svaki dan zbog njega, da parafraziramo Saoirse Ronan, glumicu koja je nedavno održala lekciju kolegama i svim muškarcima o sigurnosti žena u javnim prostorima.
Dan nakon izbora, potražnja za abortivnim pilulama u SAD-u porasla je za nevjerojatnih 40%; žene se pripremaju za mogućnost nestašice ili zabrane kontracepcije, dok je pobačaj u dijelu saveznih država već potpuno zabranjen ili ozbiljno otežan. Osim toga na društvenim mrežama se ponovno priča o južnokorejskom pokretu 4B, koji postoji već desetak godina, a svako malo postaje aktualan na Zapadu. Cis hetero Koreanke zavjetuju se da se neće udati (bihon), imati djecu (bichulsan), dejtati (biyeonae) ili seksati se (bisekseu) s muškarcima.
Nekad nemoguć scenarij, danas sasvim prihvatljiv lifestyle ne samo u Koreji, nego i u ostatku svijeta. Kad je Julia Fox pričala o tome prije godinu i nešto, bila je pomalo smiješna, kao neka karikatura. Zamislite, mlada žena koja ne želi imati nikakve veze s muškarcima, iako je heteroseksualna. Nemoguće! Društvo je uvijek predstavljalo žene kao očajnice koje samo žele pronaći muža, dok su muškarci ti koji žele biti slobodni. Čak su se izmišljale teorije povezane s evolucijom; navodno su muškarci osjećali potrebu da „šire svoje sjeme“ kako bi „održali vrstu“. Time su opravdavali varanje, dok je ostanak žena u kući i naginjanje monogamiji objašnjavano time što „tražimo zaštitu“ od „snažnijeg spola“ u vidu fizičke, ali i financijske sigurnosti.
Vjerujem da djevojkama i ženama mlađima od 30 ovo sve zvuči kao loš vic jer stvari su se zaista promijenile. Ne mislim samo u percepciji, i ne mislim samo na svoj mali društveni okvir; brojni podaci govore o promjeni društvenog položaja žena i muškaraca. Jedino što zakonska regulativa i društvene konvencije još ne prate ono što se događa „na terenu“.
Žene čine veći postotak visokobrazovanih osoba na globalnoj, ali i na lokalnoj razini; podaci posljednjeg Popisa stanovništva u Hrvatskoj iz 2021. pokazuju da 51% žena u Hrvatskoj ima diplomu, dok je kod muškaraca taj broj značajno niži – 32,8%. Ta je brojka danas vjerojatno i viša. Općenito, trend je da više žena nego muškaraca upisuje fakultet, i više ih završava. Jaz između razine obrazovanja žena i muškaraca produbljen je jer na to upućuju trendovi u posljednjih nekoliko godina.
Globalno istraživanje Ipsosa o stavovima mladih iz 34 zemlje iz 2024. pokazuje kako čak 60% gen Z muškaraca smatra da jednakost žena diskriminira muškarce, a njih 57% da je njihova zemlja otišla dovoljno daleko s osiguravanjem prava žena. Ni milenijalci nisu daleko, a gotovo sva istraživanja kažu kako su omraženi boomeri te generacija X puno liberalniji i progresivniji od današnjih mladih. Istovremeno, sve više mladih muškaraca osjeća se usamljeno, nisu u vezama, nemaju stabilan društveni život, ne seksaju se i sve su više depresivni.
Viralni članak američkog psihologa Gregoryja Matosa na Psychology Today iz 2022. naslovljen: „Što stoji iza porasta broja usamljenih singl muškaraca?“ objašnjava kako se sve više mladića suočava s nemogućnošću pronalaska romantičnih partnerica, i za to navodi nekoliko razloga: aplikacije za dejtanje, viši standardi i nedostatak vještina. Između ostalog, Matos piše kako „žene između 25 i 45 godina preferiraju muškarce koji su emocionalno dostupni, koji dobro komuniciraju i s kojima dijele vrijednosti“. Što se tiče nedostatka vještina, ponavlja kako „danas postoji sve manje strpljenja za nerazvijene komunikacijske vještine“.
„Problem za muškarce je što je emocionalna povezanost ključna za zdravu, dugoročnu ljubav i zahtjeva vještine koje dječaci ne uče sustavno od svoje obitelji“, piše ovaj psiholog. Letvica je postavljena šokantno nisko, a planovi nekih muškaraca za rješavanje ovog problema su, čini se, prijetnje silovanjem i fizičkim nasiljem poznatim i nepoznatim ženama na internetu.
Zatim ćemo se valjda svi ponovno čuditi zašto ne žele biti s njima u vezi.
Jučer je u svijetu obilježen Singles Day, koji sve više postaje svojevrsna protuteža Valentinovu. Nastao izvorno u Kini i posvećen neženjama, na Zapadu je pretvoren u još jedan kapitalistički praznik stvoren kako bismo kupovali sve što nam treba i ne treba. Međutim, čini se da su za slavlje više raspoložene žene, barem ako ćemo se ravnati istraživanjima. Naime, već desetak godina ona su postojana: najsretniji ljudi na svijetu su muškarci u vezama i single žene.
Razloga je mnogo i prilično su zdravorazumski. Muškarci u vezama žive zdravije i duže – jer ih partnerice potiču na zdravije izbore. Imaju širi društveni krug pa nisu usamljeni – jer ih partnerice potiču na druženje i izlaske te najčešće održavaju veze s obitelji. Imaju sustav emocionalne potpore u svojim partnericama zbog čega su manje depresivni, a i financijski su stabilniji ako su im partnerice zaposlene.
Žene, s druge strane, procvjetaju kad su solo, preciznije kad nisu u vezi i nemaju djecu. Imaju više slobode da izaberu zdrav stil života koji im odgovara te da rasporede svoje vrijeme između posla i karijere, društvenog života i brige za sebe i kuću. Financijski su stabilnije jer imaju više vremena za karijeru, ne ulažu toliko u emocionalni rad za podmirivanje potreba partnera i/ili djece. Jedina prepreka? Društvena očekivanja i norme.
U patrijarhalnom društvu od žena se očekuje da budu nesretne jer su singl, a od muškaraca upravo suprotno – da im to bude najbolje vrijeme života. Ispostavlja se da to nije istina, a možda nikada i nije bila.
Za sve nas koje smo tinejdžerske godine provele gledajući „Seks i grad“, neminovno je prisjetiti se S2E4 pod nazivom „They Shoot Single People, Don't They?“. Znate onu kad Carrie završi na coveru New York Magazinea nenašminkana, mamurna, s cigaretom u ruci, raščupana, s velikim natpisom: „Single & Fabulous..?“ Emitirana je 1999. i tad je još uvijek prevladavalo mišljenje kako žene ne mogu biti single & fabulous, pogotovo ne u 30-ima. Kako je moguće da su sretne i ispunjene bez romantičnog partnera? Zašto ne provode besane noći zamišljajući svoju vjenčanicu? Poanta epizode bila je baš ta da je sve to moguće: biti single & fabulous, ispunjena i zadovoljna svojim životom bez muškarca, uživati u malim životnim pobjedama i radostima, prihvatiti poraze kao dio života, a ne biti opsjednuta njima.
Značajno je to što čak ni tad, te 1999. nismo mogli zamisliti da će netko ozbiljno dovoditi u pitanje osnovna ljudska i građanska prava žena i drugih manjina. Danas je to svaki peti video na društvenim mrežama.
Ranije spomenuti incel Nick Fuentes nakon poremećenog videa u kojem je euforično vikao: „Tvoje tijelo, moj izbor!“, sad kaže kako je to sve „bila šala“ i kako on „voli žene“. Nešto slično izjavio je i Donald Trump, inače pravomoćno osuđen za izvlačenje novca iz kampanje te još čeka presude za 3 savezna kaznena djela koja se odnose na namještanje izbora i njegovu ulogu u napadu na Kapitol 6. siječnja 2021. Međutim, kako su žene sve obrazovanije, sve više nas shvaća da rečenice „Volim žene“ i „Volim j***ti žene“ nemaju isto značenje. Neiskusnijima bi možda promaknulo.
Ne zaboravimo da je upravo iz Trumpovog tabora proizašla tvrdnja kako „Amerikom vladaju singl žene koje žive s mačkama“ – kao da je to nešto loše.
Jer prema svim informacijama i istraživanjima, one su sretnije od svih drugih skupina. Također su i obrazovanije te na putu da osvoje sve veći dio društvene moći, svjesne da sva prava koja smo dosad ostvarile već sutra mogu biti oduzeta.
Izborile smo se za njih dok nam se zabranjivalo da se obrazujemo, da glasamo, da se razvodimo i da se organiziramo. Sad možemo i puno više, samo da nas strah i tjeskoba ne paraliziraju toliko da zaboravimo koliko smo zaista sposobne i koliko je ostalo toga što još trebamo napraviti.
Moje tijelo, tvoj izbor? Ne bih rekla.
