‘’Više me ne zanima inovacija i senzacija, već usavršavanje mog stila’’, rekao je Yves Saint Laurent tijekom devedesetih, nakon nekoliko desetljeća uspješne i neponovljive karijere kojoj se nitko u modi ne može približiti. To je eventualno mogao njegov najveći suparnik Karl Lagerfeld i dijelom Christian Lacroix.
Opasno je značajnije se približiti njegovoj neodoljivoj arhivi, izravno se referirati na samog majstora ili ga kopirati - pa čak i aktualnom kreativnom direktoru brenda, Anthonyju Vaccarellu, koji je naslijedio snobovski glam-rock Saint Laurent Hedija Slimanea prije gotovo deset godina. Bez obzira na dugogodišnju privlačnost brenda, što je ove godine konačno potvrdio i slavni Lyst indeks, izgleda da je jedini Vaccarello uspio ‘’zarobiti’’ duh osnivača na način da arhiva služi njemu, a ne obrnuto.
Kolekcija za jesen ove godine je možda jedna od najboljih sezone, odmah iza neponovljivog trijumfa Haidera Ackermanna za Toma Forda. Općenito gledano, ova modna sezona je protekla dijelom u YSL duhu, s vrlo ekspresivnim koloritom raznih revija, boemskih i maksimalističkih silueta i glamura koji preko ekrana poziva na dodir. Ipak, na ramenima maksimalističke renesanse može biti samo nekolicina, a Anthony Vaccarello se ovom kolekcijom popeo na sam vrh.
U opisu kolekcije, Vaccarello je naveo kako je kolekcija vrlo ‘’mineralna’’, s referencama na drago kamenje koje je toliko inspiriralo samog osnivača. Kratki opis je završen s upozorenjem da ne očekujemo maksimalizam, već dostojanstveni hommage nasljeđu kuće koja je više puta uzdrmala svijet mode i promijenila način na koji ljudska vrsta nosi i cijeni dizajnersku odjeću.
Reference su tu na njegove couture kolekcije iz 1986. i 1987., prepunih proto-colour block trenutaka postignutih elegantnim, svilenim pojasom koji oblikuje i pruža kontrast načelno opuštenim siluetama. Kolekciju su otvorili ti senzacionalni, vrlo minimalni komadi prenaglašenih ramena u svim bojama duge. Naravno, suvremena filozofija kuće nije dopustila da to budu intenzivne boje, već prigušene, poput gledanja u prošlost i sjećanja koje lagano iščezava, ali je i dalje prisutno.
A onda, već u desetom izlazu revije, duh Saint Laurenta odlazi u znatno senzualniji teritorij. Dihotomija profesionalne, pencil suknje u boji volovske krvi i lateks haljine s leopard uzorkom nam je odmah mogla biti znak kako nas do kraja kolekcije očekuje još jedan deep dive u mrak Yvesovog privatnog života provedenog u balansu između užitka i brutalnosti.
Posljednji put kada je Vaccarello koristio lateks u svojim kolekcijama je bilo za jesen 2020., kada je izjavio kako se ‘’elegancija ne može zamisliti bez perverzne protuteže’’. Kasnije lateks suknje i topovi su bili obogaćeni floralnim printevima, neke od kojih možemo prepoznati iz YSL couture kolekcija iz osamdesetih.
Tu su i oni komadi istog oblika, ali izvedeni u elegantnoj čipki koja, kao i lateks komadi, dio otkriva, a dio toga ostavljaju mašti. Takav tamnoplavi komad se pojavio i na Belli Hadid, koja izgleda ima ekskluzivni ugovor za Saint Laurent revije.
Maksimalistički udarac ove kolekcije je ostavljen za sam kraj, nakon defilea kožnih jakni spuštenog struka koje će se sigurno popeti visoko na našim listama želja. U stilu prethodne kolekcije, volumen se vratio u brend, s haljinama koje neodoljivo podsjećaju na robe de style siluetu dodatno spuštenog struka i proširenog donjeg dijela.
Izgleda da je Anthony Vaccarello jedan od posljednjih suvremenih dizajnera, naročito u Kering grupaciji, koji ima luksuz usavršavanja, a ne konstantnog umiranja i ponovnog uskrsnuća u tisuće raznih oblika. Valja se sjetiti i njegovog vremena u Versusu, nekadašnje difuzne linije Versacea, gdje je dokazao kako ima moć osuvremenjivanja legacy brenda, bez da profanizira ili prostituira meritum brenda. U moru raznih modnih izmjena i rošade kreativnih glava modnih kuća, koje sada već pariraju i nogometnim transferima - u Saint Laurent svijetu se živi sporo, luksuzno, s jednim okom usmjerenim u prošlost, ali u konstantnom koraku prema naprijed.
