Predzadnji dan Tjedna mode u Parizu je potencijalno bio posljednji za određene kreativne direktore. S druge strane, neki i dalje uživaju veliko povjerenje svojih nadređenih, bez obzira na kolekcije koje nerijetko nemaju jasnu viziju. I dok čekamo posljednje revije, donosimo pregled najvažnijih u prethodnom danu.
Loewe
Što je Loewe bez Jonathana Andersona? Još ne znamo odgovor na to pitanje, no čudnovati izostanak službene revije na kalendaru i izostanak samog kreativnog direktora Jonathana Andersona s intimne prezentacije u nekadašnjoj rezidenciji Karla Lagerfelda, koji je preksinoć objavio emotivni kolaž njegovih najvažnijih trenutaka na čelu Loewea, govori više od bilo koje službene potvrde.
Ako mu je posljednja, bila je kao i sve dosadašnje - besprijekorna. Princ nosive avangarde u suvremenoj modi je još jednom pokazao što može s običnom kožom i voljom za inovacijama u materijalima i njihovoj obradi. Problem s Andersonom je to što odlične i često nagrađivane kolekcije nisu nikakvo iznenađenje, dok su u određenim brendovima oproštajne kolekcije bile neke od najboljih radova kreativnog direktora ili direktorice za tu kuću.
Minuciozno plisirane haljine i senzacionalno skrojeni, istovremeno opušteni kaputi koji plešu između pret-a-porter i couture kategorizacije su možda jedan od glavnih znakova da Anderson može mirne duše prijeći prag jedne od couture kuća u vlasništvu LVMH-a. Hoće li to biti očekivani Dior, neočekivani Fendi ili nešto još šokantnije? Ostaje nam pričekati sam završetak modne sezone.
Louis Vuitton
Nicholas Ghesquiere je posljednji futurist starog kova u današnjoj modnoj industriji. Futurizam i poigravanje s dosad neviđenim siluetama mu se katkad isplati, dok ponekad izgleda kao potpuno promašeni projekt koji ne pripada ni u prošlost ni u budućnost mode. Ipak, s ovom je kolekcijom prigrlio retrofuturizam koji nam se još od kraja posljednje modne sezone javlja kao jedan od potencijalno najvećih trendova za ovu godinu.
U ovoj kolekciji se dogodio sudar nasljeđa Louisa Vuittona iz nekoliko različitih era. Ona posvećena proto-Vuittonu koji je bio tek puki proizvođač kovčega za luksuzna putovanja vlakom, koji su prije uvođen ja legendarnog monograma bili golublje sivi, te ona koja je najviše cijenila glamur, proždrljivost i taj isti kultni logo na tisuću načina - osamdesete.
Vidljivo je to u samim komadima, ali i vrlo ekspresivnim makeup lookovima prisutnim u ovoj reviji. Od konduktera do osamljene putnice u bijegu od malograđanske dosade - arhetipi u ovoj kolekciji su bliski i onima iz nedavne Valentino revije.
Možda su najuspješniji komadi oni koji su pucali na odmjereni maksimalizam, poput blistavih i floralnih izveza obogaćenih šarenim kristalima i još šarenijim torbicama. U kontekstu Ghesquierevog Vuittona, ovo je bila jedna od zabavnijih i ujedno uspješnijih kolekcija.
Marine Serre
Možemo li mladu dizajnericu prepoznatljivog loga i još prepoznatljivije LVMH nagrade koju je osvojila 2017. zamisliti na čelu Versacea? Nakon ove kolekcije - definitivno. Marine Serre, koja je svoj brend izgradila na emblematičnom polumjesecu i vrlo elegantnoj reciklaži deadstock materijala je za narednu jesen prikazala znatno glamurozniju i provokativniju kolekciju od prethodnih.
Konzervativna po pitanju palete boja, Serre nas ove jeseni vidi u vrlo glamuroznim, gotovo BDSM izdanjima obilježenim sa nekoliko utisnutih simbola polumjeseca, te je njen estetski senzibilitet prepoznatljiv i bez apsolutne kiše njenog zaštitnog znaka. S odličnim haljinama obogaćenim predimenzioniranim naramenicama, sve bogatijom ponudom odličnih modnih dodataka i komadima koje bez problema možemo istovremeno zamisliti na crvenom tepihu i u teretani.
Piece de resistance se na iznenađenje mnogih pojavio usred ove kolekcije, odnosno haljina koja je u potpunosti izrađena od recikliranih ručnih satova.
S afinitetom prema metalu, glamuru, senzualnim komadima i prepoznatljivim kodovima koje je vrlo lako zamijeniti onim drugog brenda, možda ovu mladu dizajnericu zaista možemo uskoro zamisliti na čelu neke znatno veće, talijanske kuće.
