Kad zamislimo kuću s pogledom koji oduzima dah, većina nas automatski vidi more: terasu iznad uvale, horizont koji se stapa s nebom, šum valova negdje u pozadini. A onda naiđete na dom poput ovoga i shvatite da neki od najmoćnijih prizora nemaju ni kapi vode.
Iznad državnog parka Snow Canyon u gradu St. George u Utahu, između grimiznih litica i pustinjskog neba koje kao da nema kraja, svoj su dom smjestili Cara Brook, osnivačica i direktorica beauty brenda Seint, i njezin suprug, glazbenik s rock’n’roll stavom koji se ne može previdjeti. Krajolik je jednako snažan kao pučina, samo u toplijim, zemljanim tonovima. Ako tražite sljedeću veliku adresu za život s pogledom, američki Zapad ozbiljan je kandidat.
Dom ili europski hotel usred pustinje?
Zadatak za dizajn na prvu zvuči gotovo kao kontradikcija: kuća u srcu američke pustinje trebala je imati atmosferu europskog boutique hotela, uz primjetan touch art decoa. Ono što se vlasnicima svidjelo na putovanjima ovdje je trebalo postati svakodnevica. Uz to je trebalo osigurati i nešto možda još važnije, prostor za kreativno izražavanje. Kad pod istim krovom žive poduzetnica iz svijeta ljepote i rock glazbenik, to i ne čudi.
Arhitektura se oslanja na jednostavne, ali upečatljive oblike. Kamen, žbuka i staklo odmjereni su prema stjenovitom krajoliku, a dramatični lukovi na pročelju stvaraju igru sjena i dubine, kao odjek zidova kanjona u daljini. Kuća s okolišem razgovara istim jezikom.
Ljepota u službi praktičnosti
Svaki lijepi interijer ima i onu manje glamuroznu stranu, a ovdje se ona skrivala u kupaonici. Vodovodne instalacije morale su nestati u rubu radne ploče iznad iznimno dugačkog umivaonika, kako ništa ne bi narušilo čiste linije. Prozor iza umivaonika stvorio je još jednu zagonetku: kamo s ogledalom? Rješenje su dvostrana ogledala koja lebde ispred stakla, tako da pogled van ostaje netaknut.
Najteže je, ipak, bilo uvjeriti susjedstvo. Kuća se nalazi u naselju sa strogom udrugom vlasnika (u Americi poznatom kao HOA), čija pravila određuju sve, od materijala do boje fasade. Pomicanje granica u takvoj sredini traži strpljenje, a dizajneri su na kraju izborili materijale i boje koji odstupaju od uobičajenog „sigurnog“ izbora.
Kupola, mramor i Slim Aarons
Ton je zadan već na ulazu. Predvorje natkriljuje kupola, onaj trenutak hotelske grandioznosti o kojem se sanjalo od samog početka. Put kroz kuću vodi do velikog lučnog prozora koji uokviruje pustinju, pa krajolik djeluje kao umjetničko djelo koje se mijenja iz sata u sat. U glavnoj spavaćoj sobi ogledala dodatno umnažaju panoramu od 180 stupnjeva na državni park, a crvene stijene kao da ulaze u prostoriju.
Namještaj i tkanine izrađeni su po mjeri, a materijali dolaze s nekoliko kontinenata: rasvjeta iz Engleske, mramor iz Brazila i kanelirane mramorne pločice iz Italije. Na zidovima vise fotografije Slima Aaronsa, kroničara glamuroznog života na rivijerama i uz bazene, što je gotovo idealan izbor za kuću koja sanja o europskim hotelima. Motiv bazena nastavlja se i u kupaonici uz bazen, gdje umivaonik stoji na metalnim nogama izrađenima po narudžbi.
Tri godine za jedan trenutak
Od prve skice do useljenja prošle su tri godine, a završetak je dočekan onako kako priliči ovakvoj kući, velikim otkrivanjem. Za vlasnike je to bio vrlo emotivan trenutak, a osjećaj su usporedili s posjetom muzeju umjetnosti.
Teško ih je ne razumjeti. Malo koji muzej može se pohvaliti postavom u kojem Slim Aarons visi na zidu, a u lučnom prozoru svake večeri pustinja iznova mijenja boju, od zlatne do duboke crvene.
Fotografije: Steven Morgan i Lacey Alexander
Dizajn interijera: April Hickman Design
Arhitektura: Dustin Brent Design & Build
Pogledajte i:
