Prije nekoliko godina u dvadesetima smo uglavnom razmišljali o tome kako se riješiti prištića, pronaći dobru kremu i napokon shvatiti što odgovara našoj koži. Danas su razgovori o ljepoti postali ozbiljniji. Ispadanje kose, skin cycling, retinol, kolagen, botoks i estetski tretmani samo su neke od tema o kojima razgovaram s prijateljicama. Naravno, super je što danas imamo više informacija o njezi kože nego ikada prije. Ali u kojem smo trenutku počeli razmišljati o borama koje još nemamo?
Upravo se tu pojavljuje preventivno pomlađivanje, odnosno prejuvenation, trend koji se temelji na ideji da znakove starenja treba pokušati odgoditi prije nego što postanu vidljivi. Na prvu, sve zvuči logično. Bolje spriječiti nego liječiti, zar ne? Međutim, kada djevojke u ranim dvadesetima počnu razmišljati o preventivnom botoksu i tretmanima za zatezanje kože, vrijedi se zapitati gdje završava briga o sebi, a počinje strah od prirodnog procesa starenja. Preventivno pomlađivanje nije samo još jedan trend, ono otvara puno veće pitanje o tome kako danas doživljavamo vlastiti izgled.
Generacija koja je odrasla uz filtere sada se boji bora
Ne možemo razgovarati o modernoj industriji ljepote bez TikToka i Instagrama. Društvene mreže promijenile su način na koji kupujemo kozmetiku, otkrivamo nove sastojke i gradimo vlastite rutine. Zahvaljujući njima naučili smo što su niacinamid, ceramidi i retinoidi. Doznali smo koliko je važna zaštita od sunca i zašto nije svaki proizvod namijenjen svakom tipu kože. Sve su to pozitivne promjene. Ali naravno, postoji i druga strana te cijele priče.
Dovoljno je nekoliko minuta provesti na TikToku da naiđete na video u kojem netko objašnjava kako spriječiti bore smijalice, podizati obrve ili zadržati mladolik izgled vrata. I jako je smiješno da ponekad takve savjete dijele djevojke koje još nisu proslavile ni 25. rođendan. Odjednom sasvim normalne karakteristike lica, poput sitnih linija ispod očiju ili bora koje nastaju dok se smijemo, postaju nešto što bi trebali popravljati.
Posebno su mi zanimljivi filteri. Kada svakodnevno gledamo vlastito lice bez pora, teksture i nepravilnosti, stvarna koža može nam početi izgledati kao problem. A zapravo je samo stvarna. I smatram da nije problem u tome što želimo izgledati lijepo, problem nastaje kada nam se počne činiti da uvijek postoji nešto što bismo trebali promijeniti.
Botoks prije prve bore – jesmo li stvarno došli do toga?
Jedna od najzanimljivijih posljedica ovog trenda svakako je popularizacija preventivnog botoksa. Za razliku od tretmana kojim se ublažavaju već izražene bore, preventivna primjena botulinum toksina najčešće se odnosi na opuštanje određenih mišića lica prije nego što se mimičke linije trajno prodube. Važno je naglasiti da botoks nije trajno rješenje. Njegov učinak postupno slabi, a za održavanje rezultata potrebni su novi tretmani. Također, ne postoji univerzalna dob u kojoj bi netko trebao početi s takvim zahvatima. Odluka ovisi o individualnim karakteristikama kože, mimici, očekivanjima i stručnoj procjeni.
Ipak, osobno mi je zanimljivo koliko se rano danas o tome počinje razgovarati. U nekoliko sam razgovora o estetskim tretmanima stekla dojam da se preventivni zahvati predstavljaju kao sasvim logičan sljedeći korak u rutini. Kao da nakon seruma, hidratantne kreme i SPF-a prirodno dolazi termin za botoks. Razumijem zašto netko želi takav tretman i mislim da svatko ima pravo odlučivati o vlastitom izgledu. Ali istovremeno mi se čini da su rane dvadesete prerano razdoblje za stalno razmišljanje o tome kako ćemo izgledati za deset ili dvadeset godina. Možda upravo sada izgledamo najbolje što smo ikada izgledali. Zašto onda toliko energije trošimo na strah od promjena koje tek dolaze?
Njegujemo li svoju kožu ili pokušavamo kontrolirati vrijeme?
Retinol, kiseline, LED maske, kolagenski dodaci prehrani i profesionalni tretmani danas su dio svakodnevnog vokabulara ljepote. I to samo po sebi nije loše, dobro je što se sve više govori o zdravlju kože i dugoročnoj njezi. I sama razmišljam o tome kako će se moja rutina mijenjati s godinama. Primjerice, uskoro punim 25 godina i već razmišljam kako trebam početi uzimati kolagen. Ne zato što sam primijetila neke velike promjene na svojoj koži, nego zato što se danas gotovo podrazumijeva da s određenim godinama dolaze i novi koraci u rutini.
Istina je da ne postoji čarobna granica na 25. rođendan nakon koje odjednom moramo početi uzimati kolagen. Njegova se proizvodnja s godinama postupno mijenja, a dokazi o koristima dodataka prehrani za izgled kože još nisu dovoljno ujednačeni da bi ih svi mladi trebali uzimati. Slično vrijedi i za brojne druge proizvode. Retinoidi mogu imati svoje mjesto u njezi kože, posebno kod akni, ali nisu obaveza za svaku dvadesetogodišnjakinju. LED maske nisu nužan dio večernje rutine, a agresivni tretmani nisu automatski bolji od jednostavne njege.
Neke od najkorisnijih navika ujedno su i najjednostavnije. Redovito korištenje SPF-a, dovoljno sna i rutina prilagođena vlastitoj koži imaju puno više smisla od stalnog dodavanja novih proizvoda samo zato što ih preporučuje algoritam. Preventivno pomlađivanje može biti koristan podsjetnik na važnost dugoročne njege, ali ne bi smjelo postati još jedan zadatak koji moramo ispuniti kako bi se osjećali lijepo.
Prvo nam stvore nesigurnost, a zatim ponude rješenje
Beauty industrija oduvijek je znala prepoznati naše želje. Nekada smo kupovali proizvode koji obećavaju mladolik izgled, a danas sve češće kupujemo one koji obećavaju da ćemo takav izgled zadržati. Razlika možda djeluje mala, ali zapravo je velika. Kada nam netko prodaje kremu protiv bora, barem znamo koji problem pokušava riješiti. Kada nam prodaje proizvod koji bi trebao spriječiti buduće znakove starenja, granica postaje nejasnija. Odjednom se i potpuno zdrava, mlada koža može promatrati kao nešto što treba dodatno zaštititi od budućnosti.
To ne znači da su svi anti-age proizvodi besmisleni niti da su svi estetski tretmani nepotrebni. Međutim, vrijedi razmišljati o tome koliko naših beauty odluka proizlazi iz stvarnih potreba, a koliko iz osjećaja da bi trebali nešto poduzeti prije nego što bude prekasno. Posebno kada govorimo o generaciji koja je odrasla uz kamere, filtere i svakodnevno uspoređivanje s tuđim licima.
Smijemo li danas izgledati kao da starimo?
Možda je najneobičnija stvar u cijeloj priči to što se toliko bojimo procesa koji je potpuno prirodan. Želimo odrastati, stjecati iskustva, putovati, zaljubljivati se i graditi vlastiti život. Ali istovremeno bi najradije zadržali lice koje smo imali s dvadeset godina. Naravno, nema ništa loše u želji da što dulje izgledamo njegovano. Nema ništa loše ni u estetskim tretmanima ako su rezultat informirane, osobne odluke.
No postoji velika razlika između želje da se osjećamo dobro u vlastitoj koži i uvjerenja da je svaka nova bora osobni neuspjeh. Možda je vrijeme da prestanemo promatrati starenje kao problem koji treba riješiti. Preventivno pomlađivanje može pomoći da bolje razumijemo njegu kože, ali ne bi nas trebalo naučiti da se bojimo vlastitog odraza. Na kraju, nije li pomalo tužno provesti najljepše godine mladosti brinući se o tome kako ćemo izgledati kada one prođu?
Fotografije: Launchmetrics
Pogledajte i:
