Nova, muška Saint Laurent kolekcija prikazana za vrijeme Tjedna visoke mode u Parizu osvaja zbog svoje rastrojenosti.
Ovaj Tjedan visoke mode u Parizu nije mogao proći bez ‘’padobranaca’’, odnosno brendova koji ne iskoriste priliku i modnu svitu okupljenu u jednom gradu kako bi prikazali svoju novu kolekciju. Sreća pa je jedan od njih Saint Laurent.
Brend koji se nedavno popeo na zavidno, visoko mjesto na LYST indeksu već je godinama pod kreativnom i umjetničkom palicom Anthonyja Vaccarella, dizajnera koji u posljednjih nekoliko godina uspješno pliva u mraku arhive i uma genijalnog Yvesa Saint Laurenta i, objektivno, ima najveće zasluge za povratak određenih retro estetika na modnu mapu.
No, Vaccarello ovom kolekcijom Saint Laurent muškarca izvodi na svjetlost dana, na prve jutarnje zrake sunca – nespremnog, ranjivog, ali ekstremno elegantnog. Snažno inspiriran kultnom knjigom Giovanni’s Room Jamesa Baldwina, očigledno njenim erotskim dijelovima i onima koji kasnije razgolićuju takozvani američki san do kostiju, Vaccarello novu Saint Laurent viziju vidi negdje na pola puta između prisilnog i odabranog bijega.
Autoreferiranje je nešto što si malo dizajnera današnjice (sans Daniel Roseberry) mogu dopustiti. Ipak, u Vaccarellovom slučaju smo vidjeli odlično prerađene elemente iz prijašnjih kolekcija, muških i ženskih, koji su se idealno uklapali u ovu viziju. Izgledali su živo, korišteno, pokupljeno s poda nečije sobe, zgužvano, ali jukstaponirane uz besprijekorno izrađena odijela koja, ovisno o stylingu, mogu uskakati u različite uloge. Formalne? Poslovne? One za jutro nakon? Sve od navedenog.
Saint Laurent muškarac, koliko god elegantan i ‘’hladan’’ bio, je i dalje ljudsko biće. Neočekivana ljudskost i njeni tragovi na komadima poput raskokanih rukava a la Prada, chic i nespretno vezanih marama i akrobacija s kravatama koje je Vaccarello počeo istraživati u prijašnjim kolekcijama ukazuju na činjenicu da odjeća mora biti nošena ili korištena kako bi oživjela. Nešto što je apsolutno logično, ali nerijetko i zanemareno u današnjem promatranju odjeće kroz platforme, kritike i zaslone koji sve čine puno plošnijim nego što je zapravo.
Izlazi li Saint Laurent ponovo na svjetlo i jesmo li konačno proveli potpuni egzorcizam arhive, do te mjere da Vaccarello sada, nakon preko 10 godina na čelu kuće, može reći kako je Saint Laurent u potpunosti njegov (s poštovanjem prema prethodnicima)? Definitivno.
