Prestižni NacionalnI program L’Oréal-UNESCO ‘Za žene u znanosti’ ove godine slavi 20 godina kontinuirane podrške mladim znanstvenicama. Dosad je nagrađeno čak 74 dobitnica, ove godine bit će ih još četiri, a jedna od prošlogodišnjih laureatkinja je mlada neurokirurginja i znanstvenica Mia Jurilj Sajko, čiji profesionalni put spaja operacijsku salu, laboratorij i predavaonicu.
Rođena 1990. godine u Mostaru, Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu završila je 2016., a nakon pripravničkog staža u Kliničkom bolničkom centru Zagreb i rada u hitnoj medicini 2019. započinje specijalizaciju iz neurokirurgije u KBC Sestre milosrdnice. Već tijekom studija razvila je interes za znanost, a 2020. upisuje poslijediplomski doktorski studij Neuroznanost. Danas iza sebe ima brojne znanstvene radove, sudjelovanja u projektima i priznanje koje potvrđuje da je njezin rad prepoznat i izvan okvira svakodnevice bolničkih hodnika.
Vijest da je upravo ona dobitnica prestižne nagrade stigla je neočekivano, ali ostavila je snažan dojam na Miju. ‘Prvo me preplavio osjećaj iznenađenja i iskrene sreće. Tek kasnije, na samoj dodjeli, javio se onaj dublji osjećaj da netko doista vidi, prepoznaje i priznaje sav trud i rad uložen u karijeru i znanost’, kaže mlada znanstvenica dodajući da u vremenu u kojem se uspjesi često mjere brzinom i vidljivošću priznanje struke ima posebnu težinu. „Na kraju je prevladao ponos: stajati rame uz rame s još tri iznimne znanstvenice i mlade žene bilo je zaista nevjerojatno iskustvo koje ću dugo pamtiti.’
‘Granice se pomiču.’
Nacionalni program L’Oréal-UNESCO ‘Za žene u znanosti’ u protekla je dva desetljeća postao simbol sustavne podrške znanstvenicama u Hrvatskoj. Program ne donosi samo financijsku potporu za daljnja istraživanja, nego i snažnu društvenu poruku: izvrsnost nema spol, a znanost treba različite perspektive. U kontekstu medicine i kirurških specijalizacija, gdje su žene i dalje podzastupljene u najzahtjevnijim granama, ovakva priznanja imaju dodatnu vrijednost: postaju vidljivi znak da se granice pomiču te da se znanstvena karijera može i mora graditi bez obzira na spol.
Mijin profesionalni put od hitne medicine do neurokirurgije logičan je slijed za osobe poput nje koje obožavaju dinamiku i izazove. ‘Rad u izvanbolničkoj hitnoj službi bio je jedno od ključnih iskustava koje me snažno oblikovalo, i kao osobu i kao liječnicu. Naučio me brzini odlučivanja, smirenosti pod pritiskom i povjerenju u vlastito znanje.’ Kada je započela specijalizaciju, znanstveni rad nametnuo se kao prirodan nastavak. ‘Patologija u neurokirurgiji, osobito tumori mozga, i dalje je iznimno kompleksna. Upravo ta činjenica, da postoji toliko nepoznatog, bila je moj najjači motiv da se posvetim i istraživanju.’
U fokusu njezina doktorskog rada su sfingolipidi, složene molekule čiji se profil mijenja kod zloćudnih tumora mozga. Cilj je identificirati potencijalne biomarkere koji bi mogli pomoći u ranijem otkrivanju, praćenju i liječenju bolesti. ‘Promatrajući kako se njihov profil mijenja kod zloćudnih tumora, otvara se mogućnost pronalaska novih dijagnostičkih alata i učinkovitijih terapijskih pristupa’, objašnjava. Ipak, realnost znanstvenog rada daleko je od brzih rješenja.
‘Napredak je spor, istraživanja su dugotrajna, a pomaci često mali. No upravo je u tome ljepota i smisao znanosti.’ U trenucima kada rezultati izostaju podsjeća se na misao koju često citira:
‘Pokušao si. Pogriješio si. Nema veze. Pokušaj opet. Pogriješi opet. Pogriješi bolje.’
Upravo ta rečenica možda najbolje opisuje i širi kontekst Nacionalnog programa L’Oréal-UNESCO ‘Za žene u znanosti’ – riječ je o podršci procesima koji traju godinama i čiji rezultati nerijetko postaju vidljivi tek kasnije. Ulaganje u znanstvenice znači ulaganje u buduće terapije, dijagnostičke metode i tehnološke iskorake koji će tek doći, ali i u vidljivost žena u područjima koja su tradicionalno smatrana ‘teškima’ i rezerviranima za rijetke. Neurokirurgija, jedna od najzahtjevnijih medicinskih specijalizacija, od liječnika traži apsolutnu preciznost i sposobnost donošenja odluka pod pritiskom. ‘Svaki zahvat nosi određenu težinu, ali i duboki smisao. Upravo taj osjećaj svrhe uvijek nadvlada pitanje je li put bio teži’, kaže Mia.
Njezini dani započinju rano, odjelne obaveze smjenjuju se s operacijama, a paralelno predaje studentima i sudjeluje u znanstvenim projektima. ‘Balansiranje operacija, edukacije i dežurstava zna biti izazovno, ali nakon šest godina specijalizacije mogu reći da je većina dana postala ‘tipična’, vjerojatno zato što sam se naučila na njihov intenzitet.’
Mentorska uloga za nju nije formalnost, nego odgovornost. Rad sa studentima prilika je za stalno preispitivanje vlastitog znanja i načina na koji ga prenosi. Mogućnost da mladi liječnici promatraju operacije tumora mozga vidi kao privilegij koji može oblikovati njihove buduće izbore. U tome se ogleda i širi učinak Nacionalnog programa L’Oréal-UNESCO ‘Za žene u znanosti’ jer upravo nagrađene znanstvenice postaju uzori generacijama koje dolaze, ali i dokaz da se stručnost i ženstvenost ne isključuju.
‘Briga za pacijente je najvažnija.‘
Ta ravnoteža vidi se i u svakodnevnim ritualima. Iako su joj operacijska sala i laboratorij primarni fokus, priznaje da voli modu i beauty svijet. ‘Uvijek se pronađe barem nekoliko minuta da prolistam omiljene modne aplikacije i vidim što je novo jer zaista volim istraživati trendove i otkrivati nove proizvode.’ Jutarnja rutina kratka je, ali važna: ‘Nekoliko poteza kamenom gua sha uz serum, zatim krema sa SPF-om i lagani make up.’ Navečer poseže za aktivnim sastojcima koji su joj bliski i profesionalno: ‘Koristim retinol ili ceramide koji su, zanimljivo, i dio mog znanstvenog interesa.’ Dodaje da voli etablirane brendove poput L’Oréala i Medik8, a korejska kozmetika već je neko vrijeme njezin favorit. ‘Volim šminku, volim istraživati i moje prijateljice već znaju kome se obraćaju za beauty savjet.’
Osim bolnice i laboratorija, Mia je od 2022. i liječnica hrvatske ženske rukometne reprezentacije. Sport donosi drugačiju dinamiku i timsku energiju, ali i podsjetnik da je briga o zdravlju uvijek zajednički napor. Kod kuće je, kaže, prije svega mama. ‘Od trenutka kada uđem kroz vrata definitivno sam samo mama. U tim malim trenucima igre i smijeha pronalazim svoj dnevni reset.’ Ipak, priznaje da se od poziva ne može u potpunosti odvojiti. Briga za pacijente ostaje trajna nit koja povezuje profesionalno i privatno.
Ravnoteža između znanosti i osobnog života
A kada razmišlja o budućnosti medicine, smatra da će biti ispunjena tehnološkim napretkom i personaliziranim pristupom. ‘U sljedećih deset do dvadeset godina vjerujem da će napredak biti još brži i transformativniji, osobito uz integraciju umjetne inteligencije u planiranje operacija.’
Upravo takve vizije potvrđuju koliko je važno dugoročno ulagati u znanstveni potencijal i stvarati okruženje u će mlade znanstvenice imati podršku kakvu danas pruža Nacionalni program L’Oréal-UNESCO ‘Za žene u znanosti’. Dvadeseta obljetnica tog programa tako nije samo simbol kontinuiteta, nego i podsjetnik da iza svakog istraživanja stoji osoba sa svojim izborima, odricanjima i motivacijom. U slučaju Mije Jurilj Sajko to je spoj preciznosti kirurginje, strpljenja znanstvenice i sigurnosti žene koja je pronašla vlastitu ravnotežu između znanosti i osobnog života. Upravo takve priče su vječita inspiracija i poticaj mladim generacijama da pomiču granice i traže svoj put ka izvrsnosti. U ovom današnjem, vrlo izazovnom svijetu to nam je itekako nužno.
Fotografije: Marin Galić i Karlo Pavlić
