„Sve žene u meni“ veoma je osoban stih vaše pjesme, a u isto vrijeme skriva i otkriva mnogo toga. Koja ste od tih žena privatno, a koja na pozornici? I postoji li verzija koju tek upoznajete?
Privatno sam netko tko mnogo osjeća, a na pozornici izlazi ona koja se ne boji ničega i nikoga. Mislim da još upoznajem neke svoje verzije, a to mi je i najljepši dio svega, to odrastanje i stalno otkrivanje tko sam i koliko toga još mogu postati.
Kako su tijekom vašeg života nastajale verzije „svih žena u meni“? Što ih je stvaralo, oblikovalo, definiralo? Ljubav i sretni trenuci ili tuga i teški dani?
Mislim da su sve te verzije mene nastajale kroz sve što sam prošla u životu. I u ljubavi i u sretnim trenucima, ali i u teškim danima. Svako iskustvo te malo promijeni i malo ojača. Na kraju shvatiš da te i lijepe i teške stvari oblikuju u osobu kakva si danas.
Publika vas doživljava kao snažnu i samopouzdanu ženu koja je puna energije, ali u isto se vrijeme u svojim pjesmama ne bojite pjevati o ranjivosti i osjećajima. Da provedemo dan zajedno, kako bismo najbolje upoznali Senidu? Tko ste kada se ugase svjetla pozornice i ostanete sami sa sobom i svojim najbližima?
Kada se ugase svjetla pozornice, ja sam zapravo ista osoba. Samo što sam na sceni malo glasnija 🙂 A privatno volim biti i sama sa sobom jer baš u tim trenucima često dolaze ideje za glazbu i stvaranje. Tako da, kada biste proveli jedan dan sa mnom, vjerojatno biste bili svjedoci moje tišine.
Život između intenziteta pozornice i unutarnjeg mira
Svaka faza života donosi neku novu verziju nas samih, a kao umjetnica tijekom procesa stvaranja glazbe sigurno prolazite kroz mnogo njih. Koju ste verziju sebe tijekom godina najviše zavoljeli, a koju ste možda morali naučiti prihvatiti?
Mislim da sam s godinama najviše zavoljela onu verziju koja vjeruje u sebe i stoji iza onoga što radi. Možda mi je najteže bilo prihvatiti onu ranjivu stranu, onu koja jako osjeća. Ali danas mi je možda baš ta strana najdraža jer je lijepo biti čovjek koji osjeća i sebe i druge, a vjerujem da me ljudi upravo zbog te ranjivosti najviše i mogu osjetiti.
Vaš ritam života je brz i intenzivan, snimanje singlova, spotova, nastupi, ali sigurno postoje trenuci potpune tišine kada ste sami sa sobom. Kako izgledaju ti trenuci mira poslije buke od koncerata, smeta li vam tišina ili vas hrani? Uz koje rituale se opuštate i punite baterije?
Meni tišina nikada ne smeta, zapravo mi jako odgovara. Poslije buke i energije koncerata volim te trenutke kada mogu biti sama sa sobom. Tada slušam glazbu, pogledam neki dobar film ili seriju ili jednostavno pustim mislima da lutaju. Upravo u toj tišini često nastaju nove ideje za glazbu, zato me tišina na neki način hrani.
Vaša karijera i uspjeh iz godine u godinu podižu se na višu razinu te probijate granice na Balkanu. Osim stvaranja glazbe i koncerata, postoji li još nešto što vas ispunjava? U čemu posebno uživate i doživite onaj trenutak „zbog ovoga se sve isplatilo“?
Mene ispunjava stvaranje glazbe. To je nešto što radim prije svega zbog sebe jer glazbom mogu izraziti sve što osjećam, a i sam proces stvaranja mi je nešto posebno. Naravno da je lijep osjećaj kada vidiš da ljudi pjevaju tvoje pjesme i kada osjetiš tu energiju između sebe i publike. Kad sam s njima, otvori mi se neki novi svijet i to mi mnogo znači. Možda baš zbog toga imam još veću potrebu stvarati, kako bih ljudima vratila dio onoga što mi oni pružaju. A osim glazbe, jako volim i taj kreativni dio povezan s nastupom, kao i osmišljavati ideje za spotove, koncerte i outfite koje nosim na sceni.
Mali rituali koji čuvaju dugovječnost
Njega kože mnogima je mali, intimni ritual kako na početku, tako i na samom kraju dana. Je li i vama to trenutak kada usporite, udahnete i posvetite se sebi? Pronalazite li u njemu užitak?
Da, njega kože mi je zaista jedan mali ritual koji volim i na početku i na kraju dana, ali večernji mi je ipak najdraži. To je trenutak kada se dan polako smiri, kada usporim i ostanem sama sa sobom. Tada zaista uživam jer vjerujem da je važno imati barem malo vremena koje posvetiš samo sebi.
S obzirom na nastupe, putovanja i scenski make up, vaša koža prolazi mnogo toga. Osim toga, svaka godina i svaka faza života donose nove promjene – i na koži i u nama samima. Kako doživljavate starenje i vlastite godine? I kada govorimo o dugovječnosti – kako je vi prakticirate u svakodnevnom životu?
S godinama sam naučila da na promjene gledam mnogo mirnije. Svaka faza života donosi neku novu verziju nas pa mislim da je najvažnije prihvatiti sebe i slušati svoje tijelo. Moj životni ritam je brz, zato mi mnogo znače mali rituali kada usporim i posvetim pažnju sebi i svojoj koži. Otkad je izašao NIVEA Epigenetics serum, ubacila sam ga u svoju rutinu jer mi se sviđa ideja da podržava prirodnu obnovu kože. Vjerujem da dugovječnost zapravo dolazi iz balansa, iz brige o sebi, unutrašnjeg mira i malih stvari koje svakodnevno radimo za sebe.
‘Snaga za promjenu postoji u svakom od nas. Isto je i s kožom – ona već ima svoju prirodnu snagu, samo joj treba pružiti podršku da se obnovi i zasja.’
Spomenuli ste da ste u svoju beauty rutinu dodali i NIVEA Cellular Epigenetics Serum koji ciljano djeluje dublje od klasičnih anti-age proizvoda te preokreće starenje kože, što je i klinički dokazano. Koje ste promjene na koži vidjeli nakon što ste ga koristili?
Primijetila sam da mi koža izgleda zategnutije, svježije i da ima lijep, zdrav sjaj. Kada imaš brz tempo života, sve se brzo vidi na licu pa mi je zato važno da koristim nešto što zaista podržava obnovu kože. Baš zato mi je bilo zanimljivo kada sam čula da je ovaj serum razvijan čak 15 godina, to mi ulijeva povjerenje i jedan je od razloga zašto sam uopće ušla u tu priču. Kod mene se najviše vidi taj svježiji i odmorniji izgled kože, što mi je i najvažnije.
NIVEA Cellular Epigenetics Serum pomoću sastojka Epicelline uspješno aktivira uspavane stanice kože kako bi ponovno funkcionirale. Sviđa li vam se ta ideja da snaga za promjenom nabolje već postoji u nama samo je trebamo potaknuti te prepoznajete li se u toj filozofiji?
Kako ne, sviđa mi se ta ideja jer vjerujem da snaga za promjenu već postoji u svakome od nas. I mislim da je isto i s kožom – ona već ima svoju prirodnu snagu, samo joj treba pružiti podršku da se obnovi i zasja.
Kada biste ženi koja živi ubrzanim tempom života, puno radi i često sebe stavlja na posljednje mjesto mogli uputiti jednu poruku vezanu uz njegu kože, ali i brigu o sebi, što biste joj poručili?
Poručila bih joj da ne zaboravi na sebe. Kada brinemo o sebi i svome miru, to se vidi i na našem licu.
Fotografije: Dušan Petrović
