Kako balansirati privatan i poslovan život, a pritom ne doživjeti burnout? Ovo je nasušno pitanje koje vjerojatno svi postavljamo sami sebi, no u modernom svijetu na njega je teže odgovoriti nego ikada.
U isto vrijeme, pojam “longevity” ,odnosno dugovječnosti, jedan je od najpopularnijih, a potiče nas da živimo što je bolje moguće u svim aspektima života i tako održimo tijelo, i mozak, funkcionalnima što je duže moguće.
Kako, ove dvije, gore spomenute suprotnosti spojiti u jedno? To vrlo dobro zna dr.sc. Susanna Søberg, znanstvenica i stručnjakinja za metabolizam, stres i oporavak, koja dugovječnost promatra kao temelj održivog liderstva.
Dr.sc. Susanna Søberg za Elle o burnoutu i dugovječnosti
Osnivačica Thermalist Method i Søberg Principle, njezin interdisciplinarni put, od medicinske sestre do doktorice znanosti, oblikovan je osobnim iskustvom, ali i dubokim uvidom u zdravstveni sustav u kojem se posljedice kroničnog stresa često liječe tek kada je već kasno.
Upravo će dr.sc. Susanna Søberg biti jedna od govornica na konferenciji Future Tense powered by Lürssen, koja 22. travnja u Mozaik Event Centru okuplja vodeće svjetske stručnjake iz područja tehnologije, sigurnosti, konkurentnosti i održivosti. Razgovarali smo s dr.sc. Susanna Søberg i otkrili sve o tome, kako se odlučila specijalizirati za “burnout”, kao i kako je nastala njezina The Thermalist® Method, a dala nam je i savjete za kvalitetan oporavak od napornog rada i ubrzanog tempa života.
Kako je započeo vaš osobni interes za stres, oporavak i metabolizam – je li proizašao iz znanstvene znatiželje ili iz vlastitog životnog iskustva?
Počelo je mnogo prije nego što sam postala znanstvenica. Kad sam imala 12 godina, mojoj majci je dijagnosticiran dijabetes tipa 2. Tada nisam u potpunosti razumjela cijelu znanost iza toga, ali sam razumjela dovoljno da poželim pomoći.
Zajedno smo napravile jednostavne, dosljedne promjene – i unutar šest mjeseci prestala je uzimati terapiju. Više od 30 godina kasnije, i dalje nema dijabetes.
To iskustvo mi je ostalo u sjećanju i potaknulo je vrlo rano jedno pitanje: što nas zapravo održava zdravima? Kasnije sam postala medicinska sestra. Bio je to intenzivan i smislen posao; ponekad smo spašavali ljude, ponekad ih gubili.
No ono što je na mene ostavilo najdublji dojam bio je osjećaj koji nisam mogla zanemariti: prečesto sam stigla prekasno da bih doista mogla pomoći. Liječili smo stanja koja su se razvijala godinama, ponekad desetljećima.
Taj interes me vratio na fakultet. Htjela sam razumjeti zdravlje prije nego što se ono naruši. Nakon magisterija iz zdravstvenih znanosti i doktorata iz ljudskog metabolizma, osjećala sam da sam konačno pronašla ono što sam cijelo vrijeme tražila: način da razumijem i utječem na sustave koji nas održavaju zdravima.
Je li postojao trenutak u vašoj karijeri ili privatnom životu kada ste shvatili da tijelo dugoročno ne može „izdržati sve“, čak ni uz disciplinu i znanje?
Da – i to je bilo duboko povezano s mojim radom u zdravstvu. Vidite ljude koji su učinili sve „kako treba“, a ipak dolaze do točke kada tijelo jednostavno više ne može pratiti.
Ne zato što su slabi, već zato što su predugo bili u stalnom stanju stresa: stanju koje s vremenom potiče kroničnu upalu i povećava rizik od bolesti povezanih sa stilom života.
Međutim, ono što je na mene ostavilo još jači dojam bilo je nešto što sam iznova viđala: stanja s kojima su ljudi dolazili (npr. ona koja su vodila do amputacija ili čak smrti) često su se tiho razvijala godinama.
Ne naglo, nego postupno. I vrlo često je kronični stres bio stalna pozadina. I sama sam to osjetila. Izgaranje (eng. burnout) nije dolazilo zbog nedostatka strasti, nego zbog stalnog davanja, bez dovoljno oporavka. Tada sam shvatila da će se tijelo uvijek prilagoditi, ali se ne može beskonačno prilagođavati bez posljedica.
U svom radu često naglašavate ravnotežu između stresa i oporavka – što ljudi danas najčešće rade pogrešno kada pokušavaju „živjeti zdravije“?
Većina ljudi se jako trudi biti zdrava, ali na način koji dodatno opterećuje organizam. Forsiraju se, stalno nešto optimiziraju i nadograđuju navike na ionako pretrpane živote. Rijetko se pitaju: od čega se moje tijelo zapravo oporavlja?
Zdravlje se ne gradi stalnim naporom. Gradi se ravnotežom između stresa i oporavka. Bez te ravnoteže, čak i najzdravije navike mogu postati još jedan oblik opterećenja.
Kako je nastala vaša metoda, The Thermalist® Method – koji je bio ključni znanstveni uvid koji vas je doveo do kombiniranja hladnoće, topline i disanja u jedan sustav? Koje su najčešće pogreške koje ljudi rade koristeći hladne kupke ili saune za zdravlje i performanse?
Metoda je nastala povezivanjem dvaju svjetova: kliničkog iskustva i znanosti o metabolizmu. Kroz istraživanja shvatila sam da tijelo ne reagira samo na stres – ono iz njega uči. I što je još važnije, uči iz odabranog načina na koji prelazimo između stresa i oporavka. Izlaganje hladnoći aktivira stresni odgovor. Toplina potiče opuštanje i cirkulaciju. Disanje izravno regulira živčani sustav. Kada se koriste s namjerom, to više nisu samo alati, nego postaju način treniranja tijela da učinkovito prelazi između različitih stanja.
Upravo se u tom prijelazu gradi otpornost.
Najčešće pogreške su:
- tretiranje izlaganja hladnoći kao test izdržljivosti
- predugo izlaganje, osobito na početku
- ignoriranje disanja
- korištenje ovih alata bez strukture ili progresije
Bez strukture ne stvarate adaptaciju. Stvarate umor.
Po čemu se The Thermalist® Method razlikuje od klasičnih wellness ili biohacking pristupa koji su danas popularni?
Thermalist metoda ne počinje s alatima; počinje s fiziologijom. Mnogi pristupi fokusiraju se na optimizaciju: raditi više, dodavati više, gurati dalje. Ovaj pristup je usmjeren na regulaciju – na rad s prirodnim sustavima tijela, umjesto njihovog nadjačavanja. Metoda je okvir temeljen na više od 15 godina istraživanja i praktične primjene u smanjenju stresa. Također je osmišljena za stvarni život. Nije nešto ekstremno ili kratkoročno, već nešto što ljudi mogu uklopiti u svakodnevicu i dugoročno održavati.
Kako nam razumijevanje metabolizma tijekom stresa i odmora može pomoći da imamo više energije i manje iscrpljenosti u svakodnevnom životu?
Energija nije samo pitanje koliko radite, nego koliko dobro vaše tijelo regulira samo sebe. Tijekom stresa tijelo mobilizira energiju. Tijekom oporavka obnavlja i popravlja. Ako ostajete u dugotrajnom stanju stresa, sustav postaje neučinkovit i tada se javlja umor, čak i kada se čini da je sve drugo „u redu“. Razumijevanje toga omogućuje vam da stvorite ravnotežu u svom danu; ne samo kroz ono što radite, nego kroz način na koji se oporavljate.
Kako funkcionalno disanje može poslužiti kao brz alat za resetiranje živčanog sustava usred napornog radnog dana?
Disanje je jedan od najbržih načina da utječete na svoju fiziologiju. Jednostavna promjena, poput produljenja izdaha, može aktivirati parasimpatički živčani sustav i poslati tijelu signal sigurnosti. Čak i jedna ili dvije minute mogu napraviti značajnu razliku. Nije stvar u složenosti, nego u dosljednosti.
U svijetu koji slavi stalnu produktivnost, kako ljude učite da oporavak nije slabost, nego preduvjet dugoročne učinkovitosti?
Oporavak predstavljam kao dio izvedbe. Kada ljudi shvate da oporavak poboljšava fokus, donošenje odluka i fizičku izvedbu, prestaje se doživljavati kao luksuz. Postaje nužnost. Najučinkovitiji pojedinci nisu oni koji stalno guraju naprijed. To su oni koji znaju kada treba gurati i kada se treba oporaviti.
Ako bi publika trebala ponijeti jednu praktičnu stvar iz vašeg predavanja koju može odmah početi primjenjivati – što bi to bilo?
Uvedite jedan svjestan trenutak oporavka u svoj dan. Ne mora biti ništa komplicirano – samo nešto dosljedno. Nekoliko minuta kontroliranog disanja, kratko izlaganje hladnoj vodi ili jednostavno odmak od podražaja. Cilj je prekinuti stalno stanje stresa. Ta mala promjena, ponavljana svakodnevno, s vremenom može promijeniti način na koji vaše tijelo reagira.
