Još samo 260 dana do Božića i do nove TV adaptacije Harry Pottera. Kao što smo mogli i očekivati, već sada izaziva i uzbuđenje i skepsu i neizbježne rasprave.
Prvi trailer već je objavljen i jasno je da je glavni temelj na kojem je rađena ova nova priča nostalgija pa ćemo od 25. prosinca moći uživati u onim poznatim scenama ormara ispod stepenica u kući Dursleyjevih, ožiljku na čelu, onim okruglim naočalama i crvenoj kosi. Ipak, nije riječ samo o ponavljanju već viđenog.
Možemo očekivati nešto vrlo zanimljivo. Kako je trenutno poznato, nova serija će biti detaljnija adaptacija knjiga, a zanimljivost je da će svaka sezona pokrivati jednu knjigu – to bi značilo da projekt cilja na desetljeće kontinuirane produkcije.
Novosti o glumcima
U središtu svega bit će totalno nova lica. Dominic McLaughlin kao Harry, Arabella Stanton kao Hermione i Alastair Stout kao Ron preuzet će uloge koje su već duboko ukorijenjene u pop kulturi.
Zanima me kako će odglumiti i kako će se nositi sa komentarima gledatelja jer nadmašiti glumu Daniela Radcliffea, Emme Watson i Ruperta Grintoma neće bit jednostavan posao. Njihova prednost? Barem nemaju teret usporedbi iz vlastite karijere.
Život u novoj školi
Svakako bih istaknula da su originalni glumci pružili podršku novoj generaciji što je i najljepši dio priče. Što se tiče same produkcije, ona ne bježi od promjena. Najavljuju se nove scene koje nismo vidjeli u filmovima, poput Harryjevog života u muggle školi ili njegovog putovanja londonskom podzemnom željeznicom s Hagridom.
I upravo tu imam neki osjećaj da serija pokušava ispraviti sve ono što je ostalo nedorečeno u filmovima. No koliko god priča bila ‘čarobna’, stvarnost oko nje je daleko kompleksnija.
Neizbježni kontekst: J.K. Rowling i sjena kontroverzi
Nemoguće je govoriti o novoj Harry Potter seriji, a ne dotaknuti se britanske autorice koja stoji iza svega: J.K. Rowling. Najpoznatija je upravo po serijalu Harry Potter koja je ujedno i najprodavanija serija knjiga u povijesti. Prodana je u više od 600 milijuna primjeraka. U posljednjih nekoliko godina, njezino ime sve se manje veže uz književni fenomen, a sve više uz društvene i političke rasprave.
Osim što je spisateljica, ona je i scenaristica i filantropkinja, a njezin uspjeh doveo ju je od siromaštva do svjetske slave i velikog utjecaja u književnosti i društvu.
Sve se radikaliziralo 2019. godine kada je podržala Mayu Forstater u slučaju vezanom uz rodni identitet (#IStandWithMaya). Godinu kasnije, Rowling je dodatno izazvala reakcije komentirajući izraz people who menstruate nakon čega su uslijedile optužbe da zastupa transfobične stavove.
Od tada je njezina pozicija ostala konzistentna i kontroverzna, a njezina protivljenja reformama zakona o rodnom priznanju u Škotskoj, česti istupi na društvenim mrežama i otvoreno odbacivanje kritika učvrstili su podjele među fanovima.
Posebno je zanimljivo kako se ta podjela prelila i na same aktere franšize. Glumci poput Emme Watson i Daniela Radcliffea javno su se distancirali od njezinih stavova, a Rowling je jasno dala do znanja da ne namjerava povući svoje riječi niti se odreći kontrole nad vlastitim djelom.
Rezultat? Paradoks
S jedne strane dio publike poziva na bojkot i odbacivanje svega što nosi ime Harry Potter. S druge strane, interes za nove projekte ne jenjava već se čini da je i dalje ogroman.
Svakako će biti zanimljivo vidjeti i prve reakcije fanova krajem godine. Usudila bih se reći da je ovo neka verzija testa i da se mogu postaviti tri pitanja.
Prvo pitanje: može li nostalgija nadjačati kontroverzu o kojoj se toliko govorilo? Drugo pitanje odnosi se na to je li moguće da se gledatelji ispočetka zaljube u već poznatu priču i scene, samo u drugom obliku? I treće pitanje: koliko daleko i fleksibilno publika može ići u odvajanju priče od autorice i gdje je granica?
