Koliko puta vam se dogodilo da vam je usred radnog tjedna bilo svega dosta i da ste jednostavno poželjeli sve ostaviti i otputovati negdje daleko, u potpuno drugačije okruženje, i to ne samo na nekoliko dana, nego zauvijek? Upravo to je jednog dana napravila Londončanka Alex Smith. Donijela je odluku koja je u potpunosti promijenila njezin dotadašnji život u Ujedinjenom Kraljevstvu i odvela je na pravi životni safari u afričku pustinju.
Ostavivši iza sebe svakodnevicu u kojoj je džonglirala između Oxfordshirea i Londona, odgajala četvero male djece uz karijeru u bankarstvu i digitalnoj tehnologiji, preselila se u Okavango Deltu u dalekoj Bocvani kako bi zajedno s partnerom vodila safari kamp s konjima, smješten u jednoj od najudaljenijih afričkih divljina.
Iako je njezin suprug rođen i odrastao u Bocvani i to im je bila jedina poveznica s afričkom divljinom, Alexa je dotad živjela uobičajenim užurbanim životom jedne Londončanke, balansirajući između brige za djecu, posla te ponekog ukradenog sata za sebe i svoje potrebe. No, jednog dana odlučili su grad zamijeniti privatnim rezervatom u delti te se odseliti u područje u kojem se vodeni tokovi izmjenjuju s poplavama, divlje životinje slobodno šetaju prerijom, a život se odvija potpuno drugačije od onoga koji je ostavila iza sebe.
Okavango Delta – golema oaza usred pustinje
U srcu Bocvana, države na jugu Afrike poznate po svojoj političkoj stabilnosti, očuvanoj divljini i jednoj od najvećih populacija slonova na svijetu, nalazi se Okavango Delta, jedinstveni unutarnji riječni sustav pod zaštitom UNESCO-a, gdje se voda ne ulijeva u more, nego stvara golemu oazu usred pustinje Kalahari. Upravo tamo način života ovisi o sezonskim poplavama, a divlje životinje i nepregledni pejzaži izgledaju gotovo nestvarno.
Naša suradnica iz Velike Britanije, Phoebe Oliver, imala je prilike razgovarati s Alex Smith, te upoznati ovo mjesto iz potpuno nove perspektive: ne kao klasičnu safari destinaciju, nego kao područje koje se najbolje istražuje na konju, s kojeg puca pogled na beskrajnu divljinu u kojoj se skrivaju bezbrojne životinjske vrste poput slonova, lavova, nilskih konjeva, zebra, divljih pasa… Upravo zbog te povezanosti s istinskom prirodom i životinjskim svijetom, Alex je ostavila život u Londonu i karijeru u bankarstvu i digitalnom sektoru te započela potpuno novo poglavlje sa svojom obitelji na destinaciji koja nudi puno neizvjesniji život, ali prepun nestvarnih trenutaka i doživljaja koji se pamte zauvijek.
Potpuno nova dimenzija
Vaš život danas djeluje kao potpuno druga dimenzija. Zastaneš li ikad i pomisliš: kako sam uopće stigla ovdje?
Stalno! I još uvijek mi se ponekad čini pomalo nestvarno. Moj prijašnji život bio je vrlo strukturiran: London, posao, vrtić, rutina, a sada sve oblikuju priroda i ritam Okavango Delte. Nije to bila jedna velika dramatična odluka, više niz manjih koraka i neka vrsta neizbježnosti, s obzirom na suprugovo podrijetlo.
Kako je izgledao tvoj “normalan život” prije Bocvane?
Prilično prepoznatljivo. Odrasla sam u Oxfordshireu, nakon fakulteta preselila u London i radila u menadžmentu, jedno vrijeme i u Lloyds Banking Groupu te u digitalnom sektoru. Život je bio brz, ispunjen obavezama, fokusiran na posao, prijatelje i obitelj. Djeca su rođena u tom svijetu, išla su tamo u vrtić i imala tipično britansko djetinjstvo.
Ova priča može zvučati romantično, ali kako zapravo izgleda živjeti je?
Prekrasno je, ali i vrlo sirovo. Život je jednostavniji ovdje, ali dolazi s brojnim izazovima: izloženiji ste prirodi, nepredvidivosti i realnosti vođenja posla na tako udaljenom mjestu. Sve se brzo ogoli. Postanete svjesni što je zaista važno, a što nije, i naučite živjeti unutar okvira koji u Velikoj Britaniji jednostavno ne postoje.
Drugačije roditeljstvo i odnos s djecom
Kako se majčinstvo promijenilo u takvom okruženju?
Potpuno. Djeca ovdje imaju nevjerojatnu slobodu i snažnu povezanost s prirodom. Ima manje “aktivnosti”, ali više prostora, i fizičkog i mentalnog. Istodobno, to zahtijeva drugačiju vrstu pažnje i mislim da sam prisutnija kao roditelj jer to ovo okruženje jednostavno traži od nas.
Što te najviše iznenađuje u načinu na koji odrastaju?
Njihove reference su potpuno drugačije. “Divlji svijet” im je normalan: slonovi, zvukovi prirode… S druge strane, kad se vratimo u Englesku, ponekad im domaće životinje djeluju neobično. Nevjerojatno su prilagodljivi, što je rezultat života u potpuno različitim okruženjima: od londonskog stana do šatora u divljini.
Tvoj rad uključuje stalno kretanje kroz deltu na konju. Kakav je to osjećaj?
Osjećaj potpune uronjenosti. Kretanje kroz krajolik na konju potpuno mijenja perspektivu: postaješ dio njega, a ne promatrač sa strane. U tome postoji tišina koja me izuzetno smiruje.
Uspjeh ovdje znači nešto sasvim drugo
Ostavila si jasno definiranu karijeru. Razmišljaš li o toj verziji sebe?
Da, svakako. Bila sam drugačije ambiciozna: fokusirana na napredovanje, strukturu, postignuća. Ono što se promijenilo jest kako danas definiram uspjeh. Manje je vezan uz vanjske pokazatelje, a više uz to kako se život osjeća iz dana u dan. U vođenju ovog posla najvažniji su naši zaposlenici, konji i gosti; sve odluke donosimo s njima na umu.
Čega si se morala odreći?
Kontrole, do određene mjere. Ovdje stvari ne idu uvijek po planu i morate se pomiriti s tim. I ideje komfora; ovjde je sve promišljenije, namjernije.
A što si dobila?
Prostor. Sporiji ritam života. I dublju povezanost s prirodom, ali i s obitelji. Sve je ovdje isprepletenije.
Sljedeće godine uvodite umjetničke i dizajnerske retreatove. Zašto je to prirodan korak dalje?
Delta je nevjerojatno inspirativna. Ovdje se sljubljuje svjetlo, prostor i tišina. Stoga se prirodno nametnulo ideja da i drugima pružimo to iskustvo, ali na drugačiji način. Retreatovi su fokusirani na usporavane i stvarno povezivanje s okruženjem kroz slikanje, dizajn ili jednostavno prisutnost.
Je li ova odluka zauvijek ili je to samo jedno poglavlje u životu?
Mislim da je više od poglavlja. Ne mogu više zamisliti život bez povezanosti s deltom, postala mi je prevažna. Vidjet ćemo što donosi budućnost, ali zasad smo duboko ukorijenjeni ovdje, u bocvanskoj divljini i ne planiramo se vraćati.
Fotografije: privatan arhiv / www.okavangohorse.com
