Nekad davno, prije 15-ak godina, Kanye West bio je ekscentrični genijalac koji je inovativnim pristupom glazbi i produkciji promijenio mainstream hip-hop i pop. Milenijalci i generacija X sjećaju se koliko su bili mindblown kad su prvi put čuli „Graduation“ ili „My Beautiful Dark Twisted Fantasy“.
Niste morali voljeti hip-hop da biste slušali Kanyea i da biste cijenili njegov doprinos glazbi i industriji.
So sorry…
No, Kanye West više nije to što je bio i već dugo nam nije izazvao osjećaj divljenja ili oduševljenja kakav smo znali imati kad izbaci novu stvar ili album. Ekscentričnost su zamijenili antisemitski ispadi na X-u i izjave o tome da je „ropstvo bilo izbor“.
Inovativnost je u zadnje vrijeme podrazumijevala objavljivanje pjesme pod nazivom „Heil Hitler“ i plasiranje mercha sa svastikom. Kreativan pristup industriji pretvorio se u javnu i opetovanu podršku Donaldu Trumpu, sastanci s njim prije i poslije izbora, fotkanje s njim s MAGA kapom na glavi i osmijehom od uha do uha.
Za sve nas koji smo nekad uživali u njegovoj glazbi, bilo je to poraznih nekoliko godina. Njegovi su ispadi postajali sve neugodniji i strašniji, s povremenim isprikama javnosti i/ili svojoj obitelji, no uvijek bi se nastavili.
Zabrane ulaska u državu
U posljednjem pokušaju povratka na vrh, Ye je početkom travnja dva puta nastupio na SoFi stadionu u Los Angelesu gdje je promovirao novi album. Mediji izvještavaju da je zaradio 33 milijuna dolara u te dvije rasprodane večeri, a u publici je bila cijela plejada njegovih kolegica i kolega, od Lauryn Hill, CeeLoo Greena i Travisa Scotta, koji su mu se pridružili na pozornici, do Davea Chappella, SZA i Erykah Badu.
West je prije nekoliko dana najavljen i kao jedan od headlinera londonskog Wireless festivala ovog ljeta, što je izazvalo negodovanje među sponzorima – neki, poput Pepsija, odmah su povukli sponzorstvo, dok su drugi zabranili korištenje loga na promo materijalima festivala, poput PayPala.
Uključila se i britanska Vlada, koja mu je pod pritiskom udruga za ljudska prava zabranila ulazak u zemlju. Isto je već napravila Australija, koja mu je prošle godine zabranila ulazak nakon što je objavio singl „Heil Hitler“.
Cancel bez cancela
Novi album „Bully“, inače objavljen 28. ožujka, debitirao je na 2. mjestu Billboardovih 200, prodan je u 56.000 primjeraka, a brojke pokazuju i gotovo 100 milijuna streamanja.
Atraktivna pozornica i vrhunska produkcija u LA-u mnoge su na društvenim mrežama nagnali na to da stanu u obranu Kanyea Westa, tvrdeći kako je „unatoč svemu genijalac“. Ni prvi ni zadnji put da smo to čuli za nekog muškarca koji je svojim izjavama i ponašanjem zaslužio da ga se cancela, ali se to nikad zapravo nije ostvarilo.
Da, istina je da se Ye javno ispričao za sve ispade proteklih godina; u velikom oglasu u The Wall Street Journalu prošle godine napisao je kako mu je „žao što je iznevjerio zajednicu Afroamerikanaca svojim ponašanjem i izjavama“ (u nekoliko je objava na X-u pisao da je „ropstvo bilo izbor“, nosio je majicu s natpisom „White Lives Matter“, javno podržao Trumpa za predsjednika…), za svoje antisemitske izjave i akcije ispričao se židovskoj zajednici, kao i rekao da se većine svojih ispada ne sjeća jer je bio u maničnoj epizodi, što je tipično za ljude koji boluju od bipolarnog poremećaja tipa 1.
Riječi nisu dovoljne, ali…
Istaknuo je da je „zgrožen svojim izjavama“ i da mu je žao što je povrijedio mnoge, između ostalih i svoju obitelj, koja je trpjela posljedice njegova ponašanja. Kanye u toj isprici prihvaća svoju odgovornost i potpuno mu je, čini se, jasno kako njegovo ponašanje ima posljedice, kao i globalni doseg i utjecaj jer je celebrity.
Nakon što je u pitanje dovedeno njegovo gostovanje na Wireless festivalu, ponovno se ispričao i istaknuo kako „zna da riječi nisu dovoljne“ i da bi volio razgovarati s predstavnicima židovske zajednice u Ujedinjenom Kraljevstvu kako bi ih „saslušao i učio od njih“. No, to se neće dogoditi barem još neko vrijeme. Wireless je otkazan nakon što je Westu zabranjen dolazak u UK.
Adekvatno liječenje i podrška
Kanye je u pravu – ove isprike nisu dovoljne. Ispadi traju već godinama – prvi put se ispričao još 2022. pa nedugo nakon toga nastavio s istom retorikom.
Pri tome se uvijek poziva na svoje mentalno stanje, preciznije na bipolarni poremećaj, koji je navodno razvio nakon prometne nesreće koju je jedva preživio. U Wall Street Journal isprici spominje je na samom početku, a kasnije tvrdi kako je u ranjivoj fazi gravitirao prema najdestruktivnijem simbolu koji je mogao pronaći, a to je bila svastika, no zaključuje kako „nije nazi ni antisemit“.
Naravno da možemo suosjećati s bolesnim čovjekom koji je očito bio u jako lošoj fazi, nije se adekvatno liječio i nije imao podršku bližnjih. Čak i danas, pa i s najboljom skrbi, mentalni poremećaji iznimno su teški za pojedince i sve u njihovoj okolini.
Apsolutni zaborav
No, problematično je što West opetovanim „okrivljavanjem“ bipolarnog poremećaja za svoje agresivno ponašanje i izjave dovodi cijelu javnost do neminovnog zaključka kako on nema nikakve veze s time, pa čak i da bi se sve to trebalo zaboraviti. On se toga, naime, skoro pa i ne sjeća, a i nije mu bila namjera uvrijediti nikoga. Također, normalizira se stav da se ljudi s mentalnim poremećajima kao što je bipolarni ne mogu suzdržati i nemaju nikakvu kontrolu nad svojim ponašanjem.
Da, možemo suosjećati i može nam ga čak biti žao, ali to ne znači da West, kao i svi drugi ljudi na svijetu, treba izbjeći posljedice svog ponašanja. Možda zaista nije imao namjeru povrijediti članove bilo koje manjinske grupe, ali je činjenica da je upravo to učinio – njegova namjera nema s time nikakve veze. A plaćeni oglas u Wall Street Journalu jednostavno nije dovoljan da bi se stvari ispravile.
U ovom kompleksnom slučaju postavlja se i pitanje što bi zapravo bilo potrebno da se javnoj osobi oprosti pogreška, ali možda i važnije – kome se sve ona može i hoće oprostiti, a tko je sagriješio toliko da je jedina adekvatna kazna apsolutni zaborav?
Sudeći prema brojkama prodaje i streamanja njegovog novog albuma i potražnji za nastupima, Kanyeu je javnost više-manje oprostila. Da, uvijek će biti „kontroverzan“, ali ne bih se začudila da bude nominiran za neku mainstream glazbenu nagradu ili da krene na svjetsku turneju – minus UK i Australija, zasad.
Turneje i nagrade “otkazanih”
Na turneji je trenutno, recimo, i komičar Louis CK, koji je bio „otkazan“ nakon što se 2017., u jeku Me Too pokreta, saznalo kako je masturbirao pred mlađim kolegicama tijekom sastanaka u njegovom uredu. Bio je „otkazan“ skoro godinu dana. Već 2018. vratio se nastupima, 2019. je išao na međunarodnu turneju, a 2020. i 2021. snimio je specijale koje je objavio na svom websiteu.
Za onaj iz 2021., „Sincerely, Louis CK“, nagrađen je Grammyjem. Industrija i javnost još se uvijek dive Romanu Polanskom, osuđenom zbog odnosa s 13-godišnjom djevojčicom davne 1978., koji je nakon toga snimio desetak filmova i za njih bio nagrađen s BAFTA-om, Goyom, Cesarom i Oscarom. Prije par mjeseci na HTV-u smo imali priliku gledati opus Woodyja Allena, osumnjičenog, ali doduše nikad osuđenog za zlostavljanje svoje posvojene kćeri, Dylan Farrow.
Ne možemo ne spomenuti i nedavni slučaj dodjeljivanja pa oduzimanja nagrade Goranovo proljeće za ukupni doprinos hrvatskom pjesništvu autoru Milku Valentu. Kontroverza ovog autora sastoji se u tome što već desetljećima javno istupa u obranu pedofilije i dječje pornografije. O istim temama je i pisao u svojim pjesmama, pričama i romanima, ali to navodno nije važno jer poštujemo umjetničku slobodu. Čak se spominje i ovdje potpuno deplasirana teza o „odvajanju autora i djela“, kao da itko više može povjerovati da je bilo koja umjetnost apolitična ili odvojena od društvenog konteksta.
Nakićene biografije
U svim ovim slučajevima problem zapravo nije autor, pa čak ni njegovo djelo; problem je što su takvi problematični tipovi, da ne kažemo kontroverzni – pedofilija, rasizam, antisemitizam, seksualno zlostavljanje, to je sve jako kontroverzno kad ste bogati muškarac na poziciji moći, ali ne možemo se kao društvo složiti je li kažnjivo – takvi tipovi, dakle, ne samo da neometano stvaraju svoja djela, nego ih se u tome podržava, potiče i zatim nagrađuje.
Stavlja ih se u poziciju moći, daje im se društveni kapital, oni postaju cijenjeni i utjecajni članovi društva – dapače, umjetnici! – i tako svaka njihova „kontroverza“ postaje nebitna crtica u nakićenim biografijama.
Usput, znate li neku „otkazanu“ pop umjetnicu koja se vratila uspješnija nego ikad? Britney Spears su uništili članovi obitelji čim se njezino ponašanje nije uklapalo u njihovu viziju poslušne djevojčice od čijeg rada svi žive; zato su joj oduzeli pravnu sposobnost, godinama je kljukali lijekovima i izolirali od svijeta. Kao što znamo, nije se vratila nigdje, iako je dobila kontrolu nad svojim životom.
Karijera Janet Jackson nikad se nije oporavila od sporne „nezgode“ u poluvremenu Superbowla, za koju je odgovoran bio Justin Timberlake. Janet je te godine zabranjen dolazak na Grammyje i nikad nije došla na profesionalnu razinu kao prije.
Nije, dakle, problem u Kanyeu Westu, nego u industriji koja mu opet i iznova oprašta, daje mu nove šanse da govori i da stvara, da bude jedan od najutjecajnijih ljudi u popularnoj kulturi. Zašto? Pa, ima baš cool pozornicu i bio je glazbeno i kulturološki važan prije 15 godina.
U vremenu post-istine u kojem informacije tražimo na društvenim mrežama ili AI alatima, sve je samo vibe; fašizam, nasilje, seksualno zlostavljanje, pedofilija, antisemitizam… Vrijednosti su sekundarne. Ustati protiv nekoga tko otvoreno godinama zagovara nasilje, fašizam, antisemitizam i pedofiliju ne donosi toliko pregleda i lajkova.
A kad je sve vibe, ne postoji odgovornost i ne postoje posljedice. Što Kanyea sprečava da ponovno ne napravi istu stvar; napiše par tweetova u kojima podržava Hitlera, izbriše ih nakon tjedan dana, nestane na šest mjeseci i vrati se s dirljivom isprikom, tvrdeći kako „nije baš tako mislio“? Doslovno ništa – siguran je da će se albumi i ulaznice za koncerte prodavati. Jer ta pozornica tako dobro izgleda.
