Recenzija sadrži informacije o sadržaju epizode!
Beef (ne kao govedina, nego kao svađa), sezona broj 1, bila je jedna od onih rijetkih neočekivanih hit and win everybody’s heart serija okojima sam mislila mjesecima poslije: ta simetrija između dvije na prvi pogled posve drugačije osobe (Ali Wong i Steven Yeun) ostavila me bez daha. Jesmo li, u bijesu i povrijeđenom egu, na kraju svi isti, imamo li baš svi problema s kontrolom i frustracijom, nakupljenom- od života? Ta jednostavnost i genijalnost natjerala me da se zaljubim i u korejskog kreatora ove TV poslastice, autora i redatelja Lee Sung-Jina, kojem je trebalo dobrih nekoliko godina da odluči hoće li nastavljati priču s tvoje nam već poznatih glavnih junaka. Dok se Sung-Jin odlučivao, svijet je, u zajedničkom ADHD transu, pomalo zaboravio na cestovnim bijesom inspiriranu crnohumorno dramu, pa je najavljena sezona 2 bila sjajno iznenađenje.
Novi glavni glumci
Malo me, moram priznati, iznenadilo što su glavni glumci u traileru bijelci (sjajan Oscar Isaac i Carey Mulligan kao odličan prikaz neuroze milenijalaca), jer sam očekivala da će Sung-Jin nastaviti istraživati kompleksnost višestrukog identiteta (on sam rođen je u Seulu). Ima nešto Azije i ovdje, posebno u finišu, gdje je cijeli cast otputovao u njegov rodni grad, dajući nam tako blagi putopisni štimung u trenutno najhot mjestu na svijetu- što zapravo uopće nije pomoglo seriji, dapače.
Ono što smo željeli gledati u Zavadi dva nije trendi destinacija, već unutarnji sukob likova. Ima one iste simetrije s početka priče i ovdje, samo sad u pitanju nisu junak i junakinja, već dva para, koji su, da ponovimo, najrazličitiji što mogu biti- osim što, opet, nisu, pa će tako njihovi unutarnji demoni, nesreće, nedostatak seksa, razumijevanja, nepoznavanje osobe s kojom jesi, duboka ljubav prema osobi za koju misliš da je tvoj partner, lojalnost, vjernost, plodnost i neplodnost, financijske krize- sve postati, koliko god različite, jedno, u osam epizoda dugačkom maratonu, koji će publiku, nažalost, više iscrpiti nego zadovoljiti.
Poput Bijelog Lotosa
Što je pošlo po zlu? Iako je sama ideja da Beef postane tematska serija poput True Detectiva ili White Lotusa zanimljiva (u redu, ako niste konzervativni poput mene i ne tugujete za svojim omiljenim karakterima desetljećima), nažalost, djelovalo mi je mjestimično kao da je moj voljeni Beef rip-off Bijelog Lotosa. Pretpostavljam da je scena doslovnog pozdravljanja velike šefice (slash mafijašice) koja dolazi iz Koreje (Youn Yuh-jung) provjeriti kako funkcionira i izgleda country klub kojeg vodi Josh (Isaac), s namještenim osmijesima namjerni citat Mike Whitea, ali taj metajezik kvari mikrosvemir kojeg se Sung-Jin potrudio stvoriti. A u njemu su se u središtu našli Josh i Lindsay (tako milenijalsko žensko ime), koji su se nekad jako voljeli, a danas se jako mrze, pa jednu od njihovih svađa koje se pretvaraju u tučnjavu i razbijanje zidova snime (sigurnosti radi, naravno, zbog čega drugog) nevini mladci iz generacije Z, Austin (Charles Melton) i Ashley (Cailee Spaeny).
Njih dvoje su sada onako jako zaljubljeni kako su ovo dvoje bili nekad- i vjerojatno jednako uvjereni da je cijeli svijet pred njima. I da će sve biti potpuno drugačije. Ta duhovitost u razlikama generacija (prvo dvoje su besmisleno obrazovani, drugo dvoje podkapacitirani ali s resursima poput podcasta i društvenih mreža) zvuči kao dobar materijal za kratku seriju, ali u izvedbi postaje iritantna. Konstantno inzistiranje da smo svi u šugavim odnosima, da svi varamo i da nas od lopovluka dijeli samo prilika, postaje jedini sadržaj, i gledateljica se na kraju mora zapitati: dobro, a tko se tu svađa?
Cailee Spaeny: glumačko otkriće nove sezone
Svađaju se svi međusobno, i jedni s drugima ali i sa samima sobom. Svi su beskompromisni, svi su krivi, svi su nemoralni, svi su lažljivi: i zato je prilično teško voljeti ijedan lik, ali i pratiti što se, kvragu, događa. Toliko su svi histerični da se to prelilo na cijeli scenarij: i naravno, jasno da razvod može postati krvav (postoji malo tu i Rata Ruža), ali jedno od prvih scenarističkih pravila je da ipak ne bi trebalo biti nebitno tko što govori. U ovoj sezoni, iako su glumci zaista mjestimično senzacionalni (s naglaskom na Cailee Spaeny koja je potpuno otkriće), čovjek uopće ne razumije što tko od njih hoće. Ne znaju ni oni sami, pa je tako serija priredila mnogo krajeva, a onaj konačno posljednji je toliko tužan i naporan i besmisleno nalik početku da će vam oduzeti čak i sreću radi toga što je napokon gotovo.
Nesretan kraj
Umorni, pitati ćete se: zar sam zbog ovog kraja gledao cijelu seriju do zore? Zar su mi oči krvave da bi Oscar Isaac završio u nerazmjerno dugačkom zatvorskom boravku zbog prevare koju nije učinio ali ju je priznao da ne bi nastradala žena koju voli ali od koje se htio rastati? Zar sam si oduzela od ionako premalo sna da bi Carey Mulligan imala dijete s nekim random likom nakon cijele drame? Zar se Zavada 2 snimala samo zato da nas autor obavijesti kako su svi odnosi osuđeni na propast u obliku prosječnosti, nesreće i pornografskog sadržaja?
Sukob Milenijalaca i generacije Z
Da ne bi izdao svoj spol, Sung-Jin upisao je dvojici muškaraca žrtvovanje radi drugih, pa tako drugi suprug već spomenute žene koja vlada cijelom Korejom (igra ga jedan od najpoznatijih korejskih glumaca Song Kang-ho) daje život (doduše, jedan je i oduzeo za vrijeme neuspjele estetske operacije) da bi spasio Amerikance. No kad je Beef upitanju, takve grandiozne geste ne čine seriju dubokom, već sapuničarskom. Nismo, naime, došli gledati potjere i kaose (koji podsjećaju na omiljenog nam korejskog Parazita), već nijanse i mogućnost poistovjećivanja).
