Majčin dan
U nedjelju je Majčin dan, a ja sam, kao rastavljena majka, već dobila svoj poklon, jer je dijete, pogađate, u nedjelju kod oca. Poklon je prekrasan, ručno rađen i s personalnim detaljima: no ono što mi je fascinantnije je da smo došle na mjesto u kojem moja kći broji dane i slaže raspored: ako nisam s mamom na jutro Majčinog dana (kojeg smo vrlo nedavno preuzeli od Amerikanaca, čini se), trebam prirediti dar unaprijed. Suprug mi replicira da je to imala i od koga naučiti – i hop, evo nas na toj divnoj, ali prokletoj, interakciji, svjesnoj i podsvjesnoj, majke i kćeri.
Vječna inspiracija
Napisane su o tome brojne knjige, eseji, bolni i dirljivi, jedna od mojih najdražih drama (August: Osage County), sjajne serije, filmovi, pjesme. Psihoterapija i psihoanaliza posebno se, na razne načine, bave tim fenomenom koji stvara čovječanstvo (zaista ga doslovno stvara): u posljednje se vrijeme autorice trude pomaknuti društvo s mjesta dijeljenja krivnje prema majkama na mjesto osvjetljivanja činjenice da je majčinstvo najteži posao na svijetu. Teško je napraviti promjenu u mindsetu, jer je istovremeno ljudima duboko ugrađena svijest o tome kako majka mora biti požrtvovna, spremna ubiti za sigurnost vlastitog čeda, a ako već ne (hvala Bogu) ubiti prijetnju, onda barem ubiti sebe, ne doslovno, dakako, nego onako najgore, polako ali sustavno, otkidati sebi od usta, ne samo hrane (iako u povijesti i to), već i sigurnosti, zabave, veselja, optimizma, sreće, ispunjenja, slobodnog vremena, poslovnih uspjeha, snova.
Pa mi se čini da je zgodno da pred Majčin dan pokušam pisati o tome što bi taj dan trebao biti, a što jest. Da se odmah razumijemo: ima u majčinstvu nečeg plemenskog i vještičjeg, od čega je društvo pod egidom ”napretka” jako htjelo da pobjegnemo. Dugo je majčinski instinkt bio prikazivan kao ”nazadan”, pa je tako neko vrijeme i dojenje bilo na glasu kao primitivno i nepotrebno (usudit ću se reći da je industrija dječje hrane prilično profitirala od tog narativa), a kad smo udarile ofenzivu, onda se javila ”ravnopravnost”- koja u praksi često izgleda tako da se poništava majčinstvo u svom izvornom obliku, kao nešto primordijalno, primarno, kao najvažniji odnos u životu svakog čovjeka na planeti. Na udaru su (bili) i zajedničko spavanje s djetetom, uspavljivanje na rukama, nježnost, popustljivost, bliskost.
Osjetljiva granica po kojoj sve majke hodaju
Ta osjetljiva granica između simbioze koja je poželjna i animalna (jer ljudi jesu sisavci), i patološke povezanosti i kontrole u koju majke često upadnu u nedostatku ponude drugog, zdravijeg identiteta nakon što izrone iz horora prve 3 (ili, u realitetu prvih 6) predmetom je umjetničkih radova, socioloških istraživanja, a razvoj psihologije dobrano ovisi o tome kako društvo tretira majke a posljedično i one svoju djecu. Teško je uopće znati kako opisati tu mitsku figuru koja opčinjava naše postojanje, zato često odabiremo kičaste, jednostavne čestitke, poput ”ti si najbolja majka na svijetu”, jer nam nedostaje vokabulara i spoznaje izvan zatočenosti odnosa s jednom jedinom majkom koju imamo. Dijelom je to zato to je vokabular svijeta muški, a dijelom zato što je biti ”najbolja majka na svijetu” istovremeno i užasno lako (jer postoji samo jedna majka svakom djetetu na Zemlji) i nemoguće (jer je usporedba nejasna- svaka majka koju gledamo sa strane, ne kao njezina djeca, već kao objektivni promatrači, prestaje biti majka, ona je ”samo” žena koja za nekog drugog obnaša tu ulogu, prema tome, naša spoznaja o njoj kao majci nije autentična, već promatračka). No usporedbe i natjecanja, u koja su nas kao žene opet gurnuli, pa i mom shaming koji se izrodio iz toga u doba društvenih mreža, toksične su za žene, opasne po naše mentalno zdravlje, ali ujedno i potpuno pogrešan problem s kojim se svijet treba suočavati.
Majke su ostavljene
Problem majčinstva rijetko su same majke. On je svijet koji tu najvažniju funkciju u povijesti čovječanstva svodi na datum, Hallmark čestitku i kičaste ilustracije (obožavam sve tri navedene stvari), a ne bavi se podrškom, reizgradnjom svemira, poslovnih struktura, načinima funkcioniranja firmi i radnih vremena, bolnica, medicine, day carea, dostupnosti mnogih osnovnih elemenata nužnih za život. Nefer je procjenjivati posao, The Posao, koji obavljamo bez osnovnih sredstava za rad – kao što su hrana, prijevozna sredstva, specifična medicinska pomoć, dostupnost besplatnog školovanja, rodiljni, financijske naknade, psihološka pomoć, pleme/selo koje izostaje iz onog plemenskog, zajedničkog. Majke tak ostaju na vjetrometini osude i samoće, i mislim da smo sve skupa superheroine s obzirom na to koliko uspješno odgajamo djecu koja ne samo da ostanu živa već i cvjetaju unatoč svim našim (prisilnim) greškama.
Svim majkama koje su tek zaplovile u majčinstvo: ne brinite se, integrirat će se sve traume koje ste proživjele u vaš DNK, stvorit će snagu koju ne možete zamisliti, duhovitost ali i frustraciju, da. Nagrade će biti male, ali veličanstvene, u smislu novog sloja vas kao osobe. Poziciju neće nagraditi nitko, ali ćete biti bliže tajni ljudskog postojanja.
