Nakon dugih 35 godina čekanja, Zagreb se ponovno upisuje na mapu ključnih kulturnih adresa regije. Barem po mojim standardima, i barem sada. U Koncertnu dvoranu Vatroslava Lisinskog stiže Laurie Anderson – ikona njujorške avangarde, spisateljica, redateljica, vizualna umjetnica, skladateljica i pjevačica koja već desetljećima suvereno sjedi na tronu svjetske eksperimentalne scene. Njezin povratak, međutim, nije tek retro-spektakl ili klasični koncert. Ovaj nastup bi mogao biti, za glazbene “sladokusce” prvorazredan kulturni događaj. Umjetnica je to koja je redefinirala način na koji percipiramo zvuk, tehnologiju i samu srž ljudske naracije.
Glas i tehnološko tijelo
Promatrati rad Laurie Anderson iz fenomenološke perspektive znači uzeti u obzir transformaciju samog, slobodan ću biti i reći “ljudskog iskustva” kroz medije, kroz decenije. Anderson, naime, ne koristi tehnologiju kao vanjski ukras ili usputni instrument. Za nju je elektronika produžetak tijela, proteza svijesti i filter kroz koji preispituje našu zbilju.
Kada je 1981. godine njezin neočekivani osmominutni hit “O Superman” dosegnuo drugo mjesto britanske top-liste, rođena je avangardna pop-ikona, ali i posve novi estetski kod. Kroz upotrebu vokodera i modificiranje vlastitog glasa, ona je dekonstruirala binarnosti muškog i ženskog, ljudskog i mehaničkog, bliskog i otuđenog. Taj “tehnološki glas” postao je njezino glavno oruđe. Taj glas, naravno, istovremeno zvuči i sablasno i nekako utješno. Odavno nas tjera da se zagledamo u jednos te isto pitanje. Ono bi moglo biti ovako radikalno postavljeno: gdje prestaje čovjek, a počinje stroj?
Kozmologija i intimna priča
Njezina karijera kretala se po rubovima zapravo vrlo strogo definiranih disciplina. Kada je 2002. godine postala prva, i do danas jedina, službena rezidencijalna umjetnica NASA-e, njezina fascinacija prostorom i vremenom dobila je institucionalni okvir, što će kasnije rezultirati projektima koji spajaju kozmologiju i intimnu ljudsku priču. Za taj talent, da apstraktne sustave prevede u jezik svakodnevice donijela joj je priznanja u nevjerojatnom rasponu – od prestižne glazbene nagrade Grammy do Medalje Stephen Hawking za znanstvenu komunikaciju. Njezini multimedijski scenski projekti poput United States, Empty Places, Delusion i The End of the Moon danas imaju gotovo kultni status.
Popis njezinih suradnika čita se kao enciklopedija suvremene kulturne scene. World wide. Od vizionara poput Briana Enoa, Philipa Glassa i Jeana-Michela Jarrea, do kazališnog maga Roberta Wilsona i pop-inovatora Petera Gabriela. Posebno mjesto u njezinu životu i radu zauzima Lou Reed, njezin pokojni životni i umjetnički partner s kojim je do njegove smrti 2013. godine dijelila viziju umjetnosti kao beskompromisnog prostora slobode i eksperimenta.
AI i VR kao novi prostori svijesti
I dok bi se mnogi njezini vršnjaci u ovim godinama povukli na “siguran teren” i uživali u plodovima, Anderson u svojim kasnim sedamdesetima i dalje pionirski juriša u nepoznato. Njezin recentni rad fokusiran je na istraživanje virtualne stvarnosti (VR) u suradnji s tajvanskim umjetnikom Hsin-Chien Huangom, s kojim stvara imerzivne digitalne prostore u kojima posjetitelj doslovno može zakoračiti unutar/u njezine priče.
Njezini najnoviji eksperimenti bave se spojevima umjetnosti i umjetne inteligencije (AI). Dakle, ne bave se tehnologijom kao prijetnjom, već kao generatorom novih jezičnih i vizualnih značenja. Fenomenološki gledano, Anderson u AI-ju vidi još jedno ogledalo ljudskog uma – nesavršeno, fascinantno i podložno poetskom preoblikovanju.
“Republic of Love”: Poziv na radikalno usporavanje
U Zagreb Laurie Anderson stiže s proširenim sastavom, kultnim njujorškim jazz-kolektivom Sexmob. Zajedno će izvesti diskurzivni performans “Republic of Love”, koji se direktno, bez cenzure i s prepoznatljivom duhovitošću, hvata u koštac s kriznim vremenima u kojima živimo.
Ovaj nastup u Lisinskom stoga neće biti tek puka retrospektiva njezina povijesnog opusa, već vibrantan, živi intelektualni i emotivni dijalog o sadašnjosti i onome što dolazi. U suvremenom društvu koje je hiper-opsjednuto brzinom, algoritamskom učinkovitošću i neprekidnom akumulacijom novog “contenta”, Laurie Anderson donosi radikalno drukčiju filozofiju. Njezin performans je poziv da usporimo, da ponovno naučimo slušati, da sanjamo i da osmislimo nove načine postojanja i suživota u svijetu koji se pred našim očima transformira.
Naslovna fotografija: Profimedia
