Kada je prije nekoliko godina protresla regionalnu glazbenu scenu, Senida Hajdarpašić, poznatija kao Senidah, učinila je puno više od plasiranja nekoliko hitova. Ona je redefinirala zvuk, estetiku i pravila igre na Balkanu. Spajajući trap, R&B, pop i duboke balkanske motive, Senidah je stvorila autentičan žanr i, iznad svega, vlastiti mikrosvemir.
„Sve što kažem, to mi se ostvari”
Zanimljivo je kako se velike stvari u njezinu životu poslože točno onako kako ih zamisli. U jednom od svojih prošlih intervjua za ELLE ,,Senidah za Elle: Sve žene u meni“, na asocijaciju „Kad kažem Hrvatska, ti pomisliš na…”, Senidah je bez oklijevanja ispalila: „Mi u Areni. Voljela bih nastupiti u toj vašoj Areni više od bilo čega na svijetu. Samo datum da nađem i dolazim.”
Danas, kada je taj trenutak pred vratima i kada zagrebačka publika broji dane do koncertnog spektakla, Senidah se kroz smijeh osvrće na vlastite riječi, svjesna moći koju njezine želje imaju: „Ma eto, šta god kažem, to mi se ostvari. Evo nas, u Areni smo… bit ćemo, i bit će ludilo!”
A pripreme za to „ludilo” sve su samo ne površne. Kada radi koncert za gigantski prostor kao što je zagrebačka Arena, kreativni proces uvijek kreće s jednog, ključnog mjesta – od playliste. No kod nje ta lista nikada nije fiksna. Ona je živi organizam koji se mijenja do posljednjeg trenutka; pjesme se dodaju, oduzimaju, modificiraju, sve dok se ne postigne savršen emotivni narativ. Nakon toga kreće produkcijska mašinerija: intenzivne probe s bendom i plesačima na kakve je publika već navikla na velikim pozornicama poput Tašmajdana ili Stožica. Na cijeloj turneji pa tako i u Zagrebu, obećava, sprema se ultimativni spektakl s mnoštvom glazbenika i plesača na bini.
Svjetska gostovanja i trag koji se pamti
Jedno od najvećih uzbuđenja svakog velikog koncerta su gosti iznenađenja, a Senidah za Zagreb sprema nešto doista posebno. Iako je pokušala ostati tajnovita, dala nam je ekskluzivan, intrigantan hint: „Bit će netko na bini sa mnom tko je i u svijetu poznat.” Ova najava već je pokrenula lavinu nagađanja, no jedno je sigurno; njezina vizija nadilazi regionalne okvire.
Na pitanje kakav bi trag voljela ostaviti u Zagrebu nakon što se svjetla u Areni ugase, njezine su želje usmjerene isključivo na čisto, katarzično iskustvo publike:
„Pa eto, da im to bude neko iskustvo koje će pamtiti, taj osjećaj, tu energiju. Da će još dugo pričati o tome i da će željeti još i još. Mislim da drugačije ne može nego da na kraju kažu: „Wow, we want more!’”
Između sirove emocije i stvaranja vlastitog svijeta
Glazbeni proces za Senidah je duboko intiman, vođen prvenstveno melodijom i energijom. Iako često u šali ponavlja kako joj tekst nije primaran, priznaje da pjesme s riječima dobivaju potpuno novu dimenziju. Ipak, onaj prvi, sirovi trenutak kada se pjesma tek rodi u studiju, za nju ima posebnu težinu. Procesom produkcije i snimanja ta se inicijalna, ogoljena emocija transformira, ali nikada ne gubi – ona samo dobiva novu formu spremnu za tisuće glasova koji će je pjevati uglas.
Jedna od takvih pjesama nosi i upečatljiv stih “Pronađi sreću u meni”. Za Senidah, ta rečenica ima gotovo sakralno značenje u međuljudskim odnosima. “To znači: daj mi se, predaj… budi moj ili moja”, objašnjava umjetnica s dozom prepoznatljive strasti. “Puno znači kada u životu imaš nekoga kome se možeš potpuno predati i ne razmišljati ni o čemu. Znači, ti si moj čovjek, moja osoba u životu i to je to. I samo ti to treba.”
Ovaj koncert ujedno je i presjek njezina petogodišnjeg sazrijevanja – kako osobnog, tako i profesionalnog. Kada usporedi sebe danas i prije pet godina, razlika je u jasnoj izgradnji vlastitog identiteta. Naslovom “Welcome to my world” ona šalje jasnu poruku:
“Za tih pet godina, ako ne i više, radila sam na sebi, gradila sam taj neki svoj svijet. Znači, nisam pripadala nigdje. U jednu ruku jesam, u drugu nisam. Svačija, a zapravo ničija. I onda sam ja nekako morala svoj svijet stvoriti. I zato je ovo prava prilika da ljudi sve to vide i osjete.”
Predkoncertna drama i Muhammad Ali u backstageu
Iza njezine moćne, ponekad neprobojne modne i scenske pojave, krije se žena koja tik pred izlazak na pozornicu zapravo traži potpuni mir. Unatoč kreativnom kaosu i uobičajenoj predkoncertnoj drami koja uključuje popravke i šivanje outfita u posljednji tren (jer, kako sama priznaje, jedino tako zna funkcionirati), Senidah preferira izolaciju prije nego što zakorači pod reflektore. Voli biti sama u backstageu, sabrati misli i disati u tišini.
No, onog trenutka kada krene prema bini, mir nestaje, a transformacija započinje. “Onda proradi onaj mali vražićak u meni. Uvijek volim onako, malo kao Muhammad Ali, udariti, pripremiti se… To je taj mali vražićak koji će živjeti dok sam ja živa”, kaže kroz smijeh.
Što će, dakle, zagrebačka publika vidjeti jasnije ovoga puta? Snagu, ranjivost, humor, inat ili nježnost? Senidah poručuje da ne želi birati niti secirati svoje emocije. Njezina publika već dobro poznaje i njezin humor na sceni, i njezinu pozitivu, ali i njezinu tugu i “jezu”. Ipak, svjesna veličine prostora, obećava još jači, siroviji power i maksimalnu razigranost.
Zagrebačka Arena uskoro će postati njezino modno i glazbeno igralište. Očekuje nas autentičan show, lišen filtera i kompromisa, spektakl u kojem ćemo Senidah dobiti upravo onakvu kakva jest: moćnija i glasnija nego ikada prije.
Fotografije: Press, Privatna arhiva
