Dizajnerica Nataša Mihaljčišin osmislila je kolekciju odjeće i modnih dodataka u suradnji s tkaljama iz majanskih zajednica okupljenima u gvatemalskoj zadruzi Trama Textiles, uz potporu Zaklade ARQA Zagrebačka modna dizajnerica Nataša Mihaljčišin predstavlja u svom izložbenom salonu u Zagrebu kolekciju nastalu u suradnji sa Zakladom ARQA iz Dubaija i zadrugom Trama Textiles, organizacijom koja već gotovo četiri desetljeća okuplja tkalje iz autohtonih zajednica gvatemalskih visoravni. Rad Nataše Mihaljčišin obilježen je istraživanjem konstrukcije i dekonstrukcije, tekstura pletiva i tekstila, tradicionalnih zanata i tehnika te odnosa tijela i forme koja ga odijeva. U tom kontekstu ova suradnja nije bila dekorativno citiranje majanske tradicije, nego rad s arhivskim vintage tekstilima koji nose vlastitu povijest i unutarnju logiku.

Zadruga Trama Textiles osnovana je 1988. godine, tijekom građanskog rata u Gvatemali, kao organizacija tkalja iz majanskih
zajednica. Danas djeluje iz Quetzaltenanga (Xela) kao zadruga koju u potpunosti vode žene te povezuje tkalje iz različitih regija zapadnog gvatemalskog visočja. Njihov tekstil nastaje tehnikom tradicionalnog tkanja na tkalačkom stanu s pojasom (backstrap weaving), pri čemu je tijelo tkalje povezano s tkalačkim sustavom.

U kontekstu kolekcije, tekstil nije tretiran kao egzotičan ornament, već kao nositelj kulturne memorije. Ograničen broj komada nije rezultat planski stvorene ekskluzivnosti, nego same prirode proizvodnje: ručnog tkanja, sporog procesa izrade, ograničenog
kapaciteta materijala i sirovina te ručne izrade odjevnih komada i modnih dodataka.
Projekt je pokrenut u trenutku kada modna industrija sve češće govori o održivosti, ali znatno rjeđe o ljudima, uvjetima rada i odnosima koji stoje iza proizvodnje. Ova suradnja ne nastoji ponuditi univerzalna rješenja niti romantizirati zanatstvo. Umjesto
toga, naglašava autorstvo svih sudionica te uloženo vrijeme i stvarnu vrijednost njihova rada, elemente koje industrijska moda sustavno potiskuje.

Suradnju je inicirala Zaklada ARQA iz Dubaija, koju vodi dizajnerica i poslovna žena Andrea Yateem. Cilj Zaklade je povezati
tradicionalne zanatske zajednice s međunarodnim tržištem i suvremenim dizajnerima kroz modele dugoročne ekonomske
održivosti. To uključuje koordinaciju proizvodnje i distribucije te zaštitu tradicionalnih zajednica i zanata kroz ravnopravno partnerstvo.

Zaklada ARQA ne nudi klasičnu humanitarnu pomoć, već razvija održive modele koji autohtonim zajednicama osiguravaju
ekonomsku neovisnost utemeljenu na vlastitom kulturnom naslijeđu, obrtničkom umijeću te umjetnosti. Cjelokupan prihod od
prodaje kolekcije reinvestira se u programe Trama Textiles i projekte Zaklade ARQA. Kolekcija se sastoji od devet unikatnih komada: asimetričnog topa, prsluka, jakne, triju haljina-tunika, suknje i dviju torbi. Svaki je komad izrađen od ručno tkanog tekstila koji proizvode žene povezane u zadrugu Trama Textiles, uz konstrukcijske intervencije te ručno rađene pletene i kukičane aplikacije Nataše Mihaljčišin.
Kolekcija je ograničena jer to zahtijevaju dimenzije i motivi tkanja. Svaka je tkanina rezultat ručnog rada koji zahtijeva iznimnu
preciznost i dugotrajan proces izrade, nakon čega slijedi jednako zahtjevna transformacija u odjevne predmete i modne dodatke.
Zaštitno lice kampanje je model i influencerica Elena Dizdar, koju je u Zagrebu snimio modni fotograf Franjo Matković pod vodstvom umjetničkog direktora Zaklade ARQA Romana Deckera. Stilistica je Laura Bošnjak, a šminku i frizuru potpisuje Magdalena Matković.
Riječ Nataše Mihaljčišin
Diskurs globalnog sela u kojem danas funkcioniramo pruža nam mogućnost susreta na različitim razinama i u različitim kontekstima. Kolekcija je nastala upravo kao čežnja za transteritorijalnim razgovorom o tekstilu i u njemu upisanim tragovima povijesti, naslijeđa i, napose, želje za stvaranjem: tkanjem! Dizajnerski susret različitih ženskih iskustava, upisanih u različite
prostorno-vremenske okolnosti, postavlja estetsko pitanje bliskosti i povezanosti. Zamišljala sam svaki komad kolekcije kao razgovor između osoba koje se ne poznaju, koje su fizički udaljene i čiji se susret odvija u materijalnom dodiru njihova rada.
Simbolički, bilo je to kao da je jedan dio kompozicije odsviran na jednom kraju svijeta, drugi na drugom, pa je sve montirano u jedinstveno djelo – na krojačkom stolu. Osmišljena kao dijalog, kolekcija je realizirana kao susret s najtoplijom namjerom da se oda priznanje i počast svim ženama koje stoljećima tkaju, heklaju, vezu, štrikaju i izrađuju čipke. Satima i satima, nit po nit, ubod po ubod, strpljivo i uporno, onkraj računanja vremena, onkraj profiterskih gabarita modne industrije.
Radi nužnosti stvaranja ljepote!

Fotografije: Franjo Matković