U Sydneyju je u 79. godini preminuo Sam Neill. Glumac koji je holivudski glamur zamijenio novozelandskim vinogradima i koji je dokazao da se najveća prisutnost na ekranu gradi ponešto “tišim” sredstvima.
Postoje glumci koji svojom pojavom proždiru kadar, zahtijevajući pažnju vrištanjem i neurozom. A postoje i oni poput Sama Neilla – arhetipski mirni, suzdržani. Glumac koji je preminuo iznenada u 79. godini života u Sydneyju, ostavlja prazninu koja se ne može popuniti tipičnim holivudskim castingom. Otišao je čovjek koji je utjelovio dostojanstvo u industriji koja dostojanstvo rijetko oprašta i još rjeđe nagrađuje.
Za širu će javnost Neill, naravno, zauvijek ostati upisan u kolektivnu pop-kulturnu svijest kao dr. Alan Grant iz Spielbergovog Jurskog parka (1993.). Taj lik, sa svojim ciničnim odmakom prema djeci i tehnologiji te prepoznatljivim šeširom, postao je amblem jedne kinematografske ere. No, svesti Sama Neilla na dinosaure značilo bi zapravo promašiti čitavu bit njegove autorske osobnosti.
Njegov je glumački habitus bio geografski i žanrovski fluidan. Rođen u Sjevernoj Irskoj, odrastao na Novom Zelandu, Neill je s podjednakom autentičnošću igrao u mračnim art-house psihodramama poput Campioničinog Klavira (The Piano), kultnim žanrovskim ostvarenjima – Event Horizon i Dead Calm, pa sve do rigidnog, hladnog šefa belfastske policije u seriji Peaky Blinders. Ta sposobnost da se kreće između blockbustera i visoke umjetnosti bez da izgubi vlastiti integritet, odlika je samo najvećih.
Ono što kod Neilla fascinira izvan samih uloga jest njegov duboki otklon od onoga što nazivamo celebrity kulturom. Kada se prisjećao svoje audicije za Jamesa Bonda, otvoreno je priznao olakšanje što tu ulogu nije dobio: “Ako ste Bond, vi ste slavna ličnost zauvijek. Ja to nisam, nikada nisan bio i nikada to nisam želio biti.”
Borba s karcinomom
Ta rečenica objašnjava sve. Dok su drugi gradili mitove o sebi, Neill je u pauzama od snimanja uzgajao organsko vino na Novom Zelandu, pisao memoare i javno, s iskrenošću i bez patetike, govorio o svojoj borbi s karcinomom. Njegovi kolege i novinari pamte ga kao čovjeka koji je, unatoč cjeloživotnoj borbi s mucanjem u privatnom životu, posjedovao rijedak smisao za humor i potpunu odsutnost afektacije.
Sam Neill nije bio zvijezda u modernom, vulgarnom smislu te riječi. Bio je, kažu sada, institucija. Čovjek koji je dokazao da se status ikone ne postiže vikom, već preciznošću, prisutnošću i, iznad svega, karakterom.
Fotografija: Profimedia
