To je dom u kojem se umjetnost, dizajn i svakodnevni život prirodno isprepliću. Rezultat je sofisticiran, ali istovremeno topao interijer koji ne djeluje kao pomno uređeni showroom, već kao autentičan odraz ljudi koji u njemu žive.
Projekt je od samog početka imao jasnu podjelu funkcija. Glavni prostor za prijem zamišljen je kao otvoreni, formalniji dnevni boravak namijenjen prvenstveno druženju i ugošćavanju obitelji i prijatelja. Njegova prozračnost i otvoreni koncept stvaraju elegantnu pozornicu za pažljivo odabrane komade namještaja i umjetnine, dok je donja etaža dobila potpuno drugačiji karakter.
Podrum je zamišljen kao intimno obiteljsko utočište, mjesto u kojem se može provoditi vrijeme svakodnevno, opuštati uz film ili jednostavno uživati u mirnijoj atmosferi. No njegovim uređenjem dominira jedan posebno impresivan element: velika biblioteka koja se proteže cijelim zidom i u kojoj vlasnici čuvaju svoju bogatu kolekciju umjetničkih djela i pomno odabranih coffee table knjiga.
Upravo je biblioteka postala svojevrsna arhitektonska zvijezda donje etaže. Umjesto da knjige i umjetnine budu tek dekoracija, one su integrirane u samu strukturu prostora. Čiste linije polica stvaraju organiziranu pozadinu za kolekciju, dok različiti predmeti i knjige prostoru daju osobnost i dojam da se zbirka gradila godinama.
Namještaj koji izgleda poput umjetničkih skulptura
Kada je riječ o namještaju, izbor je jednako promišljen kao i izbor umjetnina. U interijeru se ističu komadi koji imaju snažan skulpturalni karakter, ali istovremeno ostaju funkcionalni. Među njima je De Sede sofa, poznata po svojoj izražajnoj formi, kao i kultni Rio stol dizajnerice Charlotte Perriand.
Posebnu pažnju privlači i blagovaonski stol od Patagonia mramora, čija raskošna prirodna struktura prostoru daje dodatnu dozu karaktera. Tu je i Eros konzola Angela Mangiarottija, još jedan primjer dizajnerskog komada koji uspješno spaja funkciju i skulpturalnu estetiku.
U donjoj etaži ton postaje nešto opušteniji. Kožne fotelje Pierre Jeannereta u toploj nijansi smeđe ističu se uz niski tepih u neutralnim tonovima, dok posebno zanimljiv kontrast donosi bar izrađen po mjeri od Aqua Quartzita. Hladna, mineralna površina kamena suprotstavljena je toplijim materijalima i tako stvara zanimljivu vizualnu ravnotežu.
Interijer pritom diskretno priziva i estetiku sredine prošlog stoljeća. Jedan od detalja koji to potvrđuje jest vintage Cesca stolac Marcela Breuera, koji se savršeno uklapa u slojevit karakter prostora. Umjesto da se drže jednog stila, dizajneri su različita razdoblja i estetike povezali u skladnu cjelinu.
Renovacija koja nije mijenjala sve i upravo je zato uspjela
Jedan od najvećih izazova projekta bila je činjenica da se dom nalazi u drugoj zemlji, dok je projekt vođen na daljinu. Osim toga, nije bila riječ o novogradnji, već o renovaciji postojećeg prostora. Cilj stoga nije bio potpuno promijeniti njegovu strukturu, već postojećem domu udahnuti novi život.
Umjesto velikih građevinskih intervencija, fokus je stavljen na pažljivo odabrane materijale, fiksne dizajnerske elemente i namještaj. Takav pristup omogućio je da se karakter prostora značajno promijeni bez narušavanja njegove izvorne strukture.
Cijela renovacija trajala je godinu i pol, a konačni rezultat je dom koji djeluje promišljeno do posljednjeg detalja, ali nikako hladno ili pretjerano formalno. Upravo suprotno; umjetnine, knjige, vintage komadi i suvremeni dizajn stvaraju atmosferu prostora koji je istovremeno osoban i reprezentativan.
Najbolji dokaz da je projekt uspio jest način na koji su ga vlasnici prihvatili. Dom je ubrzo postao prirodno mjesto okupljanja obitelji i prijatelja, što je i bila jedna od njegovih glavnih namjena. Formalni dnevni boravak tako je dobio svoju funkciju prostora za druženje, dok je podrum postao intimnija zona za obiteljsko vrijeme, filmove i opuštanje.
Konačni rezultat najbolje bi se mogao opisati kao spoj umjetničke galerije, sofisticiranog doma i prostora stvorenog za život. I upravo u tome leži njegova najveća posebnost; umjetnost i dizajn ovdje nisu samo dekoracija, već dio svakodnevice. Svaki komad ima svoju priču, svaki kutak svoju funkciju, a cijeli interijer djeluje kao osobna kolekcija koja se i dalje razvija zajedno sa svojim vlasnicima.
Dizajn: Jeffrey Meawad
Fotografije: Walid Rashid
