Arundhati Roy; Moje utočište i moja oluja
Slavna indijska spisateljica posvetila je ovaj epski roman svojoj majci, za koju i sama kaže da je njezina najveća tema i inspiracija. Njezina majka bila je učiteljica i ravnateljica škole u malom gradu u Indiji, bila je samohrana majka, snažna i samostalna. Bila je istovremeno i okrutna i magična, i narcisoidna i velika. Ona je prema priznanju same Arundhati, koja je također imala (i ima) fascinantan život, i inspiracija iza glavne junakinje u djelu koje je Arundhati proslavilo (Bog malih stvari). No ovaj je roman mnogo više o priče o majčinstvu koje je, posebno kad je u pitanju klasa iz koje dolaze Roy i njezina majka, težak zadatak u kojem žene moraju pogriješiti (naprosto je svijet tako namješten); ovo je roman o Indiji u kojoj sve kasni; i kapitalizam, i feminizam, i politički pokreti. Paralelno s tim, jedna mlada žena studira arhitekturu (posve pogrešno) jer se zaljubila, zlostavljanje vlastite majke tumači kao ljubav od koje mora pobjeći, i nekako usputno uz pobačaje, ljubavne veze i unutarnja previranja, stvara karijeru koja joj danas osigurava ikonični status. Ovo je priča o tome kako je Roy postala aktivistica, javna figura važna za Indiju, kontroverzna i beskompromisna, scenaristica, spisateljica, govornica, i kako je uz sve to ostala, zauvijek – nečije (Maryjno) dijete. Must read.
Belle Burden; Stranci
Vjerojatno jedna od najčitanijih knjiga ovog ljeta, viđala sam ju po mnogim Instagram profilima i plažama. Knjigu je napisala novinarka koja potječe iz slavne i bogate američke obitelji, pa cijela knjiga ima ne samo ton beletristike, već i privilegije: ali Burden je upravo toga svjesna, kao i činjenice da će knjigom razotkriti sve svoje salbosti (zapravo slabosti takvog miljea i života). Naime, Burden je živjela kao sa ružičastim naočalama (troje prekrasne djece, uspješan muž, kuća u Hamptonsu i članstvo u elitnom klubu), sve dok jedne večeri nakon objeda nije saznala da je suprug vara. Ne, ovo nije priča o pokušaju (i, ne daj Bože, uspjehu) spašavanja braka; ovo je priča o onoh vrsti razvoda koja te zaskoči, o ostavljenosti, okrutnoj i beskompromisnoj, o čovjeku kojeg si voljela koji odjednom e želi ni djecu ni tebe, ali ti zato želi oduzeti sve što si imala. Ovo je i priča o tome koliko se financijska neopreznost, kad su u pitanju žene, povezuje sa emotivnim ucjenama (ako me voliš, nećeš tražiti da kuća bude na oba imena, i sl.) Nije napisana najraskošnijim i najliterarnijim stilom: ali je pitka i hrabra. Savršena za vikend dok su djeca kod oca.
Lena Anderssen; Namjerno zanemarivanje i Bez osobne odgovornosti
Apsolutni dragulj, oštar, jednostavan i minuciozan presjek psihološkog pomaka koji se desi u ženama koje se nalaze u jednostranim vezana (onima koje samo one žele). Prva je knjiga rasprodana u Hrvatskoj, ali se može pronaći u nekim antikvarijatima i knjižnicama, a druga, bez osobne odgovornosti, čak i opširnije prikazuje ljubavnu vezu između ljubavnice i tipa koji ju navlači, koristeći pritom crumbing, gaslighting, manipuaciju, i hovering. Lena Andresson piše briljatno, sažeto i hladno; vrlo skandinavski ali bez noir krimi elementa (ako ne računate užas vlastitih laži samoj sebi u kojima se svaka žena koja je jednom bila u vezi s čovjekom koji nije bio u vezi s njim mora prepoznati).
Ivana Bodrožić; Fikcija
Za razliku od Lene, Ivana piše gusto, raskošno. Nasmijava, rasplakuje, piše o fenomenima koji su relatable (rat, seksualno zlostavljanje, majčinstvo, gubitak nevinosti, menstruacija, strahovi) i zbog kojih istovremeno iznad četrdeset osjećamo veliki bijes jer su – relatable. Ivanina knjiga oda je ženskom identitetu u Hrvatskoj (ali i šire, naravno), topla i beskrajno pametna, bravura kakvu smo dugo čekale, i kakvu zaslužujemo.
Milica Vučković; Roditelji kućnih ljubimaca
Srpska slavna spisateljica, koja je drčna i u životu i u pisanju, ovog je ljeta izdala novi roman, koji zaista govori o čovjeku koji radi u prodaji hrane za kućne ljubimce. Kao mnogi od ljudi današnjice, on mrzi svoj posao, ali mrzi i sebe i traume iz svog djetinjstva od kojih bježi (autom, najčešće). Milica piše o otuđenju, o modernom životu koji melje ljude i pretvara ih u ružne preživače, Milica je (s pravom) opsjednuta pravom muškaraca da budu neuredni, neistimareni, neuglađeni, smrdljivi i ružni, njihovim higijenskim (ne)navikama. Ona svog glavnog junaka negdje i razumije i prezire, ali ga tjera dalje, u beskrajni i nimalo romantični poslovni road trip po srednjoj Europi, bezveznim hotelima i opskurnim skladištima. Cjelokupni je dojam da se njezin junak kreće poput laboratorijskog miša u vječnom kotaču, i da je stalno sve isto.
Fotografije: privatna arhiva
